Primarno se javlja u odraslih osoba mlađe i srednje dobi. U stomatološkom i medicinskom žargonu, čak se i izvan država engleskog govornog područja koristi američka kratica „TMD“ (engl. „temporomandibular disorders“, temporomandibularni poremećaji). Ovdje se ne radi o jedinstvenoj dijagnozi, već o skupini različitih problema sa sličnim simptomima. Uz bol to je smanjena pokretljivost donje čeljusti, koja se obično manifestira kao ograničeno otvaranje usta, te zvukovi u zglobu. Stomatolog je često prva osoba kojoj se pacijent obraća za pomoć. No za razliku od boli zuba, za čije su zbrinjavanje stomatolozi dobro educirani, nedentalna bol (bol u području žvačnog sustava koja ne potječe od zuba) predstavlja puno teži problem.
Uzrok boli u području čeljusnog zgloba često nepoznat
Jedan od razloga je činjenica da uzrok takve boli nije poznat. Nagađa se da međudjelovanje mnogih čimbenika poput traume, parafunkcija (parafunkcije su neadekvatne štetne navike, najčešće škripanja ili stiskanja zubima), psihosocijalnih poremećaja i odnosa reljefa žvačnih površina gornjih i donjih zuba rezultira poremećajem, ali prava je istina da je vrlo teško, gotovo nemoguće identificirati primarni izvor problema. Na žalost, u nastojanju da pomognu pacijentu, mnogi neiskusni stomatolozi nerijetko predlažu terapijske opcije koje podrazumijevaju trajne promjene stanja okluzije sa svrhom liječenja ovih problema. To je redovito na štetu bolesnika.
Temelj dijagnostike je detaljan klinički pregled. Tek rijetko postoji potreba i za dodatnim dijagnostičkim metodama kao što su magnetna rezonancija (MR), kompjutorizirana tomografija (CT) i Cone Beam CT (CBCT), pomoću kojih možemo uočiti neke mehaničke smetnje ili degenerativne promjene u području čeljusnog zgloba.
Metode liječenja
Bez obzira na nejasnu etiologiju, metodama kojima se služimo u liječenju ovih problema uglavnom uspijevamo pomoći pacijentu. One obuhvaćaju fizikalnu terapiju, pri čemu pacijenta učimo jednostavne vježbe koje može provoditi i svakodnevno kod kuće. Uz to koriste se i različite vrste pomagala, tzv. okluzijske udlage. Riječ je o individualiziranoj akrilatnoj nagriznoj pločici, proizvedenoj na poseban način. Vrlo je važno da okluzijska udlaga bude izrađena u pravilnim čeljusnim odnosima, a oblikom takva da ne može izazvati neželjene promjene na zubima ili u adekvatnom položaju čeljusti. U protivnom, nepravilno izrađena okluzijska udlaga može pogoršati postojeći problem. Od iznimne je važnosti kognitivna terapija kojom nastojimo povećati svijest pacijenata o postojanju poremećaja i podučiti ga kako da se nosi s boli. Ponekad je nužno primijeniti sredstva protiv bolova ili lijekove za opuštanje mišića, uglavnom kroz kraći vremenski period.
Terapije koje vode do trajnog poboljšanja
Terapija koja uključuje izradu novih protetskih nadomjestaka ili ortodontsko pomicanje zuba, a koja se provodi sa svrhom liječenja bolova u području čeljusnog zgloba i/ili žvačnih mišića, u potpunosti bi trebala biti smatrana liječničkom pogreškom ili neetičkim postupkom. Naime za ove je poremećaje karakteristična tzv. fluktuacija u vremenu, tj. često se ponovno pojavljuju bez obzira na provedenu terapiju i bez nekog vidljivog razloga. Stoga je nerealno očekivati će one terapijske metode koje nepovratno mijenjaju odnose čeljusti i zuba, uključujući kirurški zahvat, protetsko ili ortodontsko liječenje, dovesti do trajnog poboljšanja.
Najvažnije je objasniti pacijentu što može očekivati ukoliko se opisani problem pojavi i pokušati mu pomoći konzervativnim, reverzibilnim terapijskim postupcima koji za cilj imaju poboljšanje funkcije cjelokupnog žvačnog sustava. Za dobar učinak ove terapije potreban je vrlo iskusan i posebno educirani stručnjak, a Stomatološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu mjesto je gdje se nekoliko profesora posvećuje upravo ovoj skupini bolesti. Projekt Hrvatske zaklade za znanost, kojeg je autorica voditeljica, za cilj je postavio istražiti funkciju mehanizama oksidativnog stresa u nastanku temporomandibularnih poremećaja, kao i procijeniti bi li taj mehanizam bio cilj u postupku liječenja.
Ključne informacije
- Tri su glavna razloga zbog kojih pacijenti traže pomoć: bol žvačnih mišića i/ili čeljusnog zgloba, ograničenje kretnji donje čeljusti, najčešće otvaranja, i zvukovi u zglobu poput škljocanja.
- Terapijsko sredstvo izbora predstavlja okluzijska udlaga.
- Nadoknađivanje izgubljenih zuba ili ispravljanje položaja postojećih isključivo s ciljem liječenja poremećaja čeljusnog zgloba i žvačnih mišića nije medicinski opravdano.
Prof.dr.sc. Iva Alajbeg
Zavod za mobilnu protetiku
Stomatološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Voditeljica projekta Hrvatske zaklade za znanost „Uloga oksidativnog stresa i opiorfina u temporomandibularnim poremećajima“