Dalmacija, Istra, sad je turistima hit Lika, no sljedeća je Zagorska rivijera

Ručnik u gepek, fotoaparat u ruke i via – kupanje. Ništa Dalmatina, nikakva stara cesta D–1, već – Zagorska magistrala.

Drito Zagorje. Sami smo na cesti, Čeha nema, tu i tamo koji kamion krapinskih registracija. Preskačemo posljednja ljetna sniženja u West Gateu i klizimo lagano prema Zaboku. Nakon desetak minuta vožnje – prva dvojba. Kud sad tu na rotoru?
Stubičke, Tuhelj ili Krapinske? Što biste vi odabrali?

– Ajmo Tuhelj.

Pa da vidimo.

Parking besplatan, možeš kud hoćeš automobilom, mjesta ima čak i u hladu. Kava s mlijekom tek osam kuna na terasi restorana Noć i dan. Zašto nije Dan i noć, ne pitamo. Nešto dalje, vlasnici apartmana u Tuheljskim Toplicama, otvorit će dušu:

– Došao gost iz Čilea, bili su nam i iz Perua. Eto, baš taj Peruanac. On je pao u trans kad je s terase apartmana vidio zeca. Pa je vidio lisicu, racu, lane, košutu, jelena lopatara, ma vidio je i vjevericu – kaže Josip Majer (75),

Vjevericu? Ima li vjeverica u Čileu?

– A nemam pojma, ali volio bih skočiti tamo pa provjeriti... – smije se Joža.

Ode kuća na pokeru

Susjed iz Zapruđa davno se preselio u Tuhelj.

– Ne u Tuhelj, nego u Tuheljske Toplice. Velika je razlika. Bila nam je to, meni i mojoj Ljiljani, najbolja odluka u životu! U Zagreb sad odemo kod sina i na groblje, a ostalo vrijeme, tu smo. Ma nema ljepšeg.

Miješa se naša priča s vriskovima, kupačima, drekom. Veselo je par metara dalje na bazenima. Kupanje, špricanje, spuštanje niz tobogane.

– Znaš, Rusi su mi česti gosti. I dolaze ciljano u – Tuheljske! Zamisli, iz Moskve isključivo zbog Zagorja. Dođu, voze se više od pet tisuća kilometara amo-tamo da bi tu guštali – govori zagrebački umirovljenik koji živi na zelenoj rivijeri.

Kolika je cijena smještaja kod vas u apartmanima?

– Imamo drvene kućice, prave zagorske... Od 200 kuna po osobi – kaže njegova supruga Ljiljana (70), a Joža dodaje:
– Čuj, mene fascinira da Rusi znaju više o Titu od nas domaćih! Točno znaju da je bježao na gemišt Kod Starog, ali i njih kopka teorija urote, i onaj njegov mali prst koji je izgubio radeći na stroju dok je učio bravarski zanat.

Razgovaraju njih dvoje, vlasnici apartmana, kako su im česti gosti i iz Dubrovnika, da tu dolaze i Istrijani, da ih oduševljava mir, tišina, zelenilo ljekovito blato...

U kafiću šminkerskog Hotela Well ćemo čuti...

– Naš Dvorac Mihanović izgubio je Grof Erdődy na pokeru! – govore u Toplicama.
Ostala mu je, ako ništa – ulica u Zagrebu. Mala, jednosmjerna. Smiju se.

– Vole Zagorci kartati, itekako. Karta bela, ajnc, marijaš, šnaps... Gubile su se tu kuće, imanja – kaže jedan.

Na šanku Pero – čovjek koji je napravio kave za stotine tisuća kupača. Zapuhan, s tacnom, Petar Matečić (54) kaže:

– Tu sam na šanku već 34 godine. Ali, s ove strane gdje se radi. Ma da mi tu nije lijepo, ne bih ja tako dugo ostao. Imam i goste koji dolaze kad sam još bio mlad, ma možda i 30 godina iz sezone u sezonu – kaže Pero.

Što se pije?

– A kaj bi se pilo? Bio jučer Meksikanac, i pita da bi nešto popio. I kaj bi mu ja preporučil? Pa gemišt!
Koliko je rekord u gemištima? U Karlovcu ima jedan, nadimak mu je Šiški, koji je popio 107 gemišta. A u Zagorju?
– O... Dobro je taj Šiški to potegnuo. A može se, ali treba imati dobru podlogu – kaže šanker Pero.

A rekord?

– A tko će ga znati... Ne brojimo. Ja ti brojim drugo, a to je koliko se puta spustim niz tobogan. Lijepo, prije smjene, dolje na bazen pa odradim deset rundi na žutom toboganu. Nakupim se adrenalina, da mogu bez problema natrag na šank odraditi cijelu smjenu – smije se.

Bio sam na tokijskoj rivijeri

Dolje na bazenu, malo tko će znati, ali – najveći Murtićev mural u Hrvata. Na bazenu!

– Napravio ga je Edo Murtić od ploča Končarevih štednjaka. Dug je 42 metra, a koristio je 324 štednjaka da bi ga napravio – kaže Petra Terner (30).

Ručnik ostaje suh, okrećemo smjer prema – Krapinskim Toplicama.

Pa da vidimo.

I ovdje bazen, ali mali. U njemu brineta s koktelom mojito. Uživa sama. Na terasi smo Ville Magdalena s koje puca pogled na Vodeni park Aquae Vivae. Sjedimo s chefom Mislavom Božićem (48).

– Zagorska rivijera? Turisti su otkrili Dalmaciju, otkrili su Istru. Sad je hit Lika. A slijedi – Zagorska rivijera. Za godinu-dvije, mi ćemo biti hit. Ma sto posto! Zahuktava se pomalo – govori chef koji je godinama radio u – Tokiju.

– Bregi, dvorci, hrana, vino, provod... Vidjet ćeš za 10 godina, kod nas će biti i kozjeg mlijeka, dovest ćemo i koze iz Istre – smije se Božić.

Poznat je kao vrsni chef, kuhar magičnih poteza.

– Kod nas na rivijeri najvažniji je adut – pogled. Dođeš na Vuglec breg, vidiš pol Zagorja. Dođeš kod Bolfana, vidiš cijelo Zagorje, sve između Sljemena i Ivanščice. I osjećaš se tu kao div, koji će lako prekoračiti ove brežuljke. A sjediš s čašom gemišta... Ma nema ljepšeg – kaže Mislav.

Kakve su toplice u Japanu?

– Tokijska rivijera? Toplica ima, dakako, njihove su vulkanskog porijekla. U tradicionalnima su muškarci odvojeni od žena. Nije kao ovdje... Tamo je tradicija, pa je čak i drvo u bazenima staro više od 200 godina. U Japanu odlazak u toplice zovu higijenom duše i tijela.

A kuhinja? Zagorska kuhinja – štrukli.

– Kuhani, prepečeni, zapečeni, u vrhnju, u juhi... Kakve god ti srce poželi. Tradicionalna je, znamo svi – purica, mlinci, pečenice, piceki, krvavice, kobasice, sve s kolinja. A sad je hit – nova zagorska kuhinja. Sklad okusa.

Priča on o zagorskoj juhi s lisičarkama, o rižotu od vrganja s biskupskim sirom, o patki u umaku od borovnice i mrkvom s timijanom i karameliziranim ljubičastim lukom i mednim octom, torti Zagorskoj rapsodiji – od bučina ulja, maka, bijele čokolade, posluženoj uz sladoled od domaćeg hladnoprešanog bučina ulja. To je – budućnost. I sadašnjost, evo tu na tanjurima.

Nedaleko je i razvikani Vuglec breg, mjesto s Michelinovom preporukom, gdje se jede domaći sir i vrhnje, a susjedi skupljaju vrganje. Vratimo se u bazen. Ovaj puta Aquae Vivae.

Pa da vidimo.

– Naš kuhar, Aleksej došao je lani iz Moskve. I, zamisli, ovdje je se oženio – kaže simpatična Zlatka Hršak (30).

Za djevojku iz Zagorja?

– Ma kakvi! Oženio je Ruskinju. Iz Moskve. I to našu Marinu koja je živjela tu kod nas u – Krapinskim Toplicama. Nevjerojatno, zar ne? Nisu se Rusi upoznali u Moskvi, a onda su se pronašli kod nas u Krapinskim Toplicama – kaže ona.

Ovdje je voda – na 41 Celzijevom stupnju.

– Živim tu pokraj izvora. Ma svega desetak metara od kupališta. Kad pustim doma vodu iz pipe, prvih nekoliko sekundi voda je hladna, a nakon par minuta postaje vruća. Pa je trebamo hladiti u hladnjaku. Pa jesmo termalno kupalište ili ne? – smije se Zlatka.

Srećemo Slovence u Krapinskim Toplicama.

– U Čatežu za tri sata platimo 90 kuna, a tu kod vas 60 kuna. Pa više se isplati – kažu.

Nešto dalje, i spasitelj Jurica Vnuk (22).

– Ja sam tu jedini koji se ne kupa! – kaže Jurica.

A tko je uzor u ovom spasiteljskom poslu?

– Pa Mitch Buchannon, tko bi drugi? Evo, imam i crvene hlačice kao on – veselo će Jura.

S njim i – instruktor ronjenja.

– Ja sam Šiljo – kaže on kraj bazena za ronjenje.

– Idemo na zaron? Ovo je jedini bazen na kontinentu koji je napravljen za ronjenje – kaže Šiljo pa nastavlja: – Naši ljudi slabo rone, njih zanima brčkanje, pivo i pizza. A Slovenci i Nijemci dolaze u Krapinske Toplice, ciljano s djecom na – ronjenje, ne kupanje. Za Valentinovo, ja muškarce učim i kako se pije pod vodom iz boce, a cure kako se ljubi pod vodom. Ma ronjenje je zakon! Pa 97 posto svih živih bića je pod vodom. Od 100 jabuka, samo su tri na kopnu. I sva ta bića – su pod vodom. A je l’ tebi dovoljno samo tri posto života – filozofski će Šiljo.

– Tu počneš roniti do četiri metra a završiš tečaj na moru, u Mošćeničkoj Dragi, u Rijeci, ili na Lošinju s uronom od 18 metara u moru. Maksimalno ronimo i do 40 metara.

Ima li zraka dolje?

– Ima zraka više nego vani – smije se on.

Cijene ulaznica nismo prepisivali, to svatko može pronaći u par sekundi na internetu, no ima ih svih vrsta. Jednodnevne, par sati, obiteljske, grupne... Obitelj, eto, u prosjeku ovdje za jednodnevno kupanje potrošit će 500 kuna. Ili 700. Ali, tu su karte, pizza, klopa, sokovi... Stotinjak kuna po glavi neka je računica za odlazak na kupanje.

Idemo dalje. Za Stubičke Toplice, odnosno Terme Jezerčica.

Pa da vidimo.

Marokanac: Ništa Jadran!

U Stubičkim Toplicama, tu odmah preko puta pruge, u novom kampu, otvorenom prije mjesec dana, i gost iz – Maroka.

– Bio je tu maloprije, valjda je otišao nekamo – kaže susjed iz montažne kućice.

– Pričao je kako je došao na jedan dan u Zagorje, želio je dalje na Jadran, ali se predomislio. Pa ostao cijeli godišnji u Jezerčici. Rekao je da će tek jedan dan otići pogledati Plitvička jezera te jedan dan u šoping u Zagreb, i očito, to je taj dan... – kaže susjed.

Frontmen Termi, Elvis Pavleković (39) reći će:

– Ako Slovenci na 100 četvornih kilometara imaju 14 termi i više od 20 hotela, što mi tu na zagorskoj rivijeri, na 70 četvornih kilometara ne bi mogli parirati? Zasad imamo troje termi i šest hotela.

Ali, širit ćemo se. Hoteli s četiri zvjezdice, akvaparkovi... Termalne vode ima, i bit će je. Za zagorski turizam nema brige.

Pa da vidimo.

Najveći sajam u Hrvatskoj postao i turistička atrakcija