Ima onaj stari vic o Zagorcu koji je u Tokiju kupovao kartu za vlak za Stubicu, a Japanac sa šaltera ga upitao:
– Za Donju ili Gornju?
Chef Mislav Božić (43) prošao je taj vic, prošao je isti put, on je iz Tokija stigao u Krapinske Toplice.
– Bio sam kuhar u prvom hrvatskom restoranu u Tokiju koji se zove “Dobro”. Punih pet godina vodio sam kuhinju tog restorana. A onda sam se vratio kući – kaže chef Mislav. Zagrepčanin koji je odrastao baš ovdje, u Krapinskim Toplicama.
Promijenio 18 radnih mjesta
Nije se iz Zemlje Izlazećeg Sunca vratio sam.
– I supruga Miyuki Saito stigla je sa mnom u Zagorje. Ona je baš iz Tokija, iz samog centra...
Kako je živjeti tamo?
– Čini se kao da si otišao 50 godina u budućnost, to je možda najbolja usporedba. Japanci su ljubazni, kulturni, brižni. Eto, majke tamo djeci ne kažu: “Pazi na sebe”, već: “Pazi na druge”. Tako ih odgajaju. I Japanci su ponosni, oni svaki dan razmišljaju “danas se borim za Japan, ne za sebe...” Pa tamo klinci već u vrtiću nose tanjure za sobom. Nema teta koje će ići za njima i pospremati – objašnjava chef.
U restoranu smo Ville Magdalena, šarenom, moderno uređenom, vrlo ugodnom.
– Promijenio sam 18 radnih mjesta, otvorio četiri hotela. Eto, neki su Jezerčica, Plaža na Pagu, Lovačka kuća, Aqua Vivae... Najveći je gušt svakom chefu je kad dođe u restoran i tamo radi od prvog dana. Postavi stvari od početka... – kaže. Ovdje, gdje je sada šef, puca pogled na Zagorje. Vidi se panorama Krapinskih Toplica, a u daljini i sljemenska skijaška staza.
– Na terasi je pogled kao u svakoj zagorskoj klijeti – smiju se u restoranu.
Na meniju, odnosno tanjuru, pogled još ljepši. Rillette od svinjetine i ukiseljenog povrća (45 kuna), piletina sous vide (95 kuna) i vrući brownie sa sorbetom od maline i jagode na čokoladnoj zemlji (30 kuna). Šminkerski. Fino. Srećom, ovdje i relativno pristupačno.
– Često dolaze u naš restoran na – zaruke. I dosad, srećom, nijedne nisu propale. Sve su djevojke pristale – ponosni su.
Na klopu i gosti s Filipina
Gosti koji dolaze, iako bismo prvo pomislili da su iz metropole, većinom su s Jadrana. Oni koji na jesen ili u proljeće traže malo mira. Prirode, šume... i vrganja.
– Polovica gostiju stiže nam iz inozemstva. Lani smo, koliko smo uspjeli prebrojiti, imali goste iz 40 zemalja, bili su nam i iz Tajlanda, Filipina, Ujedinjenih Arapskih Emirata...
U klijeti, uz pehar vina i mineralnu, u pravilu domaćin na stol nosi – domaće kobasice. U brdima oko Krapine ima ih bezbroj. Vise, čekaju društvo da ih nareže. I odlično idu... Lakše gemišt klizi.
Crna kraljica i legende o gospođi Barbari Celjskoj protežu se diljem naše zemlje. Na Plitvičkim jezerima spominju je jer je poslala nevrijeme za vrijeme suše, od čega je nastalo 16 jezera. U Koprivnici je spominju – jer im je ona dala ime. Sjela je, eto, Crna kraljica u koprive kad je išla obaviti nuždu pa im – dala za kaznu ime. Koprivnica. I Medvedgrad iznad Zagreba bio je njezin dom. U Krapini se – udala. Legenda kaže da je bila sklona intrigama, ali i – muškarcima.