U gradu vodiča ne trebam. Ime sam dobio po brdu iznad Dubrovnika, pa bi bio red da ponešto znam što se podno Srđa događa. Nećemo o zidinama i otoku Lokrumu, idemo upoznati grad iznutra. Tu bi rekli: – Idemo učinit đir.
Krenimo sa Straduna, ispred Orlandova stupa, gdje svi drže fotoaparate u ruci. Tu su snimljeni milijuni fotografija, ali jedna 'fotka' ima drugačiju priču. Legendarni je štos Ive Labaša, Splićani bi rekli 'redikula', a Dubrovčani 'oriđinala', koji je s fotoaparatom oko vrata šetao u trenutku kada je iz Sponze izašla Elizabeth Taylor. Glumica je spavala u Excelsioru, bila na slobodnom danu, a Richard Burton helikopterom otišao na snimanje filma Sutjeska.
– Gospođo, oprostite, može li fotografija? – pitao je Labaš, zvani Papagalo.
– Može, nema problema – odgovorila je Dubrovčaninu srdačno Elizabeth Taylor i pripremila slavni smiješak.
Štosova unedogled
A legendarni Ivo fotoaparat pružio slavnoj glumici te namjestio pozu i rekao: – Evo, snimite me, spreman sam!
Što će drugo, Taylor uzela fotoaparat, i fotografirala ga. Labaša nema 35 godina, ali štos i dalje na Stradunu živi. Neki tvrde da se nije radilo o fotografiji, već da ju je pitao:
– Gospođo, oprostite, može li autogram?
Pa joj na komad papira napisao svoje ime. Manje važno. Oslikava kako Dubrovčanima slavni ne imponiraju. Svjesni su da je njihov grad poznatiji od svih koji njime šeću pa ih to ne dira. Zvijezde prolaze, grad ostaje. I tako unedogled, bilo je prije nas, bit će i nakon...
Štoseva ima unedogled. Idemo par metara dalje, ispred Kneževa dvora, pred spomenik Marina Držića. Pogledate li bolje, kip u vratu ima rupu. Rijetki znaju, ali riječ je o rupi od gelera... I Držić je stradao od minobacačke granate, u doba kada je bio na "Malom Stradunu" na Babinu kuku, a odatle je došao 2008. na Stradun na 500. godišnjicu Držićeva rođenja.
Usto, još su samo dva spomenika u gradu, Ivanu Gunduliću na istoimenoj poljani, poznatoj po odličnom restoranu Kamenice, te Mihu Pracatu, koji je jedini "poslušao" baš sve koncerte u Kneževu dvoru, jer sva svjetska elita svira ispred njega.
Ispod katedrale, na stepenicama, odnedavno svira jedan Beograđanin. Ime mu je Nemanja. Došao je u grad, zaljubio se, te rekao:
– Svirat ću dok ne skupim novac za prsten!
I sami Dubrovčani su mu ubacivali novac, kako bi što prije skupio za prsten, a prije par dana je rekao:
– Ljubav prošla, za prsten mi više ne treba, ali zaljubio sam se u grad, ostajem svirati...
Eto ga, svaku je večer tamo. U Ulici od Puča, na crkvi sv. Josipa, kraj koje prođe svatko tko šeće gradom, rijetki zamijete da iznad ulaznih vrata crkve raste čempres. I to već gotovo 180 godina!
– Nitko nema pojma kako je tamo počeo rasti, vjerojatno je sjemenka pala u kamenu posudu – kažu u gradu.
Vuče me da povučem...
A najčešće ćete čuti:
– Idemo na piće u Lućija!
"Đir po gradu" zatvaram na istom mjestu, par metara dalje od Orlandova spomenika, a vlasnik jednog od najstarijih kafića u gradu je Luciano Capurso Lući, koji je svirao flautu u Dubrovačkim trubadurima, te dakako, s pjesmom "Jedan dan" bio na Euroviziji...
Kultni kafić zove se zapravo Libertina, po dubrovačkom starom novcu. Uz sam je zid Sponze, a vodi je trubadur i njegov sin Mario. Ne treba je miješati s razvikanim "Troubadourom" kraj katedrale. Tu zalaze isključivo domaći i tu je mir. Nitko se ne svađa, nema glasne glazbe. Tu se samo smije, pa je i na cjeniku štos – piše "Zbog škrtosti vlasnika interijer se nije mijenjao od otvaranja". I bolje da nije, a dio interijera je iz starog dubrovačkog tramvaja. Ima i zvono, kojim je vozač tramvaja zvonio kao upozorenje putnicima. No, iako je zvono ovdje, rijetko tko danas povuče uže iznad šanka.
– Tko zazvoni, pravilo je, mora platiti piće cijelom kafiću – upozoravaju Dubrovčani.
Iako cijene nisu vrtoglave, piće se može popiti i za par kovanica, treba biti hrabar. Vuče i mene da povučem uže. Trebam, samo, biti strpljiv, pričekati da se navečer kafić posve isprazni, pa hrabro zazvoniti...
>> Makarska - svoj komadić raja
>> Najbolji gosti, oni koji troše najviše, dolaze kad nema gužvi na plaži
Fotografije čempresa, naravno, nema. U skladu s naslovom!