U svojoj je okolici mrvicu poznatiji kao David Who, bavi se glazbom i videoprodukcijom, a iako je završio srednju školu za medijskog tehničara, tinejdžerske je godine proveo na nogometnim terenima, na profesionalnoj i poluprofesionalnoj razini. No nije mu trebalo dugo da shvati da takav način života zatvara puno vrata za sobom pa je odlučio krenuti za svojim drugim strastima.
Poplave kvare sliku
– Prva se pojavila glazba i danas mogu bez problema ideje i melodije iz glave pretvoriti u digitalni audiozapis, što mi je kao klincu i bila želja. Iako glazbu vidim kao hobi i hranu za dušu, otvorila mi je jako puno mogućnosti u audio i videoprodukciji. A povremeno snimim i spot za svoju glazbu što uvijek bude jako zabavno i fora iskustvo – kaže David Županić.
Sljedeća je strast bila video, isprva kao još jedan ventil za izražavanje kreativnosti i svojevrsna igra za um. No mogućnosti koje je pronašao u izradi videa nadišle su sve čime se do tada bavio.
– Sa svakom novom mogućnosti do koje sam došao interes je samo rastao, a sve se saželo u nešto bez čega bih se danas teško mogao zamisliti. Počeo sam opservirati ono što se nalazi oko mene, stalno dobivam ideje i shvatio sam da je upravo to bilo ono što mi je nedostajalo, da mogu manifestirati kreativnost i ideje – govori 26-godišnjak iz malenog Brezja Dravskog u općini Cestica.
– Živim u predivnom selu punom prirode, tu su mi obitelj i prijatelji, a najviše od svega cijenim mir i spokoj koje mogu pronaći u svakoj šetnji nakon desetak minuta – dodaje.
I upravo su mu ta prekrasna priroda i ljepote koje okružuju njegovo selo na granici sa Slovenijom bili glavna inspiracija za jednominutni film koji na temu "Što zelenije, to iskrenije" snima kao ovogodišnji predstavnik Varaždinske županije u projektu Moja.hr.
– Najdraža su mi snimanja ona koja gdje se od mene ne traži samo dobro tehničko umijeće, već i ideja i vizija, mogućnost da u mislima odlutam na neko potpuno treće mjesto u potrazi za kadrom koji tražim, pa kad se u glavi stvori slika, vratim u realnost i taj kadar pronađem negdje u svojem okruženju. Čim sam shvatio da se u Moja.hr radi o stvaranju filma od ideje do kraja produkcije, znao sam da je to nešto u čemu ću uživati i prijavio sam se na natječaj bez razmišljanja. Smatram da se radi o super platformi i znao sam odmah da želim biti uključen. Mogućnost da kroz svoje ideje predstavim svoj kraj samo je šlag na torti – dodaje.
U filmu želi pokazati koliko je malo svjesnosti i mogućnosti potrebno da se stvori razlika. Smatra da promjena počinje od nas samih, tko god mi bili, te da je naš utjecaj puno veći, koliko god mali mi bili.
– Ekološka svijest nije neka znanstvena fantastika ili filozofija. Smatram da je ona dio odgoja i aspekt osobe koji bi trebao biti direktno povezan s čovjekovim integritetom. Stigli smo na čistu Zemlju, najmanje što možemo je takvom je i ostaviti – kaže David. Vjeruje kako bi i i u njegovu kraju, kao i u ostatku Hrvatske, situacija po pitanju zaštite prirode mogla biti nešto bolja jer još uvijek ima onih koji odlažu smeće na mjesta koja za to nisu predviđena. U njegovoj županiji velik utjecaj na taj loši dio slike imaju i poplave jer s vodom uvijek dolaze i određene količine smeća.
Čisto ili stvarno čisto
Specifično, u mom kraju ribička i slična društva to odlično saniraju, što je veoma pohvalno. Ali na pet dobrih ljudi nađe se barem jedan loš pa je potpunom onečišćenju teško stati na kraj. Mislim da ima još jako puno prostora za napredak u podizanju ekološke osviještenosti. Sve kreće od nas kao pojedinaca, ali vjerujem da se stvari moraju srediti i na nešto globalnijoj strani. Sat vremena vožnje Hrvatskom, pa zatim sat vremena vožnje susjednom Slovenijom djeluje kao da se vozite u nekom drugom kraju svijeta. Pomalo je fascinantno vidjeti kolika razlika u ekološkoj očuvanosti može biti između dvije susjedne države. Vjerujem da se razlika svodi na ono što se nastoji postići i koliko je do toga nekome stvarno stalno. Mi se brinemo 'da izgleda čisto', a oni o tome 'da stvarno bude čisto' – rekao je David Županić.