Tijekom subotnje špice, u gradskoj vrevi najživlje ulice Đakova u srcu Slavonije posjetili smo restoran koji pokušava u svojem konceptu spojiti što više krajeva Hrvatske. Tako se pivo nabavlja u Čakovcu, dizajneri interijera dolaze iz Splita, rakiju i slastice nabavljaju u Slavoniji, vino u Baranji, a sve objedinjuje obiteljski posao koji traje već tri desetljeća. Ulica bana Josipa Jelačića skrila je jedan maleni gastronomski dragulj.
Grill&pizza bar Bonus restoran je koji kombinira moderni interijer sa šokačkim detaljima i provjerene okuse istočne Hrvatske s pristupačnim cijenama. Kada smo upitali Đakovčane u prolazu koji je zaštitni znak ovoga restorana, složili su se – ćevapi!
– Da, naši su ćevapi nadaleko poznati jer se pripremaju po tajnom obiteljskom receptu. S njima smo krenuli, na njima smo ‘sagradili’ sve što imamo danas i širili ponudu – govori nam vlasnica Dubravka Pološki, koja je najčešće i kreatorica novih jela u ovom restoranu. Upitali smo koji su im specijaliteti.
– Tu bismo definitivno istaknuli pizzu italianu, seljačku pizzu ili pizzu rusticu koje su zapravo moje autorske pizze, a od roštilja morate probati gurmansku pljeskavicu ili carske ćevape.
Iako se na prvu čini da se ovdje radi o običnom konceptu „roštilj i pizza“, razlika se zapravo vidi baš u tim autorskim jelima. Tako su kao izvedenica običnih ćevapa nastali carski ćevapi začinjeni ljutom slavonskom paprikom, punjeni sirom i omotani dimljenom slavonskom slaninom ili seljačka pizza koja se sastoji od kulena, rolane dimljene slanine, dimljenog sira te sira i vrhnja.
Restoran je, kako mu i ime kaže, grill&pizza bar, specijaliziran za jela s roštilja i pizze, a ono što će sve ljubitelje roštilja primamiti jest to da se meso priprema isključivo na drvenom ugljenu.
– Nekada nam gosti kažu kako su namirisali roštilj s ulice pa su morali skrenuti. A pizze se peku u krušnoj peći na drva – napominje Dubravkin suprug Ivan.
Cijene svih jela su svakom džepu prihvatljive i kreću se od 31 do 49 kuna za jela s roštilja s prilozima i od 105 do 220 kuna za plate. Najskuplja je obiteljska plata za šest osoba koja košta 220 kuna i koju smo imali prilike vidjeti i probati. Iako nas nije bilo šest za stolom, ne znamo ni kako bi šest osoba pojelo sve što se na njoj nalazilo. Pizze se kreću od 30 kuna za standardne do 42 kune za pizze iz gourmet programa, odnosno autorske pizze vlasnice. U ponudi se nalaze još i jela od piletine te lignje. Za sve one koji vole i slatko nakon slanoga, Bonus nudi i desertne delicije tvrtke 7Stars iz Vinkovaca. Ponuda pića je raznolika, ali je u određenom dijelu orijentirana na lokalne proizvođače pa se tako nude vrhunske rakije obrta Romić iz Nemetina, te Misna vina iz Đakova, kao i ona vinarije Kutjevo ili vinarije Josić iz Zmajevca u Baranji. Kako uz svaki dobar roštilj ide i dobro pivo, ovdje se uz standardne vrste piva nude i vrhunska craft piva brenda Lepi dečki iz Čakovca.
No, jelo nije jedino što privlači goste, važan je i vizualni dojam. Ivan i Dubravka su zato odlučili pozvati splitske dizajnere iz tvrtke Creative design.
– Tako je, naš je restoran poseban po svome interijeru. Odmah na ulazu, na stropu visi 20 lustera u obliku šokačkih šešira s hrvatskom trobojnicom, a zidovi su napravljeni od rezane stare slavonske cigle. Podignete li pogled, vidjet ćete apstraktnu stropnu tapetu, a ako se dobro zagledate, shvatit ćete da su naslikane žirafa, leptir i motivi cvijeća.
Ta tapeta zapravo i nema veze sa Slavonijom, već jarkim bojama podsjeća na istočnjačke tepihe, ali baš je to i bio cilj:
– Gostima iz raznih krajeva pružiti dašak njihova doma u našemu – govori nam Dubravka i pojašnjava
– Na primjer, zid je unutra napravljen od 200 drvenih gredica koje su izrezane i složene tako da predstavljaju valovito more i podsjećaju na Dalmaciju.
Restoran ima i tri terase, a sve skupa ovaj prostor nudi oko 100 sjedećih mjesta. Baš dodaci interijeru, a opet održavanje niskih cijena po kojima je Đakovo poznato, nadaju se vlasnici, bit će savršen recept za privlačenje gostiju iz drugih krajeva Lijepe naše, ali i šire.
U ovom prelijepom slavonskom gradu, nadaleko poznatom po svojoj katedrali, lipicancima i tradiciji, Bonus je nastao još davne 1992. godine. Vlasnica restorana je Dubravka Pološki koja sa suprugom Ivanom ovaj restoran vodi zadnjih sedam godina. Kako nam je ispričala, Bonus su otvorili suprugovi roditelji Marica i Drago Pološki prije gotovo 30 godina. Od samog početka u restoranu su se prodavali ćevapi i pljeskavice, a restoran je imao 16 sjedećih mjesta. U svome gradu i šire bili su poznati po ćevapima koji su rađeni po originalnom receptu, a tako se pripremaju i dandanas. Nakon što su suprugovi roditelji otišli u mirovinu, Dubravka se prekvalificirala za majstora kuhara te 2014. godine nastavlja s radom u Bonusu.
– Sam početak bio je izazovan i težak jer se nikad nisam susrela s radom u profesionalnoj kuhinji. Onda smo počeli s idejama što i kako bismo mogli napraviti da privučemo nove goste. U početku je jelovnik proširen na roštilj i pizze, a uz mene su radili još brat, svekrva i suprug. Restoran danas broji 22 zaposlena te desetak praktikanata koji u restoranu obavljaju školsku praksu. Naravno, tu je i redovita pomoć roditelja. Njih ne smijemo zaboraviti! – naglasila nam je šarmantna Dubravka.
S ponosom ističe da je većina radnika u Bonusu zaposlena od samih početaka te da se rijetko dogodilo da je netko otišao raditi sezonu na obali ili se odselio iz Hrvatske. Kako kaže, davno je shvatila da je recept za uspjeh konstantno ulaganje u prostor i zaposlenike, edukacija i praćenje trendova u kuharstvu.
– Ni sama ne bih dolazila u restoran koji se ne trudi biti u trendu i ići ukorak s vremenom. Jednostavno, pojavi se neki bolji, noviji, zanimljiviji, primamljiviji. Onda sam rekla Ivanu, vrijeme je da i mi nešto promijenimo. Tako da smo zapravo velike renovacije restorana imali dva puta otkako ga vodimo.
– Sigurno je da ćemo nastaviti s radom. I suprug i ja ovo volimo raditi, ovo je naš ponos. Zadovoljni radnici, siti gosti koji se uvijek vraćaju… Uvijek smo htjeli da bude tako. Malo, slatko. Sa srcem i dušom, baš kakva je i Slavonija. Da s osmijehom dočekamo svakoga tko nam dođe. Ovo sigurno nije kraj našeg širenja i noviteta, već za jesen imamo nove planove, ali neka još malo ostanu tajna – prišapnula nam je nasmijana vlasnica.
Kako se ovaj naš ugodni gastronomski doživljaj bližio kraju, u Bonusu se tražilo slobodno mjesto što zapravo nije nit čudno s obzirom na ambijent restorana te omjer kvalitete, količine i cijene. Bonus je odličan primjer da se predanost poslu i vizija isplate te da i manji gradovi imaju svoje gastronomske dragulje.
Nada Vuglar u zagrebačkom ZOO radi već 45 godina i najdugovječnija je djelatnica: "Maksimirski zvjerinjak drugi mi je dom, a kolege obitelj!"