Gledajući na sve načine kako izbjeći ručak pripremljen na višekratno korištenom ulju za prženje, o kojem nam je govorio Ivo Rittig, spustili smo se do marine pa nam se logičnim učinilo da nas tu svi putevi vode u bistro Marina, iz koje smo preko brodica što su se ljuljuškale u moru pogledavali prema Marini Novi.
Dok smo birali suncobran ispod kojeg je deblji hlad, nasmiješena konobarica pružila nam je jelovnike. Stol do nas jedan je gost iz Njemačke uživao u morskim specijalitetima, a dok smo mi pregledavali ponudu ribljih i mesnih jela, jedna je vesela družina došla na moru uživati u morskoj hrani. Nekako smo oboje bili zapeli na pljukancima s kozicama i kozjim sirom (80 kuna), zatim smo pogledavali prema hobotnici s bobom i krumpirom pa punjenim srdelama...
Na kraju je odabir uz pljukance bila hobotnica sa žara s mladim krumpirom servirana na rukoli (110 kuna). Mala miješana salata (zelena i rukola) bila je dostatna za dvoje, a stajala je 22 kune. Iako je ponuda pića dobra, volan je diktirao da će na stolu biti litra mineralne (30 kuna). Hrana je bila odlična, konobarica ljubazna, lokacija perfektna. Jedino što je bilo zbunjujuće vidjeli smo u jelovniku, a to su prekrižene kartice kao sredstvo plaćanja. U marini u turističkoj destinaciji u kojoj su većinski strani gosti? Sad bi netko zločest komentirao: E, to ti je Hrvatska....
Litra mineralne 30 kn??! Pa oni sve cine da im gosti nikada vise ne dodju!