Riječanin u Opatiji je poput Engleza u New Yorku, ali ipak nešto bliže. Dečko koji sjedi preko puta i pije vodu s limetom svjetski je putnik. A putuje, pazite sad, u Yugu 55. Auto registracija RI 487-ZM vidio je svijeta. Prije dvije godine otišao je s Kvarnera do Mongolije. Sprema se na novi put.
– Sjest ću u Yugo pa se odvesti do Australije. Na kupanje, čuo sam da su tamo lijepe plaže. A i mama Beba voli shiraz iz Adelaidea, pa idem njoj po jedan karton vina – veli Filip Jakovac (28).
Za brod traže sponzore
Yugo Koral?
– Naravno. Yugo Koral 55. Star je kao i ja, i on ima 28 godina.
Zašto ne Yugo 45?
– Ma 55-ica je puno bolja, ima i petu brzinu – smije se.
Auto je s Hrelića?
– Našao sam ga na Njuškalu. Prodavao ga je čovjek iz Velike Gorice pa sam stavio 320 eura u džep i otišao po njega na neviđeno. Cjenkali smo se malo, čisto da bude prava kupovina, pa mi je taj dragi umirovljenik čak i spustio cijenu za 40 kuna, da imam za kavu na povratku u Rijeku. Cilj mi je moj Yugo do naše 35. godine vidi sve kontinente. Bio je u Novosibirsku, sad idemo za Australiju, pa ćemo obići i Afriku, a zatim Južnu i Sjevernu Ameriku.
Antarktik ništa?
– Išli bismo i tamo, ali je skupo...
Kakav je bio put u Mongoliju?
– Izašao sam iz stana, stavio 10.000 kuna u džep, pokupio frendove Marina i Aleksandra te smo se vozili dva mjeseca. Sad će nam se na putu za Sidney pridružiti i Ana. Na put ćemo ove zime s dva jugića. Nek’ se vidi raskoš – priča Filip. Sjedimo u Opatiji na kavi, a on nastavlja:
– Nije to skupo. Za 10.000 kuna možeš doći do Australije, a računamo da ćemo napraviti 22.000 kilometara. Litra benzina u Aziji je tri kune, a ovaj auto se ne kvari. Idemo iz Rijeke preko Istanbula, Karachija, Teherana, preko Pakistana do New Delhija i dalje za Burmu. Vidjet ćemo Tajland, Laos, Kambodžu, a do Australije će Yugo brodom u kontejneru. To nam je najskuplji dio puta za koji još tražimo sponzore.
A anegdote?
– Ima ih. Bilo je i bračnih ponuda! Opljačkali su nas, meni je jedan Rus držao i nož pod grlom, no najgore je spavati u tom autu. Ne možeš se ispružiti, nemaš kamo. Ručnik oko vrata, znojan si, dehidriran, gaće su ti u guzici, ali ne odustaješ. Bude smiješnih situacija. U egzotičnoj Mongoliji nema cesta. Auto stoji nasred livade, gledaš brda, okreneš kompas, i kažeš: ‘Idemo na istok’. I kreneš pravocrtno po livadi. A Mongolija je zemlja veličine Portugala, Španjolske, Francuske i Njemačke dok stanovnika ima – nešto više nego Slovenija. Imaju 2,8 milijuna ljudi i čak 80 milijuna grla stoke.
Filip je i turistički vodič. Nismo slučajno u Opatiji. Šećemo gradom, pokazuje na balkon vile Amelije, između slavne Vile Angioline i Hotela Kvarner.
– Na ovom balkonu sjedila je Isidora Duncan, Jesenjinova supruga, te je inspirirana treperenjem palme na opatijskom povjetarcu osmislila danas kultne baletne pokrete – treperenje rukama iznad glave – kaže. Kod simbola Opatije, Djevojke s galebom, nastavlja:
Prodavao od vrata do vrata
– Nekad je na ovom mjestu bila skulptura Madonna Del Mare, koju je obitelj grofa Arthura Kesselstadta napravila njemu u čast jer se on pred njihovim očima, tu u opatijskom zaljevu, utopio nakon havarije 1891. – priča Jakovac. Dosta toga zna...
– Svašta sam radio, skiper sam, vozio sam od Visa, Hvara, Brača, Korčule, vodio turističke ture po Ogulinu, Ljubljani, Šibeniku... Bio sam i sudac u rallyju. Išao jednom do Dubrovnika na biciklu na kavu. Čak sam kao klinac i bio ‘pokućanac’, prodavao od vrata od vrata...
Što se prodavalo?
– Pozvoniš na vrata, i kažeš: ‘Oprostite što smetam, imam super usisavač, baš za vas’. Ili, imam kartice s popustima. Dosad se jedino nisam bavio prostitucijom. Ali, kako sam odnedavno ušao u politiku, u jednu regionalnu stranku, moguće je da ću i to isprobati. Šalim se, ali kako kažu, politika je...
A di je komentar?