Netaknut je ostao Oprtalj, gradić na vrhu brijega, sa šarenim fasadama, gdje vesele boje i stare ulice čine idilu za izletnike.
Hrvatska Toskana u malom u svega nekoliko stotina koraka nudi turistu mir. Tu je u pravilu sam. Gužve nema. Tko se s kime sretne, tek kimne glavom. Nije ni čudno što ovaj kraj privlači na izlete i poznate Hrvate poput osvajača Wimbledona, sreću mještani i našeg bivšeg košarkaša Boston Celticsa, nekadašnjeg nogometaša Tottenham Spursa poznatog po vaterpolskoj kapici iz Rusije...
Da ne govorimo o braći Schumacher koju su često ovdje sretali kako inkognito guštaju vozeći se istarskim brežuljcima na motorima.
Kesten, šparoge i tartufi
– Malo nas je! Možda 70, ma stali bismo svi u jedan autobus i kombi – govore domaći u Oprtlju pa dodaju:
– Inače, zaista je Ralf Schumacher ovamo dolazio na odmor pa su se onda svi zainteresirali gdje je Oprtalj. On nas je proslavio. A imamo i – pustinju!
Doći ćemo do pustinje, no idemo prvo u mjesto. Cesta koja od Motovunske šume i Livada vodi prema vrhu podsjeća na onu sljemensku. Zavoj na zavoju, uspon za usponom. Na cesti tek jedan automobil, ovaj Večernjakove patrole te desetak biciklista. Uspuhani, nije im lako. Talijani i Slovenci, trude se na dva kotača stići gore do cilja. A kad dođu – milina.
Prvi čovjek mjesta mladi je Leo Bazjak (30).
– Svaka čast biciklistima! Ne znam, iako imam snage, bih li se ja uspio popeti od Livada do gore na dva kotača. Posljednji sam puta do gore došao s 15 godina, a danas bih vjerojatno na pola puta morao nekog zvati da dođe po mene (smijeh)! Lakši je put Parenzanom koja je prolazila ovim krajem, njome se preko Pirelića i Lubiana dolazi po obroncima do Oprtlja.
Zelenilo je ovdje kamo god se turist okrene. Čempresi su im zaštitni znak, na oba su ulaza u grad, čine pitoresknu sliku. Kraj je prepun kestena. Oprtaljski kostanj je manji od maruna, ali slađi.
– Tu je kesten, tamo je kesten, šume su pune kestena! Šparoge su nam forte, ali i tartufi iz Motovunske šume – govore u konobi Oprtalj, na terasi, koja je, dakako, pod kestenom.
Što se pije u ovom kraju?
– Teran, malvazija, neki imaju i muškat, nešto je refoška i sivog pinota. Susjed Klaudio Ipša dobio je nedavno nagradu za odležani teran, a on je jedan od najboljih svjetskih maslinara, njegova su ulja u maslinarskoj bibliji Floss Olei na najvišim mjestima iz godine u godinu – hvale domaći.
Župnik je tu pola stoljeća
Tko je najmlađi među 70 stanovnika?
– Lucija! Imamo novu susjedu, nedavno se rodila. A naš je župnik Ante Tonči Jukopila ovdje već pola stoljeća! – govore.
Što se može raditi ovdje, kako provesti dan?
– Istarske toplice, jedine u Istri, mjesto su koje ima i unutarnji i vanjski bazen, a adut im je sumporna voda koja je ljekovita za kožu. U blizini je i izvor Bulaž. U Livadama, poznatim po tartufima, nalazi se Muzej Parenzane te restoran Zigante i konoba Dorjana. A nakon ručka može se biciklom do Oprtlja. U konobi se jedu pršut, sir, fuži, pljukanci, šparoge, tartufi – govore.
Tko želi prespavati, i u samom malom gradu ima apartmana, a agroturizmi su u Zrenju, kod nekad vrhunskog harmonikaša Paola Nežića, te dva u Čabrnici, Gardina i Tončić. Usto, svake godine u našem kraju niču nove kuće za odmor. Tko se želi okupati, do mora je pola sata vožnje, a najbliži su Novigrad i Umag. Oprtalj je blizu Motovuna i Grožnjana, no tek ga rijetki posjete. Daju prednost razvikanijim istarskim gradićima. Šteta.
Na kojoj smo visini?
– Na 378 metara!
A pustinja?
– Ona je posebna priča, blizu je mjesta Čepića, turistička je atrakcija, a zove se Piski. Tamo su istarske dine, a boja im je sivo-plava! Dijelimo je sa susjednim Grožnjanom, taman je na granici općina, a volimo je jednako i jedni i drugi.
Ima li deva?
– Nema! Nema još...