Po Ivanovu evanđelju, jedini koji nije povjerovao u Isusovo uskrsnuće bio je apostol Toma. Pa ipak, tjedan dana nakon što je Krist uskrsnuo, ukazao mu se sav u bijelom i tako odagnao sumnju nevjernog Tome, kako su od tada počeli nazivati tog apostola. Te nedjelje, tog Bijelog Uskrsa Isusova Milosrđa, svog u sjaju i bjelini, pratili su anđeli u bijelim haljama ili sjajni ljudi, božanski pratioci koji bdiju nad ljudima i svijetom i navješćuju slavu Isusova milosrđa. Ta možda najomiljenija bića židovske i kršćanske vjere ne moraju ni spavati ni jesti, njihova je zadaća da prenose božanske poruke i stalno upozoravaju ljude na nazočnost Boga. Tako barem piše u evanđeljima.
Ipak, ovo su samo prepričane značajke anđela, budući da su se ta krilata bića usadila u maštu svakog djeteta i svakog čovjeka, koji pri ritualu krštenja po prastarom običaju također bivaju odjeveni u bijelu odjeću, i tako postaju dio Kristove zajednice. Pa baš kao mali anđeli bdiju nad svima nama i čine dobra djela. Otuda po Isusovu učenju svaki čovjek ima svoga anđela čuvara, kojemu se obraća i koji ga štiti. Stoga za trpezom o Bijelom Uskrsu, kada se u mnogim krajevima Europe jedu jela od krilate peradi, posebno pataka, i sami poželimo slijediti njihovu putanju i uzaći u nebo.
Svaki baranjski kulen je ručni rad proizveden po tradicionalnoj recepturi:
No valja ispričati nešto o slavnim patkama, ako nam druga perad ne uzme za zlo, koje su Kinezi uzgajali već u 3. tisućljeću prije Krista, a ubrzo su se razmnožile po cijeloj Europi i Sredozemlju, tako da ih već u antici i srednjovjekovlju nalazimo posvuda. Recepture su brojne, a neke kao dalmatinske patke s divljim agrumima, ili madridske i francuske patke sa slatkim narančama, otkrivaju zajedničke gastronomske korijene. Neki recepti su toliko slavni da su ušli u književnost, poput divljih pataka iz djela “U traganju za izgubljenim vremenom” Marcela Prousta ili pak vrgorske peradi iz memoarske proze Tina Ujevića. Među njima se izdvaja “Pritisnuta patka”, jelo koje je početkom 19. stoljeća smislio izvjesni gospodin Mechenet iz Rouena za vojvodu od Chartresa, koji je nakon revolucije stekao povlasticu da može trošiti svoj novac na hranu, samo ako se bude pokoravao zakonima novog poretka. Vojvoda se pokoravao novom dobu, a zajedno s njim i bijela, anđeoska patkica gospodina Mecheneta.
Do kraja stoljeća tako je pripremljena patka postala toliko poznata da je recepturu gospodina Mecheneta preuzeo glasoviti kuhar Féderíc u svom restoranu “Srebrna kula” u Parizu i počeo brojiti svakog pritisnutog patka ili patku koju bi ponudio gostima. Na samom početku 20. stoljeća 328. poslužena je engleskom kralju Edwardu VII., dok je nakon nekoliko desetljeća ona 33 624. iznesena pred Theodora Teddyja Roosevelta, a 253 652. pred Charlieja Chaplina. Koncem prošlog stoljeća, točnije 1996., prodana je jubilarna, milijunta pritisnuta patka. I tu ne prestaju brojke, naprotiv gurmani se još diče svojim brojem, koji mnogi uokviren čuvaju kao svetinju, pa tako slave bijele patke gospodina Mecheneta. One kojima je, nametnutim idealima revolucije, osigurao udobnu zagrobnu popudbinu, oblaporni vojvoda od Chartresa.
Pa dok se slasni pačji zalogajčić igra pod zubima, a vino nas nadahnjuje u zanosu, jedan muči i kusa u tišini. On više ne može letjeti jer je posrnuo i pao s neba. Zovu ga Vrag, Đavao, Sotona, Lucifer. Pa ipak, jednom je i sam bio bijeli krilati Isusov anđeo.
Pritisnuta patka
Odvojena prsa, batke i karabatke od već izrezane patke od oko 2 kg, potopite u crno vino te dobro začinite solju i paprom s malo majčine dušice te par listova lovora. Meso pritisnite težim poklopcem i ostavite da se marinira nekoliko sati. Tada ocijeđeno meso pecite na vreloj masti podlijevajući vinom iz marinade, ali tek od trenutka kad je meso već uhvatilo koricu od pečenja. Kad se patka smekša, a umak zgusne, služite sa zapečenim povrćem ili gratiniranim mlincima. Kultni recept koji je proslavio gospodina Mecheneta, populara
Pačja prsa u narančama
Na pačjom ili svinjskom mašću premazanom limu pecite u pećnici 1 posoljena i popaprena veća pačja prsa od oko ½ kg koja ste prethodno marinirali par sati u 1 dl slatkog bijelog vina i soku od 1 naranče. Prvo pokrivena alufolijom na manjoj temperaturi, oko 100 stupnjeva, pa nakon 1/2 sata, maknite foliju. Tada nastavite peći meso peradi otkriveno, na oko 180 stupnjeva, podlijevajući umakom od marinade dok ne uhvati zlatnu koricu. Izvadite prsa iz posude za pečenje, oprezno još posolite i popaprite, izrežite u deblje komade, u procijep između svakoga položite po žličicu džema od naranče i služite s pireom od špinata i salatom od radiča, a može i s prilozima po volji. Po tradicionalnom francuskom receptu iz 19. stoljeća.
Pečena patka
Patku tešku oko 2 kg izvana dobro namažite mješavinom suhog mravinca, majčine dušice i bosiljka pa posolite i popaprite. U trbušnu šupljinu koju ste prethodno također posolili i popaprili, ugurajte 2 grančice ružmarina i 1 jabuku pa pecite na namašćenom limu prvo položenu na prsa, a onda na leđa, s obje strane strane oko 1 ½ sat, podlijevajući s 2 dl bijelog vina i sokom od 1 naranče. Kad se meso počne odvajati na pregibima, premažite patku s 1 dl meda i pustite da uhvati koricu. Izrežite je i služite s domaćim mlincima, pirjanim crvenim kupusom i hajdinskom kašom. Prigorski recept.
Ogrebotine na parketu je lako popravila - orahom!