Jako vas nervira kada netko glasno jede i mljacka? Postoji objašnjenje za to!

U kinu ste i gledate film koji vam je zaista zanimljiv, a dolazi i vrlo napeta scena, ali sve na što se vi možete koncentrirati je osoba iza vas koja glasno žvače svoje kokice. I kada ste pomislili da je gotovo, jer je osoba koja je jela kokice završila, žena pored vas navali na svoje nachose i to bude najglasnija stvar ikada. Ostatak filma zasigurno provodite i razočarani i bijesni zbog toga što neki ljudi ne znaju osnove bontona i ponašanja u javnosti. Poželite da ste radije ostali kod kuće i tamo gledali film. 

Ako vam ovo iskustvo zvuči poznato, možda imate stanje poznato kao mizofonija, piše Your Tango.

Kako se rukujete? Doznajte što vaš stisak ruke govori o vama:

Ona se definira kao mržnja prema zvuku, iako treba napomenuti da ljudi s mizofonijom ne mrze doslovno sav zvuk, već su vrlo senzibilni i lako ih iritiraju određeni zvukovi, čije se specifičnosti razlikuju od pojedinca. U medicinskom smislu, to se može objasniti kao poremećaj "u kojem određeni zvukovi pokreću emocionalne ili fiziološke reakcije koje bi neki mogli doživjeti kao nerazumne s obzirom na okolnosti." Ovo stanje tek treba temeljito proučiti, i trenutno nije klasificirano kao psihijatrijski ili medicinski poremećaj i još ne ispunjava uvjete za dijagnozu prema Dijagnostičkom i statističkom priručniku za mentalne poremećaje Američkog psihijatrijskog udruženja, no smatra se da od mizofonije boluje do 15-ak posto populacije. Istraživanja pokazuju da su simptomi koje imaju osobe s mizofonijom stvarni. Mnogi kažu da su njihovi simptomi počeli kad su bili negdje između 9 i 13 godine.

Tim koji stoji iza jednog istraživanja na Odjelu za psihologiju Akademskog medicinskog centra Sveučilišta u Amsterdamu, identificirao je popis zvukova kao najčešće okidače:

• Zvukovi povezani s prehranom poput mljackanja (81%)
• Glasno disanje ili zvukovi nosa (64,3%)
• Tipkanje na tipkovnici ili zvukovi klika olovkom (59,5%)

No, iako stanje zasigurno može biti uznemirujuće, postoji nekoliko dobrih vijesti za one koji ga imaju. Psiholozi vjeruju kako bi način na koji ljudi s mizofonijom obrađuju osjetilne informacije mogao biti čvrsto povezan s divergentnim razmišljanjem i stvarnim kreativnim postignućima. To znači da je preosjetljivost na zvuk zapravo možda ključ za bolje razumijevanje genija ljudi poput Charlesa Darwina, Franza Kafke, Antona Čehova i Marcela Prousta - za koje se vjeruje da su svi imali mizofoniju.

Vodeća znanstvenica dr. sc. Darya L. Zabelina, objašnjava da određena vrsta atipične pažnje —propusno osjetilno kapiranje — potiče kreativnost jer smanjuje sposobnost ignoriranja "nevažnih" osjetilnih informacija.

- Kreativci imaju smanjeno filtriranje senzornih informacija, što bi mogao biti mehanizam za njihovu širu usredotočenost na veći raspon podražaja i njihovu sposobnost povezivanja između daleko povezanih koncepata ili ideja - rekla je.

Istraživači tek počinju u potpunosti shvaćati znanost koja stoji iza mizofonije, ali rani podaci ukazuju na hiperpovezanost između slušnog sustava i limbičkog sustava, dijela mozga odgovornog za regulaciju emocija, ponašanja, motivacije, dugoročnog pamćenja i mirisa. Što se tiče suočavanja s mizofonijom, naravno, potrebno je kreativno razmišljanje.

Istraživanje na 483 osobe otkrilo je da osobe koje pate od mizofonije prolaze najteže muke dok su u velikim skupinama koje jedu (recimo kad svi ručaju na poslu), a najmanje - kad su kod kuće. Istraživači vjeruju da je razlog tome činjenica da su ukućani pažljiviji, za razliku od kolega, objašnjava Monica Wu, autorica navedenog istraživanja. 

Osobe oboljele od mizofonije često pokazuju i simptome anksioznosti, opsesivno-kompulzivnog poremećaja ili depresije, iako nije poznato (još) uzrokuje li jedno drugo. Stručnjaci smatraju da bi mizofonija djelomično mogla biti uzrokovana poboljšanim neuronskim vezama u mozgu, između slušnog, limbičkog i autonomnog sustava. Stručnjaci su suglasni da bi se oboljeli od mizofonije trebali početi prilagođavati drugima, a ne drugi njima, jer na taj način samo potiču njihovo stanje.

Jedan oblik liječenja kod bihevioralne terapije, nazvan 'izlaganje i sprječavanje odgovora', pokazao se prilično učinkovitim u liječenju mizofonije. Klijenti se postepeno izlažu zvukovima žvakanja, od najslabijih do najjačih, prvo na kazeti, pa u čekaonici i na kraju za stolom s voljenom osobom.

Znanstvenici objasnili što se od kojeg roditelja nasljeđuje: Od majke inteligencija, ali i ćelavost!