Orzo, ričet, ječmik, ječam – žitarica pred kojom se s pravom skida šešir i klanja do poda mjesto ima u slanim i slatkim jelima, pivu, šalici toplog napitka koji zamjenjuje kavu... U dalekoj Kini i danas je simbol muške plodnosti, a poznato je da se ječam prije 10 tisuća godina uzgajao u Etiopiji i jugoistočnoj Aziji te bio dragocjena namirnica i prva žitaricu u prehrani, ali i proizvodnji alkoholnih pića. Prva su piva pripremana upravo od ječma i to u davno babilonsko doba, 2800 godina prije Krista. Njegova hranjivost nije bila strana grčkim sportašima koji su ga jeli u kruhu ili kašama kako bi se okrijepili i imali energije. Znali su to i gladijatori u čijim je zdjelama prije borbi bio obrok od ječma i sušenog voća. Štoviše, takve su borce nazivali hordearii – “oni koji jedu ječam”.
Od kavovine do variva i kolačića
Za Talijane i Nijemce ječam u gastronomiji i danas ima vrlo važno mjesto, a sjevernjaci ga koriste i u pripremi trajnih kiselih kruhova. Orzo je mjesto pronašao u sjajnoj beskofeinskoj kavovini, orzotima, u rustikalnoj inačici rižota koji se sjajno ljubi sa svim namirnicama, od ragua i gljiva pa do morskih plodova. Nijemci ga pripremaju u kaši od žitarica koju prate kobasice i kiseli kupus, u povrtnim gustim juhama... U našim je krajevima poznat u ričetu – gustoj juhi od grahorica i suhog mesa te po želji kiselog kupusa ili repe. Kolačići od ječmena brašna ili pahuljica ili muffini poslastica je kojoj nećete moći odoljeti, a ako se želite počastiti zdravim doručkom, slijedite recepte gladijatora – u kuhanu ječmenu kašu dodajte malo mlijeka i suhog voća (šljive, smokve, marelice) pokoji lješnjak pa sve zasladite, čime drugim do ječmenim sladom.
Ječmeni slad dostupniji od meda
O ljekovitosti ječmene vode znaju i rimski legionari, a ona može pomoći pri trovanju hranom, povraćanju, upalama dišnog, probavnog i mokraćnog sustava. Pšenica je dugo vremena bila nepoznata, a nakon toga i nedostupna običnom puku pa je većina Europe tijekom srednjeg vijeka kruhove pekla od ječmenog i raženog brašna. Slad od ječma koristio se umjesto tada nepoznatog šećera jer je bio dostupniji i jeftiniji od meda, a neizbježan je bio i u pripremi piva koje je diljem Europe bio popularniji i dostupniji od vina koje se pilo uz Mediteran. U Ameriku su ga na jug u 16. stoljeću donijeli Španjolci, a na sjever Englezi i Nizozemci koji su i pet stoljeća poslije zaslužni za činjenicu da su Kanada i SAD najveći proizvođači ječma na svijetu.