Posljednju, četvrtu Kuhinja naše obale, ne propustite 28. travnja.
Regije koje se nameču kao posebnost u okviru raznolike hravtske kuhinje, izvorni su životni i gastronomski ambijenti koji su svoja nadahnuća istina crpiili od svojih uzora, ali su ih znali nadgraditi snagom vlastitog kulinarskog jezika. Mogli bi početi sa istarskim gustim juhama od suhog mesa i grahorica, istarskim žgvacetima od srnetine ili janjetine, brojnim umacima od glasovitih istarskih tartufa i šparoga koji se preljevaju na fuže i pljukance, vrlo slične starim srednjevjekovnim makaronima, ili se njima začinjaju profinjeni rižoti.
U pećnicama se peku glasovite pazinske i motovunske purice sa kiselim jabukama, divljač s kruškama i voćem, kobasice, sušeni i svježi omboli cvrče na gradelama, zajedno sa ribom, školjkama i velikom rakovima. Te darove mora Istrijani također poslužuju u raznim šugovima u kojima dominira maslinovo ulje i vino, uz neizbježne šparoge u proljeće, u jesen marune i posebno tartufe, nadasve bijele, snažna mirisa i rafiniranog peckavog okusa, kao uostalom i istarska kuhinja koja je sve uvezene tehnike i znanja uspjela pretvoriti u vlastiti gastronomski izraz.
Slični obrasci vrijede i za Liburniju sa svojim marunima i trešnjama, Kvarner sa drevnim loncima od povrća i mesa, suhim štokljima, hobotnicama ili pak Hrvatsko Primorje koje im je jednom bilo gastronomski uzor, od Novog Vinodolskog i drevnog Bribira Šubića do Senja i Karlobaga Zrinskih i Frankopana.
Prošlost Dalmacije se ogleda u desecima jela od povrća, grahorica, mesa, peradi, i divljači. Uronjena podjednako u mit i more, obiluje raznim pjatancama od sirove ribe, rakova i školjaka, također prastarog podrijetla, kao i njene lešade, još starije gregade i buzare, a posebno brujeti, gusti, možda najbolji sredozemni riblji složenci u kojima se pretopila sva snaga velikih riba, dalmatinskih povrtnjaka, maslinika i vinograda. Sušena riba, usoljena riba, dalamatinski pršut koji se može mjeriti i sa mnogo poznatijim rođakom iz Parme, tvrdi i meki sirevi od ovčjeg ili od kozijeg mlijeka, nadovezuju se na izvorne smotuljke iz dalamtinskog zaleđa, sinjske arambašiće i arambaše, imotske lonce od zeleni i mesa, dalamtinske kalje, njima po sastavu srodne dubrovačke zelene menestre, od raznih vrsta kupusa i prokula sa pršutom i suhim mesom.
Školjke iz Primorja nekoć ove naše moćne Republike, kao i prastare mantale, kolači od mošta iz njezine Župe i Konavala, tek su mali odlomci velikog slijeda kojeg ilustriraju rožate i renesansni paprenjaci sa medom ili u gastronomskom svijetu glasovita imotska i makarska torta, od bajama, jaja i slavnog likera Maraschina, koji je znao nadahnuti i Giacoma Casanovu u njegovim pustolovinama kreveta, pera i stola, Baudelaira i Napoleona, engleske kraljice i kraljeve, Winstona Churchila kao i današnje američke predsjednike. Stoga je cijela istočno jadranska kuhinja djelić jelovnika nastalog u prolomima epoha, na velikom ognjištu i vremenskom stolu Sredozemlja i Europe.
Stoga 28. travnja ne propustite četvrtu i posljednju kuharicu iz kolekcije Veljka Barbierija, samo u Večernjem listu na dar. Otkrijte i uživajte u tradicionalnim hrvatskim mirisima i okusima.