Bernie Ecclestone, glavom i bradom, sjedi tu za stolom u dvorištu kod kipara Vilima Halbärtha. Govori bivši hrvatski zet tečno naš jezik, ma što govori, on i pjeva na – hrvatskom.
– Nisam Bernie – veli Bernie, pa dodaje:
– Ja sam Ive! Lipi Ive... A pjevam ja već dugo, još sam kao mladić pobjeđivao na Omiškom festivalu. Vinko Coce i ja bili smo glavne terce u dalmatinskoj klapskoj pismi – priča gospodin Bernie.
– Nisam, ponavljam, Bernie. Ja sam Ive – inzistira on. Vadi osobnu kartu, piše Ive Dražić.
Imam ljepše naočale
Ali vraški sličite na njega. Ili on sliči na vas. Razgovarao sam s Ecclestoneom u nekoliko navrata. Jednom na Hungaroringu, drugi puta na A-1 Ringu...
– Mnogi me s njime zamijene. Pa čak i majka! Otvorila ona Slobodnu, vidi sliku Bernieja u Trogiru, pa me pita: "Sine, tu si? Što se ne javljaš?" A ja odgovaram: "Ne, mama, u Amsterdamu sam, to nisam bio ja."
Video snimljen #Bothie tehnikom
Na rivi ga često zaustavljaju.
– Desetke selfieja sam snimio s turistima. A što ću im objašnjavati da nisam onaj za kojeg me drže. Snimim s njima fotografiju pa nastavim đir po gradu. Uostalom, slomio bi im srce. – priča Ive.
Eto, i njima ste vi i Bernie slični.
– Nismo! Em sam viši, on ima 159 centimetara, a ja 177! Ja sam i petnaest godina stariji. A imam i ljepše naočale – smije se Dražić.
Prisjećamo se ovdje, uz piće, anegdota koje su mu se dogodile.
– Nekima sličim na Billa Gatesa, u Londonu, gdje živim, misle da sam Andy Warhol, a često me zaustavljaju jer misle da sam britanski slikar David Hockney. Bacaju mi se oko vrata u Londonu pa viču "David, David!". A kod nas svi misle da vide Bernieja. Prijatelj Mijo visok je 192 centimetra, trenirao je tekvondo, ima 140 kilograma... Kad bi me vidjeli s njime, svi bi rekli: "Eto, Ecclestone i - tjelohranitelj", veselo će on, pa dodaje:
– Nisam ništa kriv! Ali, tako je ispalo, što ću... Ljepota je u očima promatrača. Iako, vele moji Trogirani kad je Bernie tu: "Eto, oba su u gradu!"
Jeste li ikad sreli Bernieja?
– Naravno! Sretnemo se često ovdje u Trogiru. Tu mu je jahta Petara, zgodno mu je ovdje doći jer je zračna luka vrlo blizu. Poznat je po tome da ide na pijacu, pa se sretnemo. No svatko gleda svoja posla.
Priča anegdote:
– Zaustavi me jedna gospođa, izvadi zlatnu American Express karticu i kaže: "Gospodine Ecclestone, ja bih se s vama podružila. Imam novaca, to me ne zanima, ali željela bih biti u vašem društvu." A što ću ja? Imam i ja karticu, ali Zagrebačke banke, i to onu za mirovinu. A ta nije zlatna... – priča Ive.
Ostavljamo se priđe o "falšom Ecclestoneu", jer barba Ive ima toliko toga ispričati. Na stranu izgled, živio je po cijeloj Europi, danas je na relaciji London-Zagreb-Čiovo, godinama je radio i u Amsterdamu, a tek je tu genijalna priča.
Picassovi aktovi u rukama
– Počeo sam u Amsterdamu prati suđe, pa sam bio kuhar, pa konobar, pa slikar. Na kraju sam imao vlastitu radnju u Amsterdamu u kojoj sam uokvirivao umjetničke slike. – Došao čovjek s tri Picassa. I donese taj Nizozemac tri – Picassa. Crteži, aktovi...
I?
– Pita: "Kad će biti gotovo", ja odgovorim: "U četvrtak iza 13 sati", i ode. Nema potvrde, nema garancije. Ništa, samo moja riječ.
Vise li sad ti crteži kod vas kod kuće na zidu?
– Haha, ma kakvi. Nisam ja takav. Napravio okvire, uokvirio Picassa tri puta i čovjek došao u četvrtak, platio i zadovoljno otišao. Sad vise u njegovoj kući, pretpostavljam.
Cijena?
– 180 guldena. Otprilike 600 kuna. Dakle, 200 po okviru.
Za 200 kuna ste uokvirivali Picassa?
– Da, to je bila cijena okvira u mojoj radnji. Neovisno tko je autor, ti ili on – smije se Dražić.
Od kada je to Berny lipi?