Bila je to priča o pravoj ljubavi, ali s tragičnim krajem, pa Orebićani danas kažu da su i oni imali svoje Romea i Juliju. O njemu se zna dosta toga, a o njoj gotovo ništa. Baldo Mimbelli bio je jedinac najvećeg brodovlasnika i mecene Orebića, kapetana Antona Mimbellija, koji je u vlasništvu imao 33 jedrenjaka, a u 19. stoljeću napravio je vodovod u mjestu. Njegova izabranica bila je kći guvernante, ime joj nitko ne pamti, a oprečne su priče je li bila Ruskinja – kako se to navodi u Muzeju Gospe od anđela – ili Hercegovka, kako tvrdi Ivica Miošić čiji je otac Matko Župa bio ponajbolji kroničar Orebića i u čijem je vlasništvu danas kuća obitelji Mimbelli.
Djevojka iz mauzoleja
Baldina je ljubav s djevojkom skromna podrijetla bila zabranjena, on drugu ženu nije htio, odselio se u Trst, ondje lumpao i kockao i nikad se s drugom nije skrasio pa je njegovom smrću loza izumrla. Na starom kapetanskom groblju ponad Orebića, tik uz crkvu Gospe od Anđela koja je zajedno s franjevačkim samostanom sagrađena još 1470., pod Dubrovačkom Republikom, počiva obitelj Mimbelli. Njihov mauzolej resi mramorni i pozlaćeni kip “Zaspala vlastelinka” koji je izradio kipar svjetskoga glasa Ivan Rendić. Djevojka u ruci drži naopako okrenut vrč, što zapravo simbolizira kraj loze Mimbelli:
– Antona i ženu ovdi su doveli u olovnim sarkofazima. Nisu ih mogli donit uz brdo do mauzoleja pa su ih kroz šumu kotrljali na valjcima – pripovijeda Miošić uvodeći nas u ladanjski ljetnikovac slavnog kapetana. Zdanje je to iz 1719. koje “miriši” na prošlost. U prizemlju je namještaj koji su koristili Mimbellijevi, iz prve serije bidermajera. Tu je i kredenc od kašmirske divlje ruže, saloni, raskošni lusteri, zidovi i stropovi u čije su oslikavanje majstori iz Italije utrošili više od četiri milijuna žumanjaka... Na jednom je zidu i fotografija iz 1870. na kojoj je sva pamet negdašnjeg Orebića. Među njima je i 18 kapetana duge plovidbe peljeških jedrenjaka.
O bogatoj kapetanskoj tradiciji Orebića govori nam i Jelena Radovanović s kojom obilazimo samostanski muzej u kojem su izložene zavjetne slike pomoraca i njihovih obitelji. Posljednji značajni pelješki brodovlasnik bio je, tu doznajemo, Vido Alesić iz Orebića koji je umro 1939. U muzeju je zabilježeno i da je austrijski car Josip 1701. dodijelio titulu nasljednog plemstva obitelji Orebić za zasluge u pomorstvu. Upravo je po toj obitelji, koja se ovamo doselila još 1568., Orebić i dobio ime. Za popisa stanovništva u Dubrovačkoj Republici, u 16. stoljeću, obitelj je imala čak 46 kapetana i bili su začetnici 350 godina duge pomorske tradicije peljeških jedrenjaka koji su preplovili sva mora svijeta. U tom je razdoblju najznačajniji brodovlasnik bio kapetan Stjepan Kerša koj je imao udjele u 128 jedrenjaka. On je u Rusiji osnovao tvrtku koja se bavila prijevozom žita, a njegovim su putem krenuli i drugi orebićki kapetani, među njima i Anton Mimbelli, pa otuda i pretpostavka da je sa sobom doveo sluškinju u čiju se kćer zaljubio njegov jedinac.
Najljepši pogled Mediterana
Na pelješkim je jedrenjacima 1873. bilo 2000 članova posade, a zapovijedalo im je 250 kapetana i časnika. Te godine Orebić je imao oko 500 stanovnika, cijeli Pelješac deset puta više.
– U arhitektonskom smislu, razvoj Orebića ima ladanjsku strukturu, na obali su građeni raskošni ljetnikovci kapetana. Car Franjo Josip napravio nam je mul gdje i danas pristaju trajekti. U 19. stoljeću Pelješac je bio druga pomorska sila, nakon Venecije. Propali su dolaskom parobroda – govori Jelena Radovanović.
Iz muzeja idemo prema vidikovcu nasusprot staroga kapetanskoga groblja. Tu je pogled koji mnogi opisuju kao jedan od najljepših na Mediteranu, seže na Pelješki kanal, Korčulu, Mljet i Lastovo. Iza leđa te divote, na kapetanskom groblju, mauzolej obitelji Mimbelli podsjeća na zabranjenu ljubav orebićkih Romea i Julije, a u mramoru isklesana usnula ljepotica iz čijeg je vrča iscurila voda na kraj loze obitelji brodovlasnika i mecene Antona Mimbellija.
