Mama je širom otvarala prozore, ja sam samo slijegao ramenima nekoliko sati nakon ručka u utorak (bio je zadan kao u vojsci, a imao sam deset godina), kada me grah (bažul, bažulj, fažol, fažolet, fižol) poprilično napuhnuo, a usput i namučio moja mala crijeva.
Opet nisi dobro namočio grah – špotala je mama mog oca, koji je, kao i većina njegovih vršnjaka rođenih na početku Drugog svjetskog rata grah mistificirao i dovodio ga u korelaciju s najvećim gurmanskim postignućima. Ako su fileki, o kojima sam pisao prošlog mjeseca, jelo koje se voli ili prezire, ne poznajem osobu koja ne voli grah, zvijezdu ovog broja, koji se može pojesti na jedan od mnogobrojnih načina.
Koji su to načini i zbog čega bi baš grah trebao biti češće na vašem jelovniku pročitajte u novom broju magazina Slano&Slatko koji vas čeka na kioscima!
Natopi grah koliko hoćeš , ali ćeš ipak da prdiš...ustvari Kinezi ako poslije jela ne prdnu nije jelo dobro!