Modna stilistica Jemma Mrdak (25) iz Canberre otkrila je koliko joj je opsesivno-kompulzivni poremećaj uništavao život. Prisjetila se kako je bila uvjerena da će se nešto užasno dogoditi ako ne dotakne svaki automobil koji vidi na svojem putu do škole. Poremećaj joj je dijagnosticiran kad je imala 16 godina, a kaže da se svaki dan borila s ružnim mislima, bila opsjednuta brojenjem i morala je ponavljati određene radnje svaki dan.
Daily Mail piše kako je Jemma na showu Today podijelila loše iskustvo o utjecaju ovog poremećaja na njezin život, ali rekla je da je pronašla snagu i iz bitke izašla kao pobjednica.
– Oduvijek sam bila anksiozno dijete, ali sam se počela brinuti kad su mi na pamet počele padati grozne misli o tome da će se dogoditi užasne stvari – prisjetila se te dodala:
– Uvjerila sam samu sebe da će takve misli otići ako ponavljam određene rituale, zbog toga bih se osjećala bolje. Sve je bilo u brojenju, brojkama, provjeravanju, ponavljanju radnji i ritualima koji su se stalno vrtjeli u mojoj glavi.
Primjerice, svakog jutra na putu prema školi opsesivno je dodirivala svaki automobil, i to 50 puta lijevom i 50 puta desnom rukom.
– Ako sam ih krivo izbrojila ili ih nisam ispravno dotaknula, sve bih počela ispočetka. Ipak, to mi nije teško padalo, čak i onda kad bih zbog brojenja propustila školski autobus.
Sve je samo ovisilo o tome kakve bi je grozne misli pratile.
– Uopće se nisam brinula ako bih propustila bus, nego sam bila zadovoljna što sam napravila ono što sam si u glavi zamislila kako bih se osjeća bolje – rekla je.
Dodala je da se uopće nije zamarala time što ne bi stigla u školu na vrijeme. Najvažnije joj je bilo ono što se događa u njezinoj glavi, cijelo vrijeme razmišljala je isključivo o tome. Jema je rekla: – Dani su varirali, neki su bili teži, negi lakši, ali sam se svaki dan suočavala s ružnim mislima i to je ono što mi je zaokupiralo cijelo život. Bilo je jako naporno i mentalno iscrpljujuće, toliko da sam izgubila dodir sa stvarnošću.
Jemma je izgubila kontakt s prijateljima i dijelom obitelji i onime što se događa u svakodnevnom životu jer je bila okupirana onime što se događa u njezinoj glavi. Njezina obitelj bila je svjesna toga što se događa. Jemma je problem tajila od prijatelja, no odlučila im je priznati prije dvije godine:
– Obitelj je znala, shvatili su da se nešto događa i trebala sam pomoć. No moji prijatelji nisu za to znali, jako, jako dugo.
Deset godina nakon dijagnoze Jemma kaže kako uspješno kontrolira opsesivno-kompulzivni poremećaj vježbanjem, meditacijom i odlaskom na terapiju kognitivnog ponašanja.
– Trebalo mi je jako dugo da dođem do stanja u kojem sam danas. Ali naučila sam kako to kontrolirati, a da istodobno bude najbolje za mene – rekla je Jemma te dodala da se nada da će svojom ispovijesti pomoći drugima koji se bore s istim problemom.
>> Pogledajte video s psihologinjom Majom Vučić o napadajima panike
sličan poremećaj ima ekipa koja vidi ustaše