– Trebaš je izmoriti. Tuna je toplokrvna baš kao čovjek i moraš imati na umu da se, kada se ti odmaraš, odmara i ona. Kad zagrize, stalno moraš raditi i polako je iz dubine vući van. To je težak fizički rad, ali od snage su važniji izdržljivost i tehnika. Snagu dobivaš zbog adrenalina koji osjećaš cijelo vrijeme dok je riba na štapu, a to može trajati dugo. Jednom sam kapitalca izgubio nakon osam sati i 15 minuta borbe – govori nam Zagrepčanin Igor Zdenjak, najbolji hrvatski lovac na velike ribe koji je u životu upecao i izvukao sedam tuna većih od 200 kilograma. On je sa svojom posadom “Zagreb”, na brodu poduzetnika Brune Dragičevića i uz Gordona Govorčilovića i Damir Novinu, na Big game fishing natjecanju u Komiži prošlog tjedna u tri ribolovna dana ulovio čak osam tuna. Njegova pobjednička ekipa s ukupno 12 ulovljenih tuna osigurala je vizu za Svjetsko prvenstvo u Kostariki iduće godine. – Lov počinje puno prije nego što riba zagrize. Treba odabrati pravu poziciju, procijeniti kakvi su struja i vjetar, pametno bacati mamce. A kad riba zagrize, počinje prava akcija, koja je također timski rad. Jedan vadi sve druge štapove iz mora, drugi upravlja brodom, a pravilo je da se, tko prvi od posade uzme štap u ruke, bori s ribom do kraja. Današnja vrhunska oprema ribaru olakšava posao, ali u osnovi je to i dalje velika borba čovjeka i ribe – kaže Zdenjak.
“Na pola puta do Italije”
A prvog dana natjecanja, ni pola sata nakon što se 50-ak dobro opremljenih brodova tunolovaca razmililo debelim modrim morem na pučini daleko od Visa, između otoka Biševa i Sveca, na “pola puta do Italije”, radiovezom na sudački brod došla je obavijest.
– Imamo ribu na štapu!
Kako prigodno, prva je tuna zagrizla kapetanu Ivanu Ledenku na brodu “Starac”.
Istina, nije to više romantična borba čovjeka i ribe iz romana “Starac i more”, ali Big game ribolov najbliži je oblik lova na velike ribe iz Hemingwayeva epskog djela. Svjedočili smo tome u Komiži, najudaljenijem hrvatskom pučinskom “malom mistu” i kolijevci našeg ribarstva, u kojoj se četvrtu godinu zaredom održalo popularno međunarodno Big game natjecanje, lov na plavoperajnog tunja (atlantska tuna), kralja riba u našem Jadranu i najcjenjenije tune na svijetu.
– Premala je za vađenje, pustit ćemo je – govori Ledenko dok čvrsto drži štap i vuče na površinu tunu koja se bljeska u moru.
Razreže se žica, a puštenoj tuni udica istrune za dva mjeseca pa ona nesmetano nastavlja život u moru, koje je ovdje dublje od stotinu metara. Za ulovljenu i puštenu ribu dobiva se 245 bodova, dok se vade samo kapitalci, isključivo veći od 50 kilograma, za što se dobivaju dodatni bodovi ovisno o težini ribe.
Brodovi od 500.000 eura
Big game je sport i životni stil za one dubljeg džepa, ali njime se bave pravi entuzijasti. Oprema je skupa, samo štap i rola mogu stajati i 5000 eura, a na brodu ih je najmanje četiri. Brodovi, koji stoje i više od 500.000 eura, imaju sonare koji pronalaze ribe na velikim dubinama, da bi se tuna namamila, u more se baca na desetke kilograma srdela i inćuna, koji služe i kao mamac na udici. Tuna grize do dubine od 70 metara. U ovo vrijeme oko Visa je mnogo tuna koje migriraju iz Atlantskog oceana, a iskusni komiški ribari kažu da je to zato što se u viški akvatorij vrate srdele, kojima se tune hrane. U tri dana na natjecanju je ulovljeno čak 128 tuna, 121 riba bodovana je i puštena, dok je samo sedam većih izvučeno.
Najveći ulov na komišku je rivu dovezao Vodičanin Anton Roca, trofejni primjerak od 84,6 kg. S ribom se borio manje od sata i tako ponovio lanjski uspjeh kada je u Komiži isto imao najveći ulov – od 99 kilograma.
Kvota za sva tri dana natjecanja bila je 800 kilograma tune. Prema propisima Međunarodne organizacije za zaštitu atlantskih tuna (ICCAT), dozvole za izlov plavoperajnih tuna, osim na ovakvim natjecanjima, su vrlo male. Ima samo 12 brodova u Hrvatskoj, a kvota je 380 kilograma tune godišnje po brodu. Sve ostale ulovljene tune moraju se vratiti nazad u more. Legalna su samo uzgajališta koja mrežom ulove manje primjerke i tove ih u kavezima, a jedno takvo ima i general Ante Gotovina uz otoke blizu Pakoštana. Gotovo sva tuna iz uzgajališta izvozi se u Japan, u kojem je nestašica zbog prevelikog izlova u prošlosti i podvodnih eksplozija nuklearne elektrane u Fukushimi. Ali, mnogo je cjenjenija divlja tuna. Razlika u okusu mesa je, kažu znalci, kao da usporedite piliće brojlere iz uzgoja i domaćeg “piceka”. Divlju tunu na tokijskoj burzi ribe vlasnici sushi-restorana plaćaju suhim zlatom, ali iz Hrvatske se ne smije izvoziti. Na natjecanju su sudjelovala i dva poznata zaljubljenika u big game, nekadašnji pjevač Bijelog dugmeta Željko Bebek i bivši košarkaš Nikola Vujčić. Vujčić je posljednjeg dana nakon 50-ak minuta borbe izvukao tunu od 53,3 kg.
– U big game sam se zaljubio prije tri godine uz svog prijatelja i kapetana Gordana Pintara. Nevjerojatan je osjećaj na brodu kad riba zagrize, kad počne akcija – kaže pjevač Željko Bebek, čija je posada broda “Tajna veza” završila na jako dobrom četvrtom mjestu.
Nesvakidašnji ulov imali su drugoplasirani Slovenci predvođeni Sašom Apostolskim. Njima je zagrizla strogo zaštićena riba golub uhan, poznata i pod imenom manta. Nakon što je privučen na površinu, izuzetno je rijedak primjerak od oko 40 kilograma, naravno, pušten.
Ma koji junaci, najobičnij krvoločno izživljavanja i liječenje vlastitih frustracija na ovim predivnim životinjama! Ove kompleksaše uspoređivati sa Hemingwayem je bolesno. A nije ni Jadran Atlanski ocean.