U moju školu upisao se muslić. I, što je najgore, u moj razred, iskreno je zapisao jedan zagrebački trinaestogodišnjak kako je dvije godine ranije doživio dolazak novog učenika u razred. Nažalost, priča nije stala na početnoj odbojnosti. Istomišljenici su uskoro postali skupina koja je počela svakodnevno verbalno zlostavljati dječaka rođenog na Kosovu. Malcu, koji nije besprijekorno vladao hrvatskim, vršnjaci su podastrli mnogo ružnih jezičnih nijansi. Zbog tamnije puti zvali su ga "cigo", "obojeni", "crnjo", a psovke su obično bile začinjene albanskim podrijetlom majke i zemljom rođenja. Nasilnicima je smetalo i što je lijepo odjeven. "Ništa ti ne vrijede tvoje prnje i najkice kad si cigo", jedna je od rečenica iz nasilničkog repertoara. Golovi koje je mali Albanac s lakoćom postizao na nogometnim utakmicama bili su povod za: "Marš na Kosovo! Vrati se odakle si došao!" U toj je atmosferi završio peti razred, a početak šestog obilježila je i tučnjava. Trojica "najhrabrijih" dočekala su ga na igralištu, šaketanje je, srećom, prošlo bez ozbiljne ozljede, ali mali strpljivi Albanac napokon je progovorio. Uključili su se razrednica, psihologinja, pedagoginja, socijalna pedagoginja, roditelji i nasilnička skupina rasformirana je preseljenjem u više razrede. Za došljaka s Kosova napokon je nastupio mir.
Progovorio i nasilnik
A zahvaljujući organizatorima Festivala o pravima djece, UNICEF-u, Hrvatskom filmskom savezu, Uredu pravobraniteljice za djecu i udruzi Alternator, jedan od zlostavljača, dječak s početka priče, dobio je priliku raspoznati zašto neprihvatljivo terorizirati vršnjaka.
– U sklopu priprema za ovogodišnji Festival o pravima djece taj je dječak bio uključen u radionice o nasilju na kojima su se radili i dječji filmovi na tu temu. Govorio je o cijelom događaju i, rekla bih, tek tada uvidio što je radio i koliko je njegovo ponašanje bilo ružno prema novom dječaku u razredu. On nije bio kolovođa tog neprijateljstva, ali nije shvaćao u kolikoj su mjeri i ružne riječi nasilje – kaže jedna od učiteljica koja je sudjelovala na radionicama.
Skloni trpjeti u tišini
Autor poruka koje su danima stizale na Fejs djevojčici s blažom govornom manom u šestom razredu jedne zagrebačke škole nije dobio sličnu priliku. Koristio se lažnim profilom i nikad nije otkriveno o kome se radi, a na spomenutim radionicama progovorila je sama djevojčica.
– Plakala je i dok nam je pričala. Očito se radilo o nekom tko je poznaje, vjerojatno netko iz razreda. Dobivala je ružne poruke: "Nauči čitati i govoriti", "Debela si", "Hoćeš se j..." i sl. Naravno da je bila preplavljena strahom, ali zanimljivo je da je i kod dječaka koji je bio agresivan prema malom Albancu također u podlozi bio strah, strah od drugačijeg i nepoznatog – kaže učiteljica koja se na radionici s djecom susrela i sa slučajem kvartovskog međuvršnjačkog nasilja.
Najviše je ipak, prema iskustvu angažiranih stručnjaka, cyber-nasilja.
– Da stvar bude gora, djeca često nisu spremna o tome progovoriti, a mnogi roditelji pak nisu u toku s tehnologijom. No mora ih se pratiti, odrasli moraju znati što djeca rade kad se u deset navečer povuku s mobitelima i zatvore u svoje sobe – kaže zagrebačka profesorica kroatistike s dugogodišnjim razredničkim iskustvom Mirjana Jukić.
– Kod djece treba razvijati svijest da je i ružna riječ nasilje i da je svako nasilje pogrešno. Moraju imaju stav i znati da postoje odrasli koji ih mogu zaštiti. U društvu u kojem je previše stresa i straha djeca trebaju znati da imaju pravo odrastati bez straha. Mi odrasli to im moramo i usaditi i osigurati – poručuje M. Jukić.
>>Zbog dečka tukle vršnjakinju sve dok nije izgubila svijest
>>Problem koji se tiče cijelog društva: Kako spriječiti nasilje među djecom?
a zatucani ucutelji u manjim gradovima jli tko njihove komentare istrazio i dobacuvanje od tu sve i krece