psihologija

Ne dopustite da Murphyjev zakon vama prevlada

Foto: GettyImages
Ne dopustite da Murphyjev zakon vama prevlada
29.08.2018.
u 20:34
Suočeni s osjećajem nedostatka kontrole, ponekad počnemo predviđati da je grozan ishod nezaobilazan
Pogledaj originalni članak

“Ako nešto može poći krivo, poći će krivo.” Ta poslovica, poznata kao Murphyjev zakon, nastala je nakon što je u američkoj zračnoj bazi gdje je Murphy bio inženjer, na njegovoj opremi otkrivena velika pogreška. Koliko su god ljudi inteligentna bića, ponekad čine fatalne pogreške. U svakodnevnom životu, Murphyjev zakon nas može naoko pripremiti na loše ishode, no gledano sa strane psihološke dobrobiti, takva perspektiva sasvim sigurno nije adaptivna.

U psihologiji bismo Murphyjev zakon mogli zapravo povezati s jednim maladaptivnim načinom suočavanja sa stresom koji svi ponekad koristimo. Suočeni s osjećajem nedostatka kontrole, ponekad počnemo predviđati da je grozan ishod nezaobilazan. I još važnije, da će imati katastrofalne posljedice za naš život. Taj mehanizam slikovito se naziva “katastrofiranje”.

“Katastrofiranje” je u svojoj srži potpuno iracionalno jer nam svakodnevno iskustvo pa i zdrav razum govore da najgori ishod nije jedini moguć, a čak i ako se dogodi ne znači kraj našeg svijeta. Primjerice, neuspjeh na poslu ne znači da ćemo dobiti otkaz, da je naša karijera osuđena na propast i da nemamo pojma što radimo.

Osoba koja je sklona “katastrofiranju” vidi u takvim situacijama vlastitu propast i zbog toga je preplavljuje stanje očaja i panike. Dugoročno, “katastrofiranje” može dovesti do bespomoćnosti, pri čemu nam se čini da što god učinimo nemamo utjecaj nad onim što će nam se dogoditi. Takvo je stanje, s druge strane, povezano s nastankom depresije.

“Katastrofiranje” ima domino-efekt – jedna katastrofalna misao vezana uz neki ishod obično potakne novu katastrofalnu misao i tako u beskraj. Obično je pritom svaka sljedeća misao sve gora i povezana sa sve užasnijim posljedicama. Tako je konačno stanje u kojem se osoba nađe toliko daleko od realiteta da se nekome sa strane ono može činiti potpuno infantilnim pa čak i smiješnim.

No, osoba koja je preuzela put “katastrofiranja” nema taj uvid već samo osjećaj beskrajne preplavljenosti i tjeskobe. Svi smo bar jednom u životu imali iskustvo da u sitne noćne sate ne možemo zaspati jer u glavi vrtimo najgore moguće scenarije. Što se može učiniti jednom kad se nađemo na toj vožnji?

Kad proživljavamo tjeskobu zapravo smo odvojeni od sadašnjeg trenutka i mentalno se nalazimo u neizvjesnoj budućnosti pa je stoga najvažnije pokušati se vratiti u sadašnji trenutak. Osvijestiti da smo sada dobro, da je loš ishod moguć, ali ne i jedini i da ga nitko ne može predvidjeti, a opsesivno razmišljanje o njemu ne mijenja vjerojatnost njegova događanja.

No prije nego što uopće počnemo aktivno zauzimati tu zdravu perspektivu trebamo najprije biti svjesni da “katastrofiramo”. Mnogi ljudi toga uopće nisu svjesni i često im je potreban uvid izvana koji će im osvijetliti razmjere njihovih iracionalnih katastrofičnih misli.

“Katastrofiranje” nije ograničeno samo na situacije u kojima imamo određeni problem, u kojima smo napravili neku pogrešku ili je pak pred nama neizvjesno životno razdoblje. Katastrofične misli mogu se javiti i u trenucima koji su sasvim mirni, sretni i kojima bismo se trebali prepustiti i uživati. Neki ljudi se i u takvim situacijama počnu pitati što ako..., a radost zamjenjuje strah da će lijepi trenuci završiti jer će se dogoditi nešto strašno loše.

Kao i “katastrofiranje” u stresnoj situaciji, i ovo “katastrofiranje” je potpuno iracionalno. U lijepim situacijama, katastrofične misli treba zamijeniti zahvalnošću nad onim što imamo. Na kraju se svi opisani postupci kojima si možemo pomoći svode na prisutnost u trenutku, umijeće koje zvuči tako jednostavno, a uči se svake sekunde ljudskog iskustva.

>> Pogledajte i video: Kako ženu dovesti do ludila i do višestrukih orgazama?

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.