U koju god tvrtku dođem raditi, uvijek se u meni stvori osjećaj ljutnje. Zamislite ovo: u svakoj mi je firmi šef radio iza leđa, nisam bio upoznat s nekim stvarima pa bih prekasno saznao za to, itd.Normalno da me ljuti takva situacija, jer sve mi se događa u zadnji tren. Ne znam što da radim. Analizirajući sebe i svoje postupke, shvatio sam da nije u meni problem. Da nisam potreban firmi, ne bih radio u njoj gotovo dvije godine. U čemu može biti problem? Ili sam možda opet naletio na isti tip šefa koji radi po svome kao i na svim dosadašnjim radnim mjestima... Svi su me prestigli, a toliko se trudim cijeli život. Ljut sam, frustriran i “grizem” sve oko sebe. Kako da se lakše nosim sa zavišću i ljubomorom?
Ivica
Iz vašeg kratkog upita teško je detaljno proanalizirati i interpretirati situaciju u kojoj se sada nalazite i situacije u kojima ste se nalazili, a prema vašim tvrdnjama to se učestalo ponavlja. “U čemu je problem?” Vi tvrdite da vam je u svakoj firmi šef radio iza leđa, da niste bili upoznati s nekim stvarima, da biste za njih kasno saznali, itd. Sve to kod vas izaziva ljutnju i vaše analiziranje i zaključak da to koliko dugo radite kod nekog poslodavca govori o njegovoj potrebi za vašim radom. Evo nekoliko načelnih smjernica za vaše osobno promišljanje cijele situacije.
Prvo: ako radite u privatnom sektoru morate prihvatiti činjenicu da poslodavac u svojoj firmi sam određuje temeljne vrijednosti i pravila ponašanja. To ne mora biti pošteno, niti se uklapati u okvire poslovne etike, ali je krajnje istinito
Drugo: u privatnom sektoru kod nas, često možemo naići na poslodavce koji svoje djelatnike ne gledaju kao kapital i bogatstvo firme, već kao trošak. Zbog toga, poslodavci malo ulažu u svoje djelatnike u smislu njihova educiranja, razvoja i usavršavanja, ali isto tako i malo njihovih potencijala i sposobnosti koriste za učinkovitije poslovanje i iznalaženje kreativnih poslovnih rješenja. Kao posljedica toga prevladava uvjerenje da je iskoristivost djelatnika u samoj činjenici što su dulje vrijeme zaposleni na radnom mjestu, umjesto uvjerenja da je važno poticati djelatnike da u zadanoj jedinici vremena rade brzo, kvalitetno i efikasno.
Treće: u mnogim firmama između poslodavaca i djelatnika ne njeguje se otvorena, jasna i transparentna komunikacija. To u poslovanju dovodi do niza problema koji se s jedne strane odražavaju na uspješnosti i dobiti firme, a s druge strane na izgradnju dobrih međusobnih odnosa. Umijeće komunikacije temelj je našeg sporazumijevanja i mogućnosti prevladavanja svih nesporazuma i konflikata. Kako bismo mogli jedni drugima prenijeti potpunu, točnu i pravovremenu informaciju moramo biti kvalitetno educirani i motivirani za kontinuirano usavršavanje.
Četvrto: morate biti svjesni toga da svaka osoba svojim ponašanjem govori isključivo o sebi, a ne o drugima. Samo je pitanje kako i iz koje percepcije tumačimo nečije ponašanje.Tvrdite da vaš poslodavac poduzima neke aktivnosti vama iza leđa. Možda iz perspektive vašeg poslodavca to ne izgleda tako. Međutim, kako njegovo ponašanje ima utjecaj i na vas, jedino što možete učiniti jest da otvoreno porazgovarate sa svojim poslodavcem. Pri tome vodite računa da komunikacija mora biti u ozračju razumijevanja, a nikako u ozračju optuživanja ili prozivanja.
Peto: ono što vam za kraj želim istaknuti, a na što možete sami djelovati, jest pitanje vaše ljutnje kada se nađete u nelagodnim situacijama. Razriješite sami sa sobom taj problem, porazgovarajte i sa stručnjacima ako je to potrebno, trenirajte kako da se nosite sa stresom i radite na svom usavršavanju.
>>Zaboravite 8-satno radno vrijeme! Evo koliko biste točno trebali raditi