Ljudi obično rade ono što vole i od čega se osjećaju bolje, a izbjegavaju one aktivnosti od kojih se osjećaju gore. Isto vrijedi i za vježbanje, otkrivaju znanstvenici sa sveučilišta u Iowi. Neki ljudi uživaju u osjećaju težine u mišićima što \"teže\" vježbaju, dok drugima pada raspoloženje i odustaju na prve znakove boli.
Tolerancija na bol kod točno polovine ispitanika genetski je uvjetovana. Tjelesni učinci vježbanja poput znojenja i boli te zadihanosti utjecat će na to kako će naš mozak reagirati na sve to, a razlikuje se od osobe do osobe. Stoga će se neki ljudi osjećati euforično nakon vježbanja, dok će drugi potonuti u loše raspoloženje.
Panteleimon Ekkekakis proveo je eksperiment s ispitanicima koji su vježbali dok nisu \"spali s nogu\". Jedan je dio ispitanika postao ubrzo mazohistički raspoložen jer što je vježbanje bilo napornije oni su više uživali u njemu. Kod ostatka ispitanika, što je trening više odmicao, raspoloženje je počelo opadati te su oni odustali od vježbanja ranije.
Znanstvenici objašnjavaju da su negativne reakcije organizma neizbježne što organizam više tjeramo prema maksimumu. Kod većine ljudi, piše Daily Mail, signali neugode javljaju se nakon što im tijelo dostigne 60 posto kapaciteta. Naravno, postoji razlika između vrhunskih sportaša i običnih rekreativaca u treniranosti organizma, pa profesionalni sportaši podnose napor do 80 posto tjelesnog kapaciteta, dok ga obični ljudi koji više-manje žive sjedalačkim načinom života podnose do 35 posto kapaciteta.