Rovanjska je prva plaža na kojoj se turist može okupati kad, nakon mraka tunela Sveti Rok, pred njim napokon bljesne sva raskoš Dalmacije. Nema bliže plaže. A tu dolje tek tu i tamo netko na ručniku. Na kupanje su turisti koji se motaju po Jadranu, srećom, produžili nekamo dalje... U malom mirnom mjestu sve se stiže. Slikar Martin Šoša (56), jedini slikar, kipar i rocker u Rovanjskoj, dovršava portret. Onda će dolje na kupanje.
Otkuda ste, g. Matek?
– Portretiram sve! I našeg Tumu ribara, susjedu Paju, susjeda Gogu, klince Jana i Michaela, kćer Pavicu, pa čak sam portretirao i Njemicu Mariane – govori i pokazuje svoje umjetničke radove.
Vadi i gitaru pa kaže:
– Ne mogu se odlučiti koja mi je draža, imam ih šest, pa to je kao da morate izabrati koje vam je dijete draže! Sviram sve što daje ton, i bubanj, trubu, ukulele, klavijature... – govori Šoša.
Dobri je duh kraja, oslikao je kuće u mjestu, njegovi su kipovi u kraju, pa oslikao je i mol na kojem se turisti kupaju.
– Na Mulo Matekovo je moj Corto Maltese, ispred stare ribarske kuće. Dolje je i Don Quijote kojeg sam crtao. A moj je život poput Malteseova, bio sam mornar, oplovio svijet, jedino nisam vidio Kanadu i Australiju. Bio sam nostromo, bosun, šef mornara... Zvali su me i da idem slikati u Barcelonu, ali vratio sam se kući kad je bilo najpotrebnije – govori Šoša.
Pokazuje na drveni guc star 70 godina, koji uređuje i veli:
– Plovit će već sljedeće ljeto.
Rovanjska je malo mirno mjesto za odmor obitelji. Mladi ih zaobilaze jer noću je pusto. Idu prema Zadru ili Novalji.
Supruga Mira pokazuje prema plažama:
– Splovina je novouređena, a s rta Obaljenica pruža se kupačima pogled na Velebit, na Starigrad, Pag. A nama domaćima je Mulo Matekovo najdraža plaža, tu sam i ja naučila plivati. I znate što, mi volimo buru! – govori Mira.
U mjestu živi i naš velemajstor diplomacije Vladimir Matek (74), dugogodišnji Večernjakov urednik vanjske politike, sudionik Daytonskog sporazuma, poslije i veleposlanik u Švedskoj, akreditiran u Litvi, Letoniji... Čovjek koji zna znanje.
– Moji su Mateci tu više od 300 godina! Napisao sam knjigu "Otkuda ste, gospodine Matek?". Pitali su me to i u Sydneyju, Našicama, Orahovici... Matek je bila i svojedobno prva tenisačica svijeta u parovima, zlatna olimpijka s devet Grand Slamova, ali ona je Amerikanka češkog podrijetla. I morao sam to istražiti! Pronašao sam i dokument iz 1746. u kojem se spominje upravo moj predak, deset generacija unatrag, Ante Matek, ovdje u Rovanjskoj! – objašnjava Matek.
Kako se nekad putovalo u Rovanjsku, u doba kad ste bili beba? Danas je tu autocesta... Lako nam je sada doći.
– Roditelji su me s nekoliko mjeseci iz Maksimira vodili pokazati didu Bariši kao najstarijeg unuka. Išli smo vlakom do Lovinca, pa vojnim kamionima po Majstorskoj cesti dolje prema obali. Otac je pričao kako je i vuk stao pred farove kamiona, pa ga je pripiti vozač, u nadi da će zaraditi nagradu, pokušao pregaziti bez obzira na putnike. Srećom je i otac bio vozač, pa mu je oteo upravljač i na kraju nas je sve dovezao po strmim serpentinama do mora. Poslije smo dolazili parobrodima – govori.
U blizini je i špilja Modrič, omiljena avanturistima, a u centru arhitektonski biser, crkva sv. Jurja iz 9. stoljeća, uz Nin i Solin među tri najstarije starohrvatske građevine.
– U crkvi je sunčev sat i kalendar. S tri prozora zrake su sunca dolazile točno na mjesto gdje se moglo vidjeti kad počinju zima i ljeto, a po solsticiju bi se znalo kad počinje proljeće i jesen. Zbog blizine Velebita tu sunce kasnije izlazi, pa je crkva okrenuta za 19 stupnjeva, i to su tada izračunali! Bili su domaći genijalci tu u Rovanjskoj već prije tisuću i dvjesto godina – govori Matek.
Prekrasan zalazak sunca
Legenda kaže da je u toj crkvi pokopan i sam kralj Tomislav. Tko će ga znati... Malo mjesto ima priču, ima dušu, a ima turist i što raditi ako produži automobilom u smjeru Starigrada Paklenice ili Zadra. Tu ima – sigurnu luku. Mir. Osim ako Šoša ne izvadi bubnjarske palice.
– Nema brige, bubnjeve sviram u drugoj kući, daleko od mjesta – smije se slikar, kipar i rocker. Treba posjetiti Rovanjsku, ako ni zbog čega drugog, onda zbog jednog od najljepših zalazaka sunca na Jadranskoj obali...
Tribalo bi to poć vidit🙂