Ražanac nam je tu pod nosom, nama koji jurimo od Posedarja prema Novalji ili Vrsima, Ninu, Viru... No skriva ga borova šuma uz cestu pa turist i ne shvati što se dolje krije. Tek prođe i – propusti upoznati to mjesto, a ne bi trebao. U Ražancu – divota. Puca pogled preko na Velebit, more sinje pruža se na sve strane, mir, tišina, uživancija. Nema ni gužve, sve je lagano i bez stresa.
Pjevači su svjetsko čudo
– Izbornik hrvatske reprezentacije u sviranju usne harmonike – predstavlja se i pruža ruku dolje uz plažu Ivica Dundović (48) pa nastavlja:
– Pjevao sam i Papi Ivanu Pavlu II. kad je bio u Zadru, u dvoglasju s profesorom Livijom Marjanom našu "Molitvu vjernika". Papa mi je, eto, pljeskao... Sjećam se da sam bio u crnom odijelu, da je sunce udaralo, ali ja nisam primijetio da je vruće. Uživao sam – sjeća se nastupa koji će pamtiti cijeli život. Ništa čudno, kraj je ovo koji je poznat po ojkanju, najstarijoj vrsti pjevanja u zemlji. A prvi čovjek ojkanja upravo je – on. Dundović.
– Radovinsko orcanje uvršteno je na UNESCO-ovu listu nematerijalne kulturne baštine, a najstarija pjevačica u KUD-u Radovin u kojem čuvamo naše stare običaje zove se Ljubica. Ima 86 godina! Eno je kod kuće, priprema nam paštu za ručak, to mi je majka. Bila je s nama na svim turnejama, od Španjolske do Bugarske...
Pjeva se ovdje gotovo u svakoj kući, a titule su pjevači dobivali po cijelom svijetu. Oni su malo čudo županije.
– Gledaju nas kao svjetsko čudo jer naši ne poznaju note. Pjevaju po sluhu, to im je u genima. Kad smo bili u Barceloni na natjecanju, došli smo samo sudjelovati, otpjevali smo i krenuli kući. I idu oni za nama, trče, viču: "Wait, wait!". Mi se već popakirali, odlazimo, a oni kažu: "Proglasili smo vas apsolutnim pobjednicima". Svi vježbaju godinama, a mi nešto malo na putu, u autobusu. Kažemo, to nam je u genima... A kad sam spomenuo izbornika reprezentacije u usnoj harmonici, i o tome postoji priča. Dođemo na natjecanje, ovi iz Koreje i Japana sviraju istodobno na pet harmonika, sviraju Sibeliusa, Vivaldija..., a naš svirač izvuče hohnericu iz džepa, otrese je malo o bedro da ispadne prašina i – svira! I to najbolje...
Koliko ste dugo izbornik reprezentacije usne harmonike?
– 23 godine! Više od izbornika Elfa Joachima Löwa – šali se na svoj račun Dundović.
U mjestu je i kamp Planik, u kojemu hlad stvaraju borovi visoki i do 20 metara. Sve je prirodno, u posljednjih 60 godina tu su u kampu samo – borovi rasli. Ostalo se nije diralo. Gdje ćeš ljepše? Jede se u restoranima Toni, Pisak i Puntica, a kafići su El Patron, Fjaka, Sunset i rock caffe Bare. Kupaju se tu na plaži, dok on priča, veselo gosti, na Puntici i u ovo doba ima mjesta za staviti svoj ručnik.
– Točno se zna gdje tko leži na plaži – kaže prvi čovjek turizma Ante Miletić (33). U mjestu ih je oko sedam stotina.
– Dođeš na godišnji odmor i želiš biti sam. To je Ražanac! Nema mirisa krema, nema gužvi, nema dreke. Plaža, kamen, pijesak, ljekovito blato i – bura! Kad je bura, onda se treba raširenih nogu šetati, puše i do 250 kilometara na sat.
Zašto raširenih nogu na buri?
– Da ti se ne zapletu noge i privari te! Da ne padneš... Sol je svugdje. I na maslini, i na glavi, i na prozoru, i na ručniku. Tu dva sata sjedneš i poslije dišeš kao da si izašao iz slane sobe! Zašto bih plaćao, u Ražancu je besplatno, samo treba sjesti na plažu – hvali rodni kraj Miletić.
Otkrio trobrodnu baziliku
Bura se iz Senja preselila k – njima. Uskoro će je brendirati. Usto, ovo je i pravi arheološki park, tek sad otkrivaju što je sve ispod zemlje.
– Susjed je gore u Podvršju kopao krumpir, kad nešto lupi. Ide vidjeti kakav je to kamen, a ono – starokršćanska trobrodna bazilika ispod zemlje! I to na mjestu gdje je čuvao kravu. Tek su počeli kopati, tko zna što će sve naći. Živjelo se tu prije nego u Ninu ili u Zadru.
zbog luftanja?