Kalifornija u malom, tako ovdje u Privlaci tepaju svome mjestu. Ima u tome istine, nisu napuhali priču, jer tu su na poluotoku samo pijesak i plaže. Nismo (još) feštali po Long Beachu, ali tko je u Privlaci bio na fešti, taj to pamti godinama. Tu je fešta za feštom, od noći privlačkih ribara i sabunjara, vinskih festivala sve do slavne Privlačke noći...
Pijeskom obnovili Zadar
– Svi su bili, ali Joli, e njemu nema ravnog! Tu noć nitko nije spavao – hvale domaći neokrunjenog kralja fešta.
Nijemci na gliserima odlaze na izlet, djeca uživaju na velikim napuhanim otocima, netko se u daljini vozi na jet-skiju, igra se i odbojka na pijesku po ovoj žegi. Mjesto je ovo ribara, kapetana i – sabunjara. Dakako, i nogometaša, Josip Skoblar im je susjed, a Skoblaru je susjed – Dominik Livaković. Kuća do kuće. Na rivi srećemo barbu Matu Grbića (74) i vrsnog lovca na hobotnice Branka Pupovca (54). Obojici su, i sabunjaru i ribaru, sinovi – pomorci.
– Pijeskom koji su naši vadili obnovljen je Zadar nakon što su ga Englezi bombardirali. Cijeli sam život vadio pijesak, prije 61 godinu počeo sam raditi s ocem Tončijem. Bilo je tada 60 brodova, vozili smo pijesak leutima, bracerama, števom, logerima, a danas više nema nijednog. Vađenje pijeska je – zabranjeno – kaže barba Grdić.
Pije kavu pa nastavlja priču:
– Na ramenu se nosio pijesak tu po kraju. U posudama koje smo zvali škip. I to 60–70 kilograma na rame pa nosi. Kasnije smo se modernizirali... Lijep je bio život sabunjara. A danas, danas je pola Privlake u New Yorku, ima nas u Adelaideu, Melbourneu... Jer, tko je od naših tu navikao raditi taj težak posao, gorak kruh, taj je mogao bilo što drugo raditi a da ne trepne!
Ribar Branko Pupovac pokazuje na more ispred mjesta i govori:
– Vremena se mijenjaju, sada je i riba lukavija! Morala je i ona promijeniti instinkt. Nekad se mrijestila u srpnju i kolovozu, a sad već dva mjeseca prije. I ja sam razvio instinkte, prohodao sam na brodu. Pamtim i kako smo hvatali sto kilograma hobotnica u danu. Pa znali smo u dva tjedna napuniti kombi, dvije tone. Samo hobotnice. To je, nažalost, prošlost – kaže Pupovac.
Privlaka privlači, to im je moto. Zašto?
– Gostoljubivost, plaže, divljina, mir, čisto more... Poluotok smo pa je more na sve strane.
Kupa se ovdje u Loznici, Mostini, uvali Batalaža, Škrapavcu, Sabunikama, Vrilu, Selu, Solinama... Na nekima je pješčanim plažama gužva, a na drugima, pogotovo tamo prema Virskom mostu, kupači su sami.
– To rijetko tko ima, da je cijelo mjesto zapravo – plaža! – govore.
Imaju i ljekovito blato.
– Nosio je blato u Jupolovim kantama i naš fizioterapeut Zvonko iz Ljubljane preko granice pa su se carinici češkali po glavama kad su u prtljažniku vidjeli pune kante pijeska. Pustili bi ga, a on tamo pijeskom liječio reumu.
U zemlji nisu jedina Privlaka, poznata je i ona u kojoj se rodio Cro Cop, pokraj Vinkovaca, a postoji i – Prevlaka.
– Bio jedan gost iz Njemačke, zove i veli: "Eto me, tu sam kod polukruga". Ja izađem, tražim ga i tu i tamo, nema ga... Ja u kamp Dalmacija, nema ga ni tamo, zovem ga i pitam gdje je, a on će: "Pa u Prevlaci". Otišao je 500 kilometara dalje, skroz ispod Konavala, na granicu s Crnom Gorom. Vratio se... Što će. Prevarila ga navigacija, jedno slovo.
U mjestu je niz restorana, od Sabuna, Amica, Ive, Planure, Koćete, Tončija, Morete... Hotel je Laguna, kampovi Dalmacija, Arcadia, Punta, Darinka, Nina, Gara, Tabor, Medanić...
Miris bilja s Velebita
– Naša su privlačka jela sipa s čičvarom, to je nešto između graha i graška. Poznati smo i po sušenoj "ubotnici", kako na privlački zovemo hobotnicu. Norvežani se hvale bakalarom, a mi sušenom hobotnicom. I na najboljem smo geografskom položaju Dalmacije! Oblaci se iznad nas dugo ne zadržavaju, tu je propuh, a na plaži se čak i osjeti miris bilja s Velebita. Zato nam se gosti i vraćaju. Privlačni smo im mi u Privlaci, kako nećemo, pa samo pogledajte oko sebe!
Nato se svi primiše za trbuhe i grohotom nasmijaše...