U Brodaricu, šibensko prigradsko naselje smješteno tik uz Jadransku magistralu, stigli smo iz smjera juga. To znači da smo prolazeći Grebašticom i Žaborićem trebali prijeći preko Morinjskog mosta. Morinjski zaljev nalazi se, naime, na južnom dijelu Brodarice. Laičkim rječnikom prepričano, ovaj zaljev specifičan je po svojoj dubini pa se zbog toga more “ulilo” duboko u kopno, de facto do šibenske Zagore.
Investicija za oživljavanje
Ispod mosta više je skrivenih uvalica u kojima uživaju uglavnom lokalci. Na tim plažama ne postoje ugostiteljski objekti i put do mora s glavne magistrale nije baš pristupačan pa u ljepotama Morinjskog zaljeva uživaju samo oni koji su pronašli savršen recept za uživanje u simbiozi s prirodom. Nekoliko kilometara nakon mosta skretanje je udesno za Jadrtovac – nezaobilazno mjesto kad je u pitanju ljekovito blato poznato u cijelom svijetu.
Jadrtovac se smjestio na samom začelju Morinjskog zaljeva gdje je more bočato i plitko. Ondje, ispred njegove obiteljske kuće srećemo starosjedioca Božidara Bumbaka koji nas je lijepo ugostio i upoznao s Jadrtovcem.
– Kažu stručnjaci da se ovdje nalazi oko 15 tona ljekovitog blata. Zdravstvene ustanove iz cijelog svijeta dokazale su učinkovitost našeg blata. Morinjski peloidi mogu se koristiti pri liječenju bolesti živčanog sustava, bolesti muških i ženskih spolnih organa, uroloških, kožnih i očnih bolesti, bolesti probavnog sustava, kirurških bolesti te bolesti uha, grla i nosa – nabraja Božidar dok ulazi u more kako bi nam demonstrirao kako se blato nanosi na tijelo.
Razočaran je, kaže, što se već desetljećima priča o gradnji luksuznog kompleksa iz sfere zdravstvenog turizma, no još se ništa nije pomaklo s mrtve točke.
– Takva investicija oživjela bi naše mjesto. Sad nas tu tijekom cijele godine ima jedva dvije stotine. Strašan je ovdje potencijal. U nekoliko desetljeća upoznao sam tisuće ljudi iz Afrike, Azije, Amerike i cijele Europe koji su ovdje došli zbog ljekovitog blata. A pazite, dolazili su unatoč izostanku ikakvog marketinga. Što bi tek bilo da postanemo prava turistička destinacija – govori nam Božidar dok nas provodi kroz opustjelo selo u kojem u prosjeku tek svaka peta kuća nosi apartmansku oznaku.
Krenuli smo za Brodaricu. Klasično je to novosagrađeno naselje. Red kafića, red restorana pa red luksuznih vikendica. U Brodarici živi oko 2000 duša, a velika ih se većina bavi turizmom i ribolovom. Najpopularnija plaža “Rezalište” krcata je od ranog jutra. Ta je plaža inače percipirana kao gradska plaža svih Šibenčana. Slična je ovdje turistička priča kao i u ostalim prigradskim naseljima. Turizam se temelji na apartmanima od dvije ili tri zvjezdice, gosti dolaze uglavnom s istoka Europe, ali ima i nešto luksuznog turizma i fine gastronomije s fokusom na ribljim specijalitetima.
Potomci težaka i spužvara
Iz centra Brodarice sjedamo na brod i krećemo na 300 metara udaljen Krapanj – naš najniži i najmanji naseljeni otok najpoznatiji po svojim spužvarima i roniocima. Iako smo se od obale odmaknuli minimalno, stječe se dojam da je ovo ipak otok. Na njemu se život odvija drukčije, odnosno mirnije i originalnije. Odmah na izlasku iz broda dočekuje nas legendarni Davor Mrvić Žoha, vlasnik kultnog objekta Dalmata koji do podne radi kao kafić, a poslijepodne kao restoran. Nakon dvije rakije sa Žohom proučavamo otok. Turisti uživaju, more je kristalno, ulice su čiste, a svaki kamen ima svoju povijest baš kao i ovdašnji ljudi – uglavnom potomci težaka, ribara i spužvara. Cijene u trgovinama i kafićima identične su kao u Brodarici.
– Brodarica vam je turistički mainstream. Aqua parkovi, gužva, buka, tulumarenje. Idealno za mlade. Na Krapnju je ipak malo drukčije pa nama dolaze nešto stariji gosti ili obitelji, priča Mrvić.
Na kraju, ono što je najvažnije kod Krapnja – nipošto ne smijete propustiti otići do obitelji Tanfara koja se bavi spužvarenjem, razgledati njihov muzej i upiti povijest ovog opasnog i izazovnog posla koji, nažalost, sve više izumire. Otac Danko i sin Roko dvojica su od preostalih spužvara na Krapnju, a njihova je životna priča impresivna!
Šibenik - Spomenici UNESCO-a i nacionalni parkovi
Grad Šibenik u čijem se administrativnom sastavu nalazi Brodarica odavno je razbio mit o “slijepom crijevu” između Splita i Zadra. Šibenik je u posljednjih deset godina nadišao stigmu o industrijskom i tranzitnom gradu i napokon je počeo valorizirati i marketinški brendirati svoje ljepote. Toj tezi idu u prilog i statističke brojke koje nedvojbeno sugeriraju kako se ovaj dalmatinski biser prometnuo u nezaobilaznu destinaciju.
Šibenik je među pet gradova u svijetu s dva UNESCO-ova spomenika (tvrđava sv. Nikole i katedrala sv. Jakova). Tu je i popularni restoran Pelegrini, jedan od rijetkih hrvatskih restorana s Michelinovom zvjezdicom, preko puta s morske strane nalazi se Nacionalni park Kornati, a u zaleđu Nacionalni park Krka. Svega 10 kilometara od Šibenika je i Skradin, jedno od najvažnijih središta hrvatske gastronomske ponude. Ukratko, unutar 50-ak kilometara u Šibeniku se osim prekrasnog otočja, bajkovitih plaža i turističkih središta može vidjeti puno. Jako puno.
Šibenik ima i festivalsku tradiciju. Od tehno partija na Martinskoj do popularnog Dječjeg festivala. Ipak, ovog ljeta su u gradu Arsena Dedića, Miše Kovača, Vice Vukova i Dražena Petrovića glavno mjesto tvrđave s naglasom na tvrđavu sv. Mihovila na čijoj će pozornici tijekom srpnja i kolovoza nastupiti gotovo svi važniji domaći i inozemni glazbenici.
Kad pocinje sezona?