Polovicom prošle godine Centar za poremećaje spavanja i budnosti zagrebačke Klinike Vrapče objavio je kako su zloupotreba lijekova za spavanje, česti stres te siromaštvo najčešći uzroci nesanice od koje u Hrvatskoj pati oko 26 posto građana. Istraživanje koje je provedeno na 1300 osoba iz cijele Hrvatske pokazalo je i kako se lošije spava i na selu i u gradu. Ako se može tako reći, sreća je u nesreći što po tome ne zaostajemo za drugim europskim narodima, barem ne prema posljednjim istraživanjima.
Istraživanje u 13 zemalja
Britanska zdravstveno-osiguravajuća kuća Aviva prošlog je mjeseca objavila međunarodno istraživanje u 13 zemalja prema kojem stanovnici Velike Britanije prednjače u manjku sna.
Čak 37 posto njihovih građana tvrdi kako im nedostaje sna. Kod Iraca je to nešto manje, 34 posto, kod Kanađana 31 posto, koliko i kod Amerikanaca. Nešto je bolje kod Francuza, 26 posto, Poljaka 24 posto, Španjolaca 21 posto, Talijana 20 posto ili Turaka 17 posto. Logično bi bilo pretpostaviti kako smo i mi, kao i nabrojene nacije, vrlo umorni. No, je li baš manjak sna za to najodgovorniji? Nizozemsko sveučilište Radboud objavilo je istraživanje na uzorku od 20.000 ljudi kako njih 30 posto odlazi k doktoru zbog kroničnog umora. U Americi se 20 posto ljudi žali na umor kao čimbenik koji ih ometa u normalnom funkcioniranju. Procjena je kako ta pojava američko gospodarstvo zbog smanjene produktivnosti stoji sto milijardi dolara godišnje. Čak 20 posto prometnih nezgoda pripisuje se umoru, podaci su britanskog Department of Transport.
Razlozi za povećan umor mogu biti različiti, fizičke ili psihičke prirode, načina života koji vodimo. Jasno je da premalo ili previše kilograma uzrokuje povećane napore jer nam za obavljanje svakodnevnih aktivnosti treba više energije. Tjeskoba koja može uzrokovati nesanicu očito je uzrok povećanog zamora. Zloporaba alkohola ili loša prehrana također su uzroci umora. No, u posljednje vrijeme znanstvenici izdvajaju jednu relativno novu pojavu kao uzročnika umora i u uvjetima kada je razlog umora teško dokučiti. Riječ je o sindromu kroničnog umora.
Riječ je o medicinskom stanju koje karakterizira dugotrajni umor popraćen ostalim simptomima koji ograničavaju sposobnost obavljanja uobičajenih životnih aktivnosti. Time se, jasno, umanjuje kvaliteta života osobe pogođene tom pojavom. Sindrom kroničnog umora još ne razumijemo dovoljno, uzroci nam još nisu do kraja poznati, o njemu u cijelosti znamo jako malo. U literaturi i stručnim člancima pronaći ćete ga i pod imenima postviralni sindrom umora, benigni mijalgički encefalomijelitis, mijalgički encefalomijelitis, sidrom kroničnog umora i imunološke disfunkcije. Nije ga lako dijagnosticirati s obzirom na to da dijagnoza ovisi o većem broju karakteristika, gdje je obično prisutna teška mentalna i fizička iscrpljenost koja se naporom dodatno pogoršava, a traje najmanje šest mjeseci. Simptomi ne smiju biti uzrokovani nijednim drugim medicinskim stanjem. Drži se kako je u Americi od sindroma kroničnog umora oboljelo oko milijun ljudi. Stopa je ozdravljenja zapanjujuće mala, samo pet do deset posto.
– Riječ je o pojavi koju se u posljednje vrijeme čak ne svrstava u probleme psihološke naravi. Oko toga gdje u koju disciplinu kronični umor spada već se neko vrijeme vode rasprave, jer teško je svrstati ga u samo jednu disciplinu s obzirom na njegove simptome. Takva stanja doista ovise o mnogim čimbenicima, i o tome kako se hranimo, kako volimo, općenito i kako živimo, a svakako treba pogledati i koristi li pogođena osoba lijekove i kakve. Rekao bih kako je kronični umor srodan depresiji koja je multifaktorijalna, koje ima nekoliko stotina vrsta. No, nepoznato nam je u kojoj mjeri u nastanku sindroma kroničnog umora sudjeluju psihološki mehanizmi, a najmanje je važno kako ćemo tu pojavu nazvati. S njom, dakle, s pojavom koju općenito nazivamo kroničnim umorom, susrećem se redovito, ne i toliko često – kaže psihijatar dr. med. Igor Girotto.
Svi s istim simptomima
I dipl. psihologinja te NLP trener Kristina Bačkonja slaže se kako je teško jednoznačno odrediti uzroke kroničnog umora.
– Glavni je uzročnik kroničnog umora nepoznat. Postoje različita istraživanja vezana za kronični umor, no rezultati nisu jednoznačni – kaže pa dodaje kako je svijet za pojam kroničnog umora čuo kada je u javnost procurila vijest o američkim vojnicima oboljelima nakon sudjelovanja u Pustinjskoj oluji.
– Svi su imali iste simptome: dugotrajan umor, klonulost mišića i kostiju, povišenu temperaturu. Simptomi su okarakterizirani kao sindrom kroničnog umora, koje se povezivalo s učinkom različitih virusa – kaže psihologinja s budisvoj.eu pa ističe kako su nedavno znanstvenici identificirali biološke uzroke ove bolesti, koji možda leže u određenim bakterijama iz probavnog trakta i mikroorganizmima u krvi koji mogu izazvati upalu.
– Ti znanstvenici potpuno odbacuju psihološke uzroke ovog poremećaja. Iz kutka stručnjaka za mentalno zdravlje, okidač za kronični umor moglo bi biti opetovano stanje stresa. Istraživači su otkrili da oboljeli od sindroma kroničnog umora imaju bitne biološke abnormalnosti u usporedbi sa zdravim ljudima. Mjerenja razine stresnih hormona i imuniteta te snimke moždane aktivnosti pokazali su jasne razlike između kronično umornih ljudi i zdravih – kaže Kristina Bačkonja te navodi činjenicu po kojoj je nedostatak sna kao i kontinuirano uskraćivanje sna organizmu (ili je taj san nekvalitetan jer je osoba pod stresom) prilično stresan za organizam.
– Ako se to stanje prolongira, organizam slabi te postaje izloženiji bolestima. Stresni događaj aktivira određene žlijezde, što dovodi do rasta razine hormona kortizola, koji slabi imunitet i druge životne sustave te narušava raspoloženje – govori NLP trenerica Kristina Bačkonja i dodaje kako je ono u čemu su svi znanstvenici suglasni to da je kronični umor ipak biološkog karaktera, čak i onda kad je uzrokovan psihičkim stresom.
Teško odrediti i terapiju
– Glavna karakteristika kroničnog umora jest ta da je riječ o umoru koji je vrlo jak, remeti normalno funkcioniranje osobe, a ne prestaje ni nakon spavanja i/ili odmaranja. Simptomi kroničnog umora mogu biti i glavobolje, osoba se budi umorna, nemogućnost koncentriranja, malaksalost, povišena temperatura, poremećaj raspoloženja – kaže nam dipl. psihologinja Kristina Bačkonja. Kako se točno ne znaju uzroci sindroma kroničnog umora, tako je teško odrediti i pravilnu terapiju za njegovo suzbijanje.
– Da bismo nešto mogli suzbiti, prvo moramo saznati koji je uzrok. Svakako bi bilo dobro potražiti liječničku pomoć, jer liječnik može utvrditi eventualne organske razloge koji pospješuju umor. Ako su uzroci psihološke prirode, poput stresa koji osoba doživljava, tada bi svakako trebalo reducirati stres. Uz dovoljno odmora, smanjenje opsega posla, neovisno bilo na poslu ili kod kuće, posvećivanje aktivnostima u kojima osoba uživa, mirniji životni tempo. Kako su i uzroci stresa individualni, tako su i savjeti različiti od osobe do osobe. U nošenju sa stresom svakako od pomoći može biti i podrška stručnjaka psihologa, psihoterapeuta ili psihijatra – kaže diplomirana psihologinja Kristina Bačko.
>>Evo zašto ne biste trebali spavati popodne dulje od sat vremena...