Hrvatska medicina i kirugija imaju dugu tradiciju i bilježe vrijedne jubileje. Klinika za kirurgiju lica, čeljusti i usta KB Dubrava slavi tako 75 godina, a Hrvatsko društvo za maksilofacijalnu, plastičnu i rekonstrukcijsku kirurgiju glave i vrata 60 godina. Vrijedni jubileji time su značajniji jer je riječ o jednoj od najstarijih klinika tog tipa u Europi, a posebice kad se pogleda čime se sve ekipa kirurga, pod vodstvom predstojnika klinike prof. dr. sc. Vedrana Uglešića, bavi.
– Maksilofacijalna kirurgija do 1919. nije postojala, no kako to već često, na žalost, biva, ratna djelovanja ubrzavaju njezin razvoj. Vojnicima stradalima u ratu moralo se pomoći pa se spajaju dvije profesije, stomatologija i kirurgija. Stomatologija je u to doba bila tek grana medicine – govori nam prof. dr. sc. Mišo Virag, doajen ove grane kirurgije u nas, koji je Kliniku vodio više od 20 godina i s tog mjesta otišao na mjesto ravnatelja KB Dubrava. Dr. Virag pronašao je svoje mjesto i među 100 najzaslužnijih ljudi koji su obilježili 100 godina tumorske kirugije glave i vrata.
Jedina u Zagrebu
– Logično je da se maksilofacijalna kirurgija najviše razvijala u zemljama koje su najviše podnijele u ratu, Njemačkoj, Francuskoj i Engleskoj. Kirurzi te nove discipline obučavali su se tako da mogu obuhvatiti i područja stomatologije i kirurgije. Za početke u nas zaslužan je akademik prof. dr. Ivo Čupar, koji je već tada običavao obilaziti europske gradove i gledati što tamošnje bolnice rade. Tako se 1933. vratio s idejom osnivanja Stanice za kirurgiju čeljusti i lica što je i učinjeno na Šalati 1934. – objašnjava dr. Virag.
Danas je Klinika u KB Dubrava jedina takva klinika u Zagrebu, u Hrvatskoj još je jedna klinika u Rijeci, dok u Osijeku i Splitu postoje odjeli.
– Riječ je o grani kirurgije koja se bavi rekonstrukcijskim operacijama cijelog područja glave i vrata. Primjerice, prošle godine imali smo gotovo dvije tisuće pacijenata, ali više od dvije tisuće zahvata, 60-70 mjesečno, s obzirom na to da se nerijetko na pacijentu mora izvršiti njih nekoliko – govori nam prof. dr. sc. Naranđa Aljinović Ratković, pročelnica Odjela za traumatologiju na Klinici, te iznosi i strukturu pacijenata hospitaliziranih na Klinici, koji skrivaju i malo iznenađenje.
– Najveći je broj malignih tumora, oko 600, prate ih bolesti čeljusti i zuba, oko 500, a tek onda su po broju provedenih zahvata na redu traume, oko 400 – nabraja. Na dnu su liste rascjepi, pojave u narodu poznate kao zečje usne ili vučja ždrijela.
– Tu vrstu zahvata obavljamo i za pacijente iz BiH. Godišnje na kliniku dođe 80 beba s rascjepom lica ili nepca. Po tome smo regionalni centar za zahvate takve vrste – ističu doc. dr. sc. Predrag Knežević i doc. Željko Orihovac, Većinu će vjerojatno zanimati koji su zahvati specifični, a liječnici Klinike složit će se da su to traumatologija i deformiteti kostiju lica te prostrijelne rane glave, većinom kod pokušaja samoubojstava, kada od lica nerijetko ne ostanu niti oči. To su najdugotrajniji zahvati pri kojima sudjeluje i do 12 ljudi te traju i po 12 sati te obuhvaćaju sve rekonstrukcijske postupke kostiju i mekog tkiva koji se danas koriste u svijetu.
Obučavali i susjede
Ekipa maksilofacijalne kirurgije KB Dubrava ponosi se činjenicom da su po brzini izvođenja i najkompliciranijih zahvata, koji znaju trajati i po 10-12 sati, bolji od europskog prosjeka, a prvi su u svijetu uspješno obavili zahvat rekonstrukcije srednjeg lica.
Stalno obučavaju nove mikrokiruge pa od 1992. godine do danas imaju četiri generacije mikrokiruga sposobnih za tu vrstu zahvata, a na njihovoj klinici obučavani su za te operacije i kirurzi iz Slovenije i Austrije.
– Mi radimo točno ono čime se maksilofacijalna kirurgija treba baviti, pratimo sve što radi svijet jer se jedino tako naši rezultati mogu mjeriti sa svjetskima. Cilj nam je da naši pacijenti nakon zahvata ne izgledaju lošije nego pacijenti koji iste zahvate prolaze drugdje u svijetu jer mi smo u stvari estetičari. Ali mi potrebu za estetikom nalazimo i kod bolesnika kojima to svakako nije primarni interes – ističe dr. Vedran Uglešić te dodaje kako je znanje koje se primjenjuje danas na Klinici došlo stalnim unapređivanjem rada na Klinici, ali i izvana. Svi članovi ekipe bili su na specijalizacijama po vrhunskim svjetskim zdravstvenim ustanovama. Ipak, kako smo već spomenuli, napretku u maksilofacijalnoj kirurgiji značajno su pridonijela i ratna zbivanja...
Ispravljali napravljeno
– U tijeku specijalizacije smatrao sam se sretnim što sam imao prilike napraviti jednu osteoplastiku donje čeljusti. Kada sam se vratio iz Engleske 1992., odmah pri povratku, u tjedan dana morao sam obaviti tri zahvata, takva su bila zbivanja tih godina – prisjeća se dr. Uglešić.
– Veći je problem od rekonstruktivnih zahvata posljedica ranjavanja bilo popravljanje pokušaja saniranja rana liječnika iz područja iz kojih su ranjenici dolazili. Ti su zahvati bili daleko teži, pri čemu je u velikom broju slučajeva bilo teško popraviti učinjeno u prvom zahvatu. A na Klinici je završavalo sve, bilo je riječ o oko 400 ranjenika na kojima je obavljeno oko 700 složenih zahvata – prisjeća se dr. Aljinović Ratković.
– Sreća je bila da su nam se 1993. pridružili američki kirurzi koji su nam prenijeli i nova znanja. Tako smo u svibnju iste godine u desetak dana operirali više od 30 ranjenika te izvršili prve mikrovaskularne rekonstrukcije prostrijelnih ozljeda čeljusti. A mikrovaskularna rekonstrukcija kompliciran je zahvat premještanja tkiva zajedno sa žilama s jednog dijela tijela na drugi uz stavljanje žila ponovno u funkciju – prisjeća se dr. Virag.
Sve to akumulirano znanje omogućilo je Klinici da se istakne još po jednom – ovdje nema lista čekanja.
– Više smo tvornica nego bolnica – uza smijeh će dr. Uglešić.
– Naime, neke zahvate niti ne možete odgađati, a oni se provode od devet do 19 svakoga dana. Na redovitom Danu otvorenih vrata kada se obavljaju pregledi bez uputnice, zna se pojaviti i 600 ljudi, a dobar dio njih i ostane na Klinici - govori dr. Uglešić.
>>Kardiologa se u KB Dubrava sad čeka 47 dana, a lani čak 351 dan
I dobivaju 75 kn po satu netto. Sramota.