Malo je toga što o masterchefu Davidu Skoku i njegovu favoriziranju plave ribe u gastrokoncepciji danas kultne Bateline već nije izrečeno.
Moj pogled na ovu obiteljsku gastronomsku priču vrlo je pristran, zbog razumljivih razloga neobjektivan, ali iskustveno višestruko provjeren i neupitno istinit. Posrijedi su prijateljski odnosi, ali to u mom slučaju znači i maksimalna očekivanja.
Ne rade u kolovozu
Ipak, postoji još jedna poveznica, ovaj put čak trostruka. David i ja iz istog smo grada, dio zajedničkog djetinjstva proveli smo na istome mjestu, u Banjolama. Samo nas je nekoliko godina dijelilo od toga da budemo “ista” ekipa jer u dobi od petnaestak godina ta razlika mnogo znači u nekakvom mladenačkom društvenom poretku, ali kako smo obojica imali prilično “buran” proces odrastanja, smatrali smo se gotovo istom generacijom.Kada sam se ja počeo baviti svojim vinskim snom, David i njegova obitelj već su se jasno profesionalno profilirali. Ubrzano su napredovali, a ono što je Batelina u nas je danas prava rijetkost, a nije ni prečesta pojava izvan naših granica.
Već sam ulazak u tu kultnu konobu govori vam da se ovdje riba shvaća vrlo ozbiljno. Doček finog i uljudnog osoblja pa ozbiljan pozdrav uvijek ozbiljnog gazde Danila i pogled na Davida najčešće naoružanog noževima...
Sve to odmah pri prelasku ulaznog praga pobuđuje potpuni respekt. Batelina nema kilometarsku vinsku kartu, nema sedam vrsta vinskih čaša, ali to što ima sasvim je dovoljno za potpuno uživanje. Svaki vinoljubac posve će sigurno naći bocu vina po svom ukusu. David ističe kako je fokus na ribi, a vino je tu da je prati!
To je samo jedna od filozofija koje se pridržava od prvog dana.Batelina je otvorena od 17 do 23 sata, nedjeljom je zatvorena, stolovi su dostupni isključivo uz prethodnu rezervaciju, katkad i po tjedan dana unaprijed, a poslužuje se hrana koja je iz mora izvađena taj dan.
Davidove “zezalice” pripadaju samom vrhu hrvatskih ribljih delicija, i to od morskih namirnica – kako je u nas uvriježeno pogrešno shvaćanje – druge klase, odnosno plave ribe.I još jedan detalj na kojemu Davidu vjerojatno svaki ugostitelj uzduž Jadranske obale ili zavidi ili mu se čudi: Batelina se zatvara tri tjedna u osmom mjesecu, u špici turističke sezone.
Zašto, pitate se?
David jednostavno objašnjava: “U kolovozu nema dovoljno kvalitetne ribe, a mi bez ribe ne možemo raditi“. Dovoljno respektirajuće?
Vrijednost za novac
Mene pak posebno veseli spoj “jednostavnih” tanjura kao što su salata od rakovice, brudet od sipa ili tjestenina s butargom, jela koja izlaze iz mamine kuhinje i nadopunjuju se Davidovim laganijim “zezalicama” od raznoraznih carpaccia, pašteta od ugora do meni posebno dragih šparića na štapićima, jajima od sipe...
I tako putujemo prema hard core kreacijama poput foie grasa od grdobine ili neke druge morske nemani. O Davidovim bih desertima mogao pisati disertacije, ali sažeta je ocjena da su maestralni.Pokušam li zaokružiti cjelokupni dojam, najpreciznija je ocjena da je Batelina vrhunsko gastronomsko mjesto, konoba u izvornom smislu te riječi, umjerenih cijena, odlične vrijednosti za novac, vrhunske usluge i prisnog domaćeg ugođaja.
Moj je savjet vrlo jednostavan: poslušajte Davida kad vam preporučuje hranu, ne samo zbog poštovanja prema vrsnom ugostitelju nego i zato što on najbolje zna što taj dan treba pojesti.
>>Za ljubitelje istočnjačkih autohtonih specijaliteta ovo je idealno mjesto
>>Hrvatska hit-destinacija raskošne gastronomije i prirodnih ljepota