Dramu s kojom se suočava bolesnik nakon postavljanja teške dijagnoze i mučnog liječenja najbolje znaju oni koji su tu kalvariju prošli.
I uz sav trud liječnika i okoline, čovjekova patnja ostaje duboko zakopana samo u njegovoj duši. Ako je k tome u toj svojoj boli zakinut i u nekim medicinskim uslugama, osjećaj muke je pojačan. Više od ikoga tu je svoju bol, bol pacijenta s kojom se može poistovjetiti svaki oboljeli od zloćudne bolesti, iskusila splitska liječnica, kirurginja mr. sc. Đula Rušinović-Sunara, dr. med. i predsjednica Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata te potpredsjednica Svjetske udruge za medicinsko pravo.
Majka četvero djece s vlastitom se bolešću suočila tijekom posljednje trudnoće. Na redovitom joj je pregledu dijagnosticiran karcinom maternice.
Srcem i dušom za bolesnike
Iskustvo bolesti nije ništa drugo nego oplemenjivanje i upotpunjavanje našega duha, naglašavala je mnogo puta, uvijek otvorena i zahvalna Bogu na daru njezine kćeri Emanuele. Baš zahvaljujući toj svojoj kalvariji, iz koje je izišla izliječena, napisala je i knjigu “Vrata”, o suočavanju sa smrću te je postala aktivni zagovornik i promicatelj prava pacijenata. Srcem i dušom pomaže svim bolesnicima, nevoljnicima koji, najčešće iz neznanja, ostaju zakinuti za svoja prava.
Inicirala je tiskanje vodiča za prava pacijenata, a uređuje i bilten “Pacijent”. Zbog angažmana u unapređenju zaštite prava pacijenata, prepoznali su je najugledniji svjetski stručnjaci. Od 2002. do 2010. članica je Upravnog odbora Svjetske udruge za medicinsko pravo (WAML-World Association for Medical Law), a od 2008. do 2010. bila je i potpredsjednica WAML-a, osnivačica je i predsjednica Međunarodnog odbora za zastupnike prava pacijenata Svjetske udruge za medicinsko pravo, idejna je začetnica pripreme Deklaracije o zastupnicima prava pacijenata.
– Velik je problem u tome što korisnici zdravstvenog sustava (kako glasi definicija pacijenta sukladno čl. 1. Zakona o zaštiti prava pacijenata) nisu usvojili samu definiciju pacijenta i termin “pacijent” većinski poistovjećuju s terminom “bolesnik”, koji se stavlja u podčinjenu poziciju jer “ne smije pitati nego samo slušati” – upozorila je dr. Đula Rušinović-Sunara.
Problem je i u tome što pacijenti ne razumiju da mogu birati samo svog obiteljskog liječnika, ali ne i specijalista. Ono što bi pacijentima nadomjestilo “pravo na svog liječnika specijalista” centri su za pojedine kronične bolesti koje smo imali, kaže naša sugovornica, u dispanzerima i za koje mnogi tvrde da znatno osiromašuju sustav zdravstva.
Zaštita od interesa kapitala
Veliki je problem, upozorava, u tome što institucije nisu razumjele da se odgovornost pacijenata prema sustavu društvenog i javnog zdravstva ne može postići bez potpunog jamstva zaštite njihovih ljudskih prava. Udruga je jedina jasno naznačila da postoje prava, obveze i odgovornosti i jednako tako ustrajemo na stavu da ne postoji nikakva mogućnost da se nameću obveze i traži odgovornost onih kojima nisu zaštićena najosnovnija ljudska prava. U takvom su nas stavu podržali i slijedili Nizozemci i brojni međunarodni stručnjaci, tvrdi naša sugovornica.
Građani bi se trebali izborili za učinkovitu zaštitu prava pacijenata kroz osnivanje neovisne institucije zastupnika prava pacijenata prema modelu koji nudimo od 2000. godine. Tada bi građani imali sustav za učinkovitu zaštitu svojih prava i sustav bi potpuno bio zaštićen od interesa kapitala.
>>Što reći i kako reagirati kad vam netko kaže da ima rak?
>>Lijepe žene golih glava: Ispovijest žene koja se bori s rakom dojke