Nitko nije toliko života spasio iz Drave kao Broko, legenda osječkog Donjeg grada. Nitko nije ni toliko građana naučio plivati kao ovo, kako će ga opisivati u legendama, neobično biće, temperamentom i kolerik i sangvinik i flegmatik i melankolik. Kako kada. Nikada nije brojio koliko je ljudi spasio, neki kažu da ih je bilo više od 130, od naivnih plivača koji su učili plivati, do lakomislenih i samouvjerenih mladića koji su pokušavali preplivati Dravu.
Zimi se znala Drava zalediti pa je trebalo biti oprezan, jer led nije svugdje dovoljno debeo da se može bez brige hodati po rijeci. No bilo je mladića koji su se pravili važni, usprkos upozorenjima ovoga dobrog duha Drave, vozača kompe i trgovca pijeskom. Tada je Broko, s daskom koju je gurao ispred sebe, išao oprezno, ali hrabro i redovno se vraćao s jednim životom više.
Savjeti za kuhanje jednog chefa koji će svima dobro doći: Ovo želite znati....
Teško da postoji ijedan stariji Donjograđanin koji ga nije poznavao. A Gani Zahiti pobrinuo se da i oni mlađi upoznaju njegov lik i djelo, i to svaki put kada sjednu u novu pivnicu na donjogradskom Trgu bana Jelačića, nazvanu – "Broko". S dugim prvim "o". Uz jelovnik, poslužuje se i nevjerojatna priča o legendi Donjeg grada.
– Brojne se legende vuku oko njegova imena, ali je i 90 posto njih istinito. Bio je jako dobar čovjek, stanovao je pod Dravom, imao je još dva brata, tijekom života je svašta radio, a najpoznatiji je po skupljanju pijeska. Mi stariji ga se sjećamo i stasom i likom. Vozio je kompu u to doba, a nama klincima je omiljena igra bila vješati se za kompu s vanjske strane, pa na sredini Drave baciti se u vodu s traktorskom gumom i pustiti se da nas rijeka nosi ili, kako bismo mi to u osječkom slengu rekli, kešati se i rinovati – započinje Zahiti, idejni začetnik "Broka".
Učio Osječane plivati
Ogroman, preširokih preplanulih ramena i lica, Broko, punim imenom Dragutin Kolenc, najčešće je bio samo u crnim glotanim hoznama na vrelini osječkog ljeta. S kompe, koju je godinama vozio, preplanuo od sunca i u crnim gaćama od glota, nebrojeno puta otimao je već siguran plijen rijeci.
– Najviše je Donjograđana i naučio plivati. Bacio bi te u Dravu, privezanog, ako isplivaš – dobro, ako ne, povuče te, malo se nadišeš zraka i opet te baci – opisuje naš sugovornik.
Dok bi, pak, iskapao pijesak, pažnju je plijenila i njegova lopata. I ona bijaše, pričaju nam, za sjećanje – ogromna, sa sjajnim držalom od silnih lopatanja i zamaha, a kažu da nije bila veća ni u Alije Sirotanovića. Nadimak Broko, inače, dobio je po stripu koji je tada izlazio i "na kojega su se palile essekerske i ine tadašnje mlađe generacije". Tako je Kolenc ponio pravo ime – Broko, kralj gusara...
– Kao što je bio Broko Kolenc, takvih ljudi više nema – čovjek je to koji se duboko urezao u naša sjećanja i uz kojega su vezane mnoge uspomene našeg djetinjstva – ističe Gani Zahiti.
Autentično ime i simbol toga dijela grada, koji je preminuo davne 1982., no sjećanje na njega nikada nije nestalo, učinilo mu se, objašnjava nam, kao savršen izbor za naziv lokala.
Pivnica "Broko", otvorena je u srpnju prošle godine, vlasnik joj je tvrtka Unterstadt. Donjograđani su, naime, sentimentalno jako vezani za svoj dio grada. Iako su im s desna i lijeva dva poznata ugostiteljska objekta, s dugom tradicijom, "Broko" je našao svoju tržišnu nišu i publiku. Dolaze im Osječani i njihovi gosti od tek punoljetnih pa do umirovljenika.
Domaće namirnice
– Nudimo oko dvadeset vrsta piva, craftova, premiuma, lagera. Specijalitet kuće su im, nadalje, burger kojim se ponosimo, zatim rebarca i krilca – navodi Ana Kostadinović, voditeljica poslovanja.
Burgera je čak 11 različitih, od klasičnih, pa s piletinom, lososom, lećom, i naravno – Broko burger. Za doručak poslužuju kajgane, a jedna od zanimljivijih je Donjogradski brodolom. Za desert je gostima na raspolaganju čokoladni mousse sa šumskim voćem.
Namirnice su im domaće, hrvatskoga porijekla.
– Takav tip ponude kakav mi nudimo zaista je trebao Donjem gradu, ali i cijelome Osijeku. Za pola sata mogu dobiti svoje jelo, pojesti i otići, ako su u žurbi, ili ostati i uživati u ambijentu i opuštenoj atmosferi – nadovezuje se voditeljica. Kroz terasu se, inače, pružaju dva velika stabla pa tako stvaraju i prirodan hlad.
Još se jedna zanimljiva priča veže uz "Broko", ovoga puta uz lokaciju. Na toj je adresi već više od tri desetljeća "restoran za koji svi znaju, a nikada nije bio otvoren".
– Bivši je vlasnik uredio lokal pred sam Domovinski rat, a onda se zaratilo i nije ga nikada otvorio. Kakvog smo ga zatekli kada smo ga preuzeli, takav je bio još od konca osamdesetih. Unutra je bio sređen gotovo u potpunosti. Načinili smo određene preinake i vjerujemo kako smo od vrhunskog lokala osamdesetih godina, napravili lokal za 21. stoljeće – kaže Ana Kostadinović.
Vratimo se, za kraj, Dragutinu Kolencu Broki. Već više od šest godina tinja inicijativa da se jedan trg u Donjem gradu nazove baš po njemu. Predlagao je to i bivši osječki gradonačelnik Ivan Vrkić. Jer, Broko je spašavao živote, bio je i vatrogasac, bavio se i boksom pa je, uz pregršt anegdota koje se uz njega vežu, nesumnjivo dio povijesne zbilje Osijeka. Svako malo probudi se među Donjograđanima želja da mu se oduže podizanjem spomenika ili preimenovanjem nekoga od postojećih trgova u njegovo ime, odnosno nadimak. Tko zna, možda se to i dogodi... Jer sjećanje je na njega itekako živo.
Najljepši proljetni prizori stižu iz Japana: Procvjetala stabla trešnje prava su atrakcija ❤😍
Mali ljudi, bez obzira na velika djela, tesko dobiju ime ulice po sebi. Da je bio profesor na fakultetu i spasio toliko zivota, mozda bi se koja ulica i zvala po njemu. Ali vozac kompe-skeledjija, tesko...