Na tradicionalnim specijaliziranim, tematskim degustacijama kod poznatog samoborskog ugostitelja i vinara Marijana Žganjera ovoga su puta bila narančasta i žuta vina. Kod običnih ljubitelja plemenite kapljice ti pojmovi ništa ne znače, kod znalaca izazivaju – uzdahe. Narančasta vina danas tvore čitav jedan enološki pokret u svijetu, pa tako i u nas – kako i ime govori, termin duguje ime boji vina. A ona je narančasta, jantarna, zagasito žuta zbog posebne tehnologije u dobivanju takvih vina.
Riječ je o duljim maceracijama masulja, duljem dozrijevanju, odnosno i o ekskluzivnoj tehnologiji dobivanja vina u amforama. To je drevni gruzijski način, kad se u velike glinene posude ukopane u zemlju stavlja izmuljano grožđe i bez ikakvih kemijskih dodataka ostavlja mjesecima da fermentira i postane vino.
Kod Marijana se okupilo lijepo društvo vinara, vinskih trgovaca, novinara, prijatelja, ugostitelja, somelijera i uživalo u izabranim vinima prikupljenim posebno za ovu prigodu. Bila je to međunarodna revija, s mnoštvom uzoraka, a svaki je sudionik izabrao i svoje favorite. Trojica su vinara – Tomac, Šember i Ivančić – i osobno donijeli svoja vina iz amfora, pri čemu valja reći da je Jaskanac Ivančić vinar hobist, ali uvoznik amfora iz Gruzije. Istrijan pak Kabola (Marino Markežić) prvi je u nas primijenio tu tehnologiju, ali nije bio u Samoboru, nego samo njegovo vino.
Pa, da navedemo kako su kušači rangirali ta vina. Kod maceriranih bijelih sorata poredak je sljedeći: Milva chardonnay 2008. Roxanich; Rebula 2006. selekcija Blažič; Rebula Grace 2009. Svetlik.
Tik do njih su Šemberov Pinto 2002. (izvrstan bijeli pinot, još vrlo živ i svjež) te Crveni velinac 2005. Kod amfora redoslijed je Amfora Rajnski rizling 2009. Tomac; Amfora 2008. (chardonnay i stare plešivičke sorte) Tomac te Amfora Rajnski rizling 2011. Šember. Odmah, bodovno, slijedi Erzetičeva Amfora cabernet sauvignon 2009.
Zvijezda večeri, razumljivo, ipak su bila tzv. žuta vina, iz francuske pokrajine Jura. Ekskluzivna, skupa, predstavljaju tek jedan posto francuske produkcije, ali su iznimno cijenjena. Vin Jaune (izgovor: žon) rade se od lokalne sorte savagnona i chardonnaya, dozrijevaju godinama u drvenim hrastovim bačvicama prije prodaje, punjena su u boce posebnog, jedinstvenog oblika. Nenaviklim nepcima neće se otprve dopasti, djeluju oksidirano, ali kad malo odstoje u čaši užitak je neponovljiv. Najpoznatija je vinarija Chateau-Chalon, imali smo sreću njihovo vino kušati kod Žganjera. Bile su četiri boce raznih vinarija, od berbe 2005. do 2000.godine.