U luci u Zavali, posljednjem naseljenom mjestu na južnoj strani otoka Hvara, ljuljuškala se brodica Ive Jakasa kojom on svakog dana u sezoni prevozi putnike do Šćedra, otočića uz kojeg se često može sresti dupine i na kojem nema ni struje ni vode. Koriste se agregati, solarni paneli i gusterne, a ima tek dva stalno naseljena stanovnika.
Povratna je karta 50 kuna, vožnja traje dvadesetak minuta, dovoljno da “ubijete oko” nakon kupanja u tirkizno plavom moru koje oplakuje 87 uvala koliko ih ima duž 26 kilometara razvedene obale Šćedra. Turisti su mahom Slovenci, i na brodici i u nekoliko apartmana koji se na Šćedru mogu unajmiti.
Zaštićeni krajobraz
Ivo Jakas nije tek “kapetan kratke plovidbe” već i predsjednik Udruge prijatelja otoka Šćedro koja se brine o zaštiti okoliša i očuvanju prirodne baštine ovog bisera koji je u priručniku Mediteranski otoci u kojem je opisano 200 najljepših otoka proglašen najmirnijim otokom Mediterana. Udruga je izradila i projekt čijom će realizacijom Šćedro postati prvi otok koji se koristi isključivo obnovljivim izvorima energije.
Podržavaju ih i županija i općina i Pokret otoka.
Kako i ne bi, valja zaštititi i kopno i podmorje jer kriju brojne povijesne tajne. Ivo smatra da bi tu doskora, obistine li se slutnje istraživača, mogao pod morem niknuti park kakvog nema u Europi. Tu se 47. godine prije Krista odigrala presudna bitka za Jadran u kojoj je Pompejeva flota pretrpjela poraz od Cezarove, a potom je osvojen Vis i pretvoren u Cezarovu luku. U moru kod Šćedra, čiji je krajobraz zaštićen prije gotovo pet desetljeća, pronađeni su i ostaci rimske vile, antičko pristanište, ostaci termi te keramičkih i staklenih posuda iz rimskog doba, a završili su tu i krilo i trup aviona iz Drugog svjetskog rata.
Na otoku su i ilirski stećak te ostaci crkve sv. Marije Velikodušne i dominikanskog samostana napuštenog krajem 18. stoljeća.
U uvali Moster, gdje je samostan, Pavao Kordić ima restoran u kojem se priprema svježe ulovljena riba, peče kruh. Kapaciteti su mu ograničeni, a gosti stižu po preporuci. Na Šćedru su još tri restorana – u uvalama Karkavac, Srida i Lovišće kamo me Ana Marija Jakas gumenjakom vozi do Ratomira Radovića, koji je na otočiću odrastao. Ispred njegove uvale zaštićeno je morsko područje jer je tu stotinjak periski koje je uzgojio njegov sin, biolog mora.
Trebala biti Titova rezidencija
Priča nam Radović kako je na Šćedru, a ne na Brijunima, trebala biti Titova rezidencija jer je Šćedro geostrateški savršeno pozicionirano, okružuju ga Hvar, Pelješac, Korčula i Vis. Već su bile, pamti, dopremljene i kućice koje su preko noći nestale.
– Ovdi je puno rose pa su se poplašili da bi Tito mog’a dobit reumu – kaže dok sjedimo nedaleko od njegova nasukanog broda s gusarskom zastavom. Na velikom drvenom stolu Radović ima dvogled, pazi da netko ne ukrade periske i gleda jahtaše kako se ne znaju usidriti pa mu je to “ka televizija”.
Sva su ta sidrenja nelegalna pa se u Udruzi nadaju da će doskora biti raspisan natječaj za uređenje lučice i davanje koncesije. Po Radoviću jedino bi ispravno bilo da se time bave domaći ljudi. Ljuti se na državu koja guši napore zaljubljenika iz Udruge da sačuvaju šumoviti otok na kojem su, uz pomoć općine Jelsa, raskrčili puteve i kupili vatrgasno vozilo, za “ne daj Bože”.
No baš kao što piše na majicama Udruge koje poklanjaju donatorima, “da je šćedrit lako, šćedrio bi svatko”.
Što će se promijeniti uvođenjem eura i hoće li sve poskupjeti
vodeni grad