Kada je poslovnoj savjetnici Sabini Dinkel prije dvije godine dijagnosticiran uznapredovali rak jajnika, vidjela se u grobu.
Nakon što je prebrodila prvotni šok, Dinkel (51) je krenula u potragu za literaturom iz koje će saznati više o svojoj bolesti. Ono što je pronašla samo ju je dodatno deprimiralo. Mnoge knjige kazivale su da je sama kriva za bolest zato što je vodila nezdrav život i jer nije dovoljno brinula o vlastitu zdravlju.
Široko je rašireno uvjerenje da je uzrok raka psihološki. U reprezentativnom istraživanju Njemačkog centra za istraživanje raka čak 61 posto ispitanika složilo se s tvrdnjom da psihički stres može uzrokovati rak. No jasnih dokaza za to nema.
"Stajalište da možete dobiti rak na temelju svojeg raspoloženja, stresa na radnom mjestu ili zbog toga jer ste, primjerice, izgubili voljenu osobu.. znanstveno je neodrživo", kaže psihoonkolog Imad Maatouk iz sveučilišne bolnice u Heidelbergu.
Po njemu se rak razvija zbog nekoliko faktora: genetske predispozicije, riskantnog ponašanja poput pušenja ili čiste slučajnosti.
Nema nikakvih dokaza da pozitivnim stavom možete izbjeći rak, kaže Maatouk koji je zato vrlo skeptičan prema "pozitivnom razmišljanju" kakvo se često propagira u knjigama o samopomoći.
Iako psiha ne može izliječiti rak, može pomoći u kvaliteti života pacijenata, naročito u ranoj fazi bolesti kada još imaju osjećaj da nad njom imaju nekakvu kontrolu, napominje Maatouk.
Naime, oko 30 posto pacijenata razvije psihološke probleme kao posljedicu bolesti. Postoje tehnike opuštanja koje mogu ublažiti uznemirenost i strah. Mnogima od njih potrebna je i psihoterapija.
Dinkel je sredstvo za ublažavanje tjeskobe otkrila u humoru. Kako nije mogla pronaći neku vedriju knjigu o raku, napisala ju je sama i naslovila je "I s rakom se možete smijati".
I način na koji drugi ljudi reagiraju na rak može biti težak za one oboljele.
"Članovi obitelji i prijatelji mogu pomoći, ali mogu biti i dodatni teret", kaže ravnateljica Njemačkog infomativnog centra za rak dr. Susanne Weg-Remers.
Ona ih savjetuje da ne rade ono što bi sami očekivali u istoj situaciji, nego da izravno pitaju pacijenta što mu treba.
Dobronamjerne, ali banalne opaske poznanika mogu iritirati pacijente. Sabine Dinkel kaže da su joj najviše na živce išle one poput "Samo trebaš misliti pozitivno" ili "Pobijedit ćeš ti to!".
A njoj se rak vratio godinu nakon kemoterapije.
"Uvijek sam mislila da će me takav razvoj događaja potpuno nokautirati, ali nije", rekla je.
Od prijatelja i rođaka je zatražila da joj u bolnicu šalju razglednice koje će je nasmijati. Ona to zove "hihotavom kemoterapijom".