O ospicama se desetljećima nije gotovo ništa čulo jer su, zahvaljujući vrlo učinkovitom cjepivu i visokoj procijepljenosti među stanovništvom, one prestale biti opasnost za javno zdravlje. Međutim, u posljednjih nekoliko godine u Hrvatskoj, ali i svim europskim zemljama, bolest se počela munjevito širiti. Lani je u Europi od ospica umrlo 35-ero ljudi, jer se broj oboljelih povećao četiri puta. Europski ured Svjetske zdravstvene organizacije zabilježio je 2017. 21.315 slučajeva oboljelih, a godinu dana prije 5273.
U Hrvatskoj su ove godine tri slučaja, trenutačno je bolestan muškarac na dubrovačkom području i stjuardesa sa zagrebačkog područja. Troje djece u Dalmaciji te dvije osobe u Zagrebu bile su bolesne prošle godine, a prethodno je Zavod za javno zdravstvo zabilježio manju epidemiju sa šezdesetak oboljelih. U 2014. godini virus ospica unesen je iz susjedne BiH, gdje je zbog niske procijepljenosti te godine bilo 3400 oboljelih. Bolest se 2008. godine proširila među romskom djecom iz migrirajućih obitelji, oboljelo ih je 50, a prije toga 2004. virus se širio bolnicama i ustanovama za dugotrajni smještaj bolesnika... Oboljeli uglavnom nisu bili cijepljeni ili nisu znali jesu li cijepljeni. Kako obuhvat cijepljenja pada, tako broj oboljelih raste.
Obuhvat cijepljenja protiv ospica u posljednjih pet godina kontinuirano je u laganom opadanju. Podaci za 2017. godinu govore da je obuhvat cijepljenja protiv ospica, rubele i mumpsa (MPR) 88,97%, što znači da smo pali na razinu otprije 20 godina. Naime, 1994. obuhvat je bio 89,9%, nakon čega je 20 godina rastao, da bi 2016. prvi put pao ispod 90%. Procijepljenost pada u cijeloj zapadnoj i istočnoj Europi, pa se posljednje desetljeće posvuda javljaju manje epidemije ospica. Rezultat je to mahnite antivakcinacijske kampanje koja bez dokaza, već na temelju sumnje, nailazi na velik broj pristaša. Poluinformacije i tvrdnje bez dokaza padaju na plodno tlo roditeljske brige za djecu, zbog čega mnogi odlučuju ne cijepiti dijete ili samo oklijevaju to učiniti jer nisu načistu s informacijama koje im plasiraju. Epidemiolozi ponavljaju: informacije zatražite od pedijatre ili u zavodu za javno zdravstvo. Cjepivo je jedno od najvažnijih dostignuća suvremene medicine, iskorijenilo je mnoge bolesti i spasilo milijune života i apsurdno je da se danas dovodi u pitanje. Svaki lijek ima nuspojavu pa tako i cjepivo, ali one su ograničene (crvenilo, povišena temperatura). Redovitu imunizaciju preskaču osobe s oslabljenim imunitetom. Na nama ostalima je da čuvamo “imunitet krda”.
1. Vrlo zarazna virusna bolest koja se širi kapljično
Ospice su jedna od najzaraznijih infektivnih bolesti koju prouzročuje virus ospica (Morbillivirus, MV) iz porodice Paramyxoviridae. Simptomi su osip, kašalj, curenje iz nosa, iritacija očiju i visoka tjelesna temperatura. Najčešće se javlja u kasnu zimu i rano proljeće. Liječnici epidemiolozi iz službi za javno zdravstvo objašnjavaju da inkubacija traje između 10 i 12 dana. Prvo se javlja povišena tjelesna temperatura, pa curenje iz nosa, suhi kašalj te crvenilo i suzenje očiju. Javljaju se i Koplikove pjege – sitna bijela zrnca na sluznici usne šupljine s unutrašnje strane obraza. Nakon nekoliko dana javlja se specifičan osip po koži, najprije iza ušiju i po licu, koji se postupno širi od glave, preko trupa do ekstremiteta. Od zaraze do pojave osipa prođe najčešće 14 dana (od 7 do 21 dan). Osip traje između 4 i 5 dana, a potom se povlači.
Ospice se prenose kapljičnim putem – virus se širi kašljanjem, kihanjem, tijekom govora, odnosno izravnim kontaktom s bolesnikom i njegovim respiratornim izlučevinama tj. sekretima iz usta i nosa, a manje preko predmeta kontaminiranima kapljicama zaražene osobe. Virus može preživjeti dva sata na površinama i predmetima.
Čovjek je jedini prirodni domaćin i rezervoar virusa ospica. Oboljeli postaje zarazan za okolinu dan ili dva prije pojave prodromalnih simptoma, odnosno četiri dana prije pojave osipa, a zarazan je četiri dana nakon pojave osipa. Budući da se virus vrlo lako prenosi s čovjeka na čovjeka, zarazit će se više od 90 posto osoba koje su bile u kontaktu s bolesnikom ako nisu cijepljene ili nisu preboljele ospice.
2. Tko sve može oboljeti od ospica i kakve su komplikacije
Od ospica mogu oboljeti sve osobe koje ih nisu preboljele ili nisu uspješno cijepljene dvjema dozama cjepiva. Novorođenčad je u prvih nekoliko mjeseci života zaštićena antitijelima majki koje su cijepljene odnosno preboljele su ospice. Jedna doza cjepiva pruža zaštitu u 95 posto cijepljenih.
Oko 17 posto oboljelih pati od jedne ili više komplikacija bolesti kao što su upala srednjeg uha, upala pluća, laringotraheobronhitis (krup), febrilne konvulzije (grčenje zbog visoke temperature), proljev ili upala mozga (encefalitis). Najčešća komplikacija, upala pluća, javlja se u oko 6 posto do 13 posto oboljelih i vodeći je uzrok smrtnosti od ospica. Subakutni sklerozirajući panencefalitis (SSPE) vrlo je rijetka i teška komplikacija ospica koja se javlja nekoliko godina nakon zaraze ospicama. Veći je rizik razvoja SSPE u djece koja se zaraze virusom ospica u dojenačkoj dobi.
Smrtni ishod bilježi se u manje od jedan posto oboljelih u razvijenim zemljama, dok u zemljama u razvoju iznosi tri do pet posto, a u nekim područjima doseže 10 do 30 posto.
Prema posljednjim podacima, u Europskoj uniji godišnje se registrira jedna umrla osoba na tisuću oboljelih od ospica. Najveći je rizik od komplikacija i smrti kod djece do dvije godine te osoba s oštećenim imunološkim sustavom.
3. Liječenje i učinkovito cijepljenje i za starije
Nema specifičnog lijeka protiv ospica – bolest se liječi simptomatski, a u slučaju komplikacija provode se različite metode liječenja. Najučinkovitija mjera prevencije je cijepljenje. Cijepljenje protiv ospica provodi se kombiniranim cjepivom protiv ospica, zaušnjaka i rubele (MPR). U Hrvatskoj se cijepljenje provodi u dvije doze; prva doza daje se nakon navršene prve godine života, a druga doza (docjepljivanje) prilikom upisa u prvi razred. Utvrdi li se pri upisu u školu da dijete nije cijepljeno cjepivom MO-PA-RU, treba ga cijepiti dvaput s razmakom od najmanje mjesec dana. Poželjno je da se djeca koja su iz bilo kojeg razloga preskočila primarno cijepljenje cijepe do navršene 14. godine života – to je zakonom određena dobna granica za cijepljenje. Međutim, ni cijepljenje u starijoj životnoj dobi nema posebnih kontraindikacija.
Ako se postigne procijepljenost djece koja je viša od 95 posto, smatra se da se bolest ne može javiti u epidemijskom obliku. Cjepivo protiv ospica u svijetu je u uporabi 50 godina i pokazalo se vrlo sigurnim i učinkovitim.
4. Tko se ne smije cijepiti i koje su reakcije na cjepivo
Ne smiju se cijepiti djeca s nekim nestabilnim neurološkim oštećenjima, nekim alergijama i s oštećenim imunitetom. S liječnikom se treba posavjetovati pa u slučaju umjerene ili teže bolesti djeteta, cijepljenje odgoditi.
Reakcije na cjepivo mogu biti blage (crvenilo, bol ili oteklina na mjestu uboda, povišena tjelesna temperatura, blagi osip), dok se rijetko događaju umjerene reakcije kao što su oticanje žlijezda na licu ili vratu, febrilne konvulzije, napadaji grčenja prouzročeni povišenom tjelesnom temperaturom, nervoza, infekcija gornjih dišnih putova, proljev. Rijetko se jave i teške posljedice poput aseptičnog meningitisa ili alergijske reakcije, koje mogu varirati prema stupnju težine.
Postvakcinalni zaušnjaci, ospice i rubela javljaju se rijetko – obolijeva od 0,1 do 1 posto cijepljene djece. To je posljedica cijepljenja atenuiranim živim cjepivom protiv tih bolesti, no klinička slika blaga je i prolazi u većini slučajeva spontano bez terapije. Međutim, golema je razlika između postvakcinalnih i prirodnih ospica jer prirodne su ospice jedna od najzaraznijih bolesti, a postvakcinalne ospice nisu zarazne za okolinu.
Dr. Vesna Višekruna Vučeta, epidemiologinja Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, iznijela je podatak da se encefalitis kao posljedica ospica javlja jednom na dvije tisuće oboljelih, dok je njegov razvoj nakon cijepljenja moguć na jednom od deset milijuna cijepljene djece. Dakle, veći je rizik za upalu mozga u oboljelih nego u cijepljenih.
5. Razlika između ospica i vodenih kozica
Vodene kozice ili varičele počinju s blagim porastom temperature, curenjem nosa i malaksalošću. Nakon toga javlja se osip na koži, katkada i na sluznicama, Stvaraju se mjehurići, od kojih nakon dva do tri dana nastanu kraste. Mjehurići se pojave u skupinama, najprije na trupu i vlasištu, a onda se šire na udove i lice u roku od dva do četiri dana.
Premda su obje bolesti zarazne i prenose se kapljičnim putem, vodene kozice kao komplikaciju mogu imati naknadnu bakterijsku infekciju te herpes zoster. Na pitanje zašto je cijepljenje protiv ospica obavezno, a protiv kozica nije, glavni državni epidemiolog dr. Bernard Kaić objasnio je: “Godišnje od vodenih kozica obolijeva oko 20.000 djece, a umre u prosjeku možda jedno dijete svakih pet-šest godina. U vrijeme kad je od ospica obolijevalo 20.000 djece godišnje, dakle prije nego što je uvedeno cijepljenje, od ospica ih je umiralo od 10 do 20 svake godine. Osim što je smrtnost od ospica neusporedivo veća od smrtnosti od vodenih kozica, ospice znatno češće prouzročuju druge komplikacije poput upale pluća i upale mozga. Drugi je razlog prozaične prirode, financijske. U vrijeme kad je cijepljenje protiv ospica postalo dostupno, uz vrlo visok pobol i relativno visoku smrtnost, cijepljenje je bilo jednostavno uvesti jer je bilo jeftino. Uvođenjem jeftinog cjepiva došlo je do postupnog smanjenja pobola, a već sedam godina nakon uvođenja cijepljenja zaustavljeno je umiranje od ospica. Cjepivo protiv vodenih kozica, koje ima potencijal jednako sniziti pobol, ali nema velikog utjecaja na umiranje, izuzetno je skupo. Istodobno, javnozdravstvena važnost vodenih kozica, upravo zbog nižeg rizika od komplikacija i znatno manje smrtnosti, nije tako velik javnozdravstveni problem kao što su bile ospice”.
6. Medicina: cjepivo ne uzrokuje autizam
Postoje roditelji koji krive cjepivo MoPaRu za autizam svojega djeteta.
Tezu da je autizam posljedica cijepljenja 1998. lansirao je britanski gastroenterolog dr. Andrew Wakefield. Međutim, njegov rad nije potvrđen. Štoviše, niz studija opovrgnulo je takvu tvrdnju te je njegov rad proglašen lažnim, a doktor je izbačen iz liječničkog registra. Šteta je počinjena i godinama poslije mit o toj tezi širi se internetom zbog čega mnogi roditelji u strahu odlučuju ne cijepiti djecu. Hrvatski Savez udruga za autizam članica je europske asocijacije Autism Europe i World Autism Organisation, koje čine predstavnici krovnih organizacija, tj. roditelji iz svih zemalja Europe i svijeta, uz liječnike raznih profila – od psihijatara, kliničkih psihologa, pedijatara, neuropedijatara, neurobiologa, genetičara itd. Mnogi od tih liječnika ujedno su i roditelji djece i osoba s autizmom i rade na prestižnim klinikama i sveučilištima na istraživanjima uzroka nastanka autizma. Evo što je za Večernji u siječnju 2018. godine rekla Lidija Penko, predsjednica Saveza i majka dvoje djece koja su primila sva cjepiva, a jedno je oboljelo od autizma: “Cjepivo nije uzrok autizma, već su to genetski i okolišni faktori koje znanstvenici diljem svijeta istražuju kako bi došli do odgovora koji će pomoći pri prevenciji. Svjesni smo da je ovaj trend necijepljenja ponajviše nastao zbog bojazni od pojave autizma kod djece, što je posljedica teorija dr. Wakefielda. Iako su te teorije osporili liječnici i struke iz svih zemalja, kao i mitove Bruna Bettelheima da su emocionalno hladne majke razlog autizma kod djece, očito treba proći neko vrijeme da roditelji shvate kakvoj opasnosti izlažu djecu i okolinu odbijanjem cjepiva”.
Dr. Bernard Kaić kaže: “Stajalište medicinske struke po kojem cjepiva ne prouzročuju autizam nije posljedica odmahivanja rukom na tvrdnje zabrinutih roditelja, već je rezultat opsežnih epidemioloških istraživanja kojima se ciljano tražila uzročno-posljedična povezanost cijepljenja s nastankom autizma”.
7. Prošle godine u Europi broj zaraženih četverostruko viši nego 2016.
U 2017. ospice su odnijele 35 života u Europi, podaci su regionalnog ureda Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) za Europu sa sjedištem u Kopenhagenu. Lani se broj oboljelih od ospica povećao četiri puta. Zabilježeno je ukupno 21.315 slučajeva oboljelih, dok je 2016. bilo 5273 slučaja. Do povećanja broja zaraženih došlo je u 15 od 53 zemlje u Europi. Rumunjska je imala najveći broj zabilježenih slučajeva – 5562, nakon nje slijede Italija (5006) i Ukrajina (4767). Velike epidemije izbile su 2017. u Grčkoj (967 slučajeva), Njemačkoj (927), Srbiji (702), Tadžikistanu (649), Francuskoj (520), Rusiji (408), Belgiji (369), Velikoj Britaniji (282), Bugarskoj (167), Španjolskoj (152), Češkoj (146) i Švicarskoj (105). U Rumunjskoj se epidemija razbuktala pa je u zadnjih godinu i pol ondje oboljelo čak 12 tisuća ljudi, a umrlo 46. Strašna je činjenica da su to uglavnom bila djeca – 39 necijepljene male djece u dobi do tri godine.
Od 1. listopada 2017. do 29. svibnja 2018. godine u Srbiji su zdravstvene vlasti registrirale 5402 oboljela, od kojih je petnaestero pacijenata umrlo.
Banja Luka nedavno je proglasila epidemiju zbog 53 oboljelih, a tek koji oboljeli manje registriran je u Federaciji BiH. U BiH je procijepljeno niskih 63,5 posto djece, pa nam iz te susjedne države periodično stižu nositelji virusa, no isključivo zbog dobre procijepljenosti u Hrvatskoj nije došlo do ozbiljnijih posljedica tih zaraza.
8. Deklaracija o važnosti cijepljenja
Hrvatska liječnička komora (HLK) i Hrvatski zavod za javno zdravstvo (HZJZ) donijeli su lani Deklaraciju o važnosti cijepljenja koju su svojim potpisom podržali medicinski stručnjaci, predstavnici zdravstvene vlasti, nadležnih regulatornih tijela, predstavnici Svjetske zdravstvene organizacije, stručnih liječničkih društava, stručnjaci s Medicinskog i Pravnog fakulteta te predstavnici udruge pacijenata.
Dokumentom se naglašava kako je cijepljenje jedno od najvećih medicinskih dostignuća modernog doba te pripada među najsigurnije medicinske intervencije. Neosporno je znanstveno utvrđeno da je dobrobit cijepljenja za zdravlje ljudi neusporedivo veća od rizika pojave mogućih posljedičnih, u pravilu pojedinačnih, neželjenih događaja.
9. Trend u Hrvatskoj nije dobar, a u Dubrovniku stanje je najteže
Hoće li Hrvatska uspjeti zadržati kvalitetan cjepni obuhvat kakav je imala dugi niz godina, zbog kojeg smo i zaboravili na ospice? Trend nije dobar. Iako su u Hrvatskoj ove godine za sada samo tri potvrđena slučaja ospica, u posljednjih pet generacija predškolaca čak 15.881 dijete nije cijepljeno protiv ospica, rubele i zaušnjaka, objavili su prošloga mjeseca stručnjaci iz liječničkih društava i javnog zdravstva. To je oko osam posto predškolske djece između 2012. i 2017. godine.
Najviše je necijepljene djece u Dubrovačko-neretvanskoj, Splitsko-dalmatinskoj i Primorsko-goranskoj županiji. Najdramatičniji podatak bilježi se u Dubrovniku, gdje je lani protiv te zarazne bolesti cijepljeno samo 40,8 posto djece! U cijeloj toj županiji cjepivo MoPaRu primilo je 55,8 posto djece pa proizlazi da ih je 6340 necijepljeno. Posljednje dvije godine u Dubrovačko-neretvanskoj županiji bilo je cijepljeno 78 posto djece i tada se upozoravalo na opasnost pada procijepljenosti, što se i dogodilo te je lani zabilježen spomenuti rekordno nizak cjepni obuhvat. Trend se nastavio pa je u toj županiji pad mnogo strmiji nego u drugim županijama, upozorili su stručnjaci iz područja javnog zdravstva. U Splitsko-dalmatinskoj županiji zaustavljen je pad procijepljenosti pa je prošlogodišnji cjepni obuhvat, odnosno broj djece koja su primila cjepivo, bio 78 posto. U Rijeci je 80 posto, a u Osijeku je 87 posto djece lani cijepljeno protiv ospica, rubele i zaušnjaka. “Ako se trend ne promijeni, imat ćemo epidemiju i ospica i hripavca i zapravo se čudim što je još uvijek nemamo. Ovo jako zabrinjava jer županije s malim cjepnim obuhvatom imaju veliki apsolutni broj djece osjetljive na ospice i taj postotak dovoljno je velik za izbijanje epidemije”, ustvrdio je prilikom predstavljanja ovih rezultata dr. Kaić. Inače, obavezno cijepljenje protiv ospica u Hrvatsku je uvedeno 1968. godine. Prije toga godišnje je obolijevalo prosječno oko 15.000, najviše 1967. kad ih je oboljelo 20.637. Smrtnih je slučajeva bilo svake godine, a najviše 1964. – umrlo je tridesetero ljudi.
10. Reagirao i Europski parlament
Odbor za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane Europskog parlamenta u ožujku je izglasao Rezoluciju o neodlučnosti u vezi s cijepljenjem i smanjenju stopa cijepljenja u Europi, koju su zajedno izradili svi klubovi zastupnika. To govori o ozbiljnosti kojom Europski parlament pristupa ovom rastućem problemu. Europski parlament u dokumentu osuđuje širenje nepouzdanih, zavaravajućih i neznanstvenih informacija o cijepljenju koje se još dodatno potiče medijskim kontroverzijama. Poziva države članice i Europsku komisiju da poduzmu korake protiv širenja takvih dezinformacija te da nastave razrađivati kampanje za podizanje razine osviještenosti i informiranje, osobito za roditelje, što uključuje stvaranje europske platforme čiji će cilj biti povećanje procijepljenosti. Eurozastupnici podsjećaju da su cijepljenjem iskorijenjene velike boginje i dječja paraliza u Europi, no ipak sve veći broj roditelja i pacijenata odlučuje odgoditi ili odbiti cijepljenje. Ta raširena neodlučnost u vezi s cijepljenjem postala je zabrinjavajuća zbog učestalih epidemija u zemljama članicama.
Nitko ne dovodi u vezu povecanje broja slučajeva ospica i izbjegličku krizu kada su u EU dosli većinom necijepljenih ljudi, njih stotine tisuća. To se točno poklapa sa povećanjem broja oboljelih. Dali se netko pobrinuo da se njih cijepi? Naravno da ne.