Glorija, Antonio i Tereza. To su djeca obitelji Žarkov, vlasnika konobe. No primoštenska konoba se zove – po najmlađoj kćeri.
Ljuti li se drugo dvoje djece?
– Ma kakvi! Tereza zvuči starinski, dalmatinski, a takvo smo željeli napraviti i ovo mjesto – kaže konobarica mama Magdalena (38), a kuhar tata Josip (43) potvrdno kima glavom kraj grilla.
Jedini rade cijelu godinu
– Počeli smo lani, a jedini radimo u Primoštenu cijelu godinu. Zato nas domaći vole. U svakom trenutku tu gost može doći, a odemo tek kratko na odmor, negdje u travnju, kad ostali otvore. Pa grad ne može biti grad ako je bez restorana – govore.
Brat Luka pomaže na šanku, baka Ana peče kolače, njezina sestra Katarina pomaže, a kći Gabrijela – u Zagrebu studira strojarstvo.
– Jedna je od rijetkih cura na strojarstvu, a još je i među najboljima – ponosna je majka.
Na meniju imaju file sabljarke u umaku od bijelog vina i papra (90 kuna), gulaš na divljač s domaćim njokima (85 kuna), no najbolje im ide jelo koje se zove “Rok me bejbi” za 70 kuna.
– Svinjski vrat sa žara s pancetom i mozzarellom – kažu u restoranu.
Donose na stol, a uz to kao prilog krumpir s maslacem i začinskim i biljem (25 kuna).
Eto, svinjski vrat rijetki bi naručili, no ime prodaje. Turisti ovo naručuju kao ludi.
I nije loše...
Kao desert – torta od čokolade i sira s kremom od vanilije – 25 kuna. I to je vrlo fino.
Svi su domaći
Svi koji rade u ovoj konobi domaći su ljudi, svi iz Primoštena, a od vina toče domaće butelje.
Syrah Korlat ne tako dalekog Benkovca je 240 kuna boca. A imaju i njihove domaće rakije.
– Najponosniji smo, ipak, na tatino vino.
Njega točimo. Ma tu u konobi radi cijela obitelj. Valjda nismo nekoga zaboravili spomenuti. Najvažnije, zove se po najmlađoj kćeri. Uostalom, njoj je pet godina, a kad dođemo po nju u vrtić, cure iz grupe viču ‘Kad narastemo, radit ćemo kod Tereze u konobi!’