Žena se probudila uvjerena da je ubila svog muža nakon što je dobila infekciju od implantata koji joj je umetnut u mozak u sklopu kliničkog ispitivanja. 54-godišnjoj Sharon Martin svijet joj se okrenuo naglavačke kada se u srpnju 2021. probudila na mjestu za koje je vjerovala da je krvavo mjesto zločina. Mogla je jasno vidjeti krv po spavaćoj sobi, kao i pištolj kojim je mislila da je ustrijelila svog supruga Chrisa, piše Daily Mail.
Ali, u stvarnosti, tamo nije bilo ničega, a Chris je sigurno i čvrsto spavao pokraj nje. Njezino vrištanje u strahu od onoga što je mislila da se dogodilo probudilo je Chrisa, koji je bio zbunjen time što se događa. Nakon što su je uvjerili da je Chris dobro, Martin je sjela na rub svog kreveta, osjećajući se kao da vidi sebe odozgo kako je 'kontrolira lutka'.
VEZANI ČLANCI:
Hitno je prebačena u bolnicu Southmead u Bristolu, gdje su joj rekli da ima tekućinu i cistu na mozgu. Na kraju se otkrilo da je izvor problema titanski implantat koji je Martin imala prije nekoliko godina, kao dio kliničkog ispitivanja za liječenje svoje Parkinsonove bolesti.
Sharonin implantat, ugrađen iza njezina lijevog uha, bio je sustav za isporuku koji je omogućio da se GDNF - protein rasta - primijeni izravno u njezino moždano tkivo. U početku je činio čuda za Sharon, potpuno zaustavivši njezino drhtanje, no ispitivanje je naposljetku poništeno jer su ukupni rezultati svih sudionika ispitivanja bili neuvjerljivi.
Ali, na kraju sustav je ostao u njezinom mozgu, a u srpnju 2021. infekcija je zavladala kao rezultat. Prema izvješću u koje je imao uvid direktor istraživanja Parkinsonove UK, infekcija je curila iz sustava priključaka u mozak.
GALERIJA: Način na koji tipkate može biti rani simptom Parkinsonove bolesti
Dok je bila u bolnici, Martin je uklonjen cijeli sustav. Prisjetila se: 'Probudila sam se oko 6 ujutro zbog lijekova, ali sam mislila da sam ubila muža. Vidjela sam njegovo tijelo, pištolj, krv - bilo je kao iz filma. Samo sam vrištala 'Chris, jesam li te upucala?'. Sve sam mogla vidjeti. Vidim bljeskove svaki dan. To je zadnje što vidim prije spavanja. Sada sam na savjetovanju za traumu. Svaki put kad ga vidim jednako je živo kao što je i bilo, a kad pogledam svog muža sada se osjećam krivom. Zamislite da stvarno vjerujete da ste to učinili, to je ono kroz što sam prolazila - bilo mi je stvarno’.
Gospođa Martin prvotno je sudjelovala u kliničkom ispitivanju 2014. i rekla je da su u početku znakovi bili pozitivni s novim tretmanom koji je djelovao 'poput lijeka'. ‘GDNF je isporučen kroz tri serije od devet mjeseci. Stvarno je pomoglo — bilo je kao lijek’, rekla je, ‘Bez podrhtavanja, hodanje mi je bilo bolje, ravnoteža - to je bila najčudesnija stvar’.
‘Ispitivanje nije uspjelo jer nismo mogli doći do krajnje točke. Moralo je pokazati 20 posto razlike među svim sudionicima u rezultatima, a nije’, dodaje, ‘Titanski otvor bio je iza mog lijevog uha. Uključivali bi sudionike svaki mjesec, a zatim bi nas priključili na gomilu katetera u naš mozak. Rekli su da će poslije biti sve u redu’.
VEZANI ČLANCI:
No nakon iskušenja 2021. Sharon se pitala što je pošlo po zlu. Rekla je: ‘Liječnik za Parkinsonovu bolest rekao mi je da misli da imam tumor na mozgu. Sjećam se da sam pogledala svog muža i osjetila pravi strah. Tada su me poslali u bolnicu i tamo sam operirana. Uklonili su sustav iz mog mozga. Tada su mi rekli da imam infekciju mozga s tekućinom i cistu u mozgu za koju su mi rekli da je neoperabilna’.
Sharon je rečeno da je sve što joj se dogodilo uzrokovao sustav u njezinu mozgu. Dodaje: 'Napravili su izvještaj o meni koje kaže da je to zbog istraživanja. Nisam dobila nikakvu ispriku ili nešto slično - rečeno mi je da je to dio istraživanja’.
Cijeli proces ostavio je Martin u 'užasnom' sjećanju i osjećaju da je izgubila pravu sebe. ‘Mislila sam da ću poludjeti’, rekla je, ‘Kad su me ljudi dolazili vidjeti u bolnici, nisam znala što je stvarno, a što nije. Ponekad još uvijek ne znam gdje sam - samo se zbunim u raznim trenucima. Sve su pripisali progresiji Parkinsonove bolesti, ali znam da je drugačije. Mislim da je prava Sharon odavno nestala. Bio je moj izbor da odradim istraživanje, ali mislila sam da će biti neka vrsta naknadne skrbi. Takve usluge ne postoje za Parkinsonovu bolest’.
GALERIJA: Nemojte ih ignorirati: Ovo je 5 najvećih ranih znakova upozorenja na oštećenje jetre
Tim Whittlestone, glavni medicinski službenik North Bristol NHS Trusta, rekao je: ‘Jako nam je žao što čujemo za zabrinutost ove osobe i ohrabrujemo je da nam se izravno obrati kako bismo mogli na odgovarajući način razmotriti probleme koje je iznijela. Iako ne možemo ulaziti u pojedinosti pojedinačnih slučajeva, kao istraživački centar vrlo smo zahvalni svim pacijentima koji sudjeluju u kliničkom ispitivanju’.
‘Bez ovih sudionika ne bismo mogli provesti revolucionarna istraživanja. Ovo nigdje nije tako istinito nego u slučaju Parkinsonove bolesti gdje naši klinički i istraživački timovi neumorno rade na traženju novih i trajnih tretmana’, dodaje, ‘Nažalost, neki će sudionici doživjeti negativne posljedice probnog liječenja. Ljudi u istraživačkim studijama vrlo su dobro nadzirani, često više nego pacijenti koji se liječe izvan kliničkog ispitivanja’.
‘Razumijevanje ovih negativnih učinaka za nas je jednako važno kao i slavljenje pozitivnih koristi i stoga potičemo svakoga tko je dio ispitivanja i ima nedoumica da se obrati svom kliničkom timu, istraživačkom timu ili našoj Službi za savjetovanje i vezu s pacijentima’, dodaje.
Claire Bale, direktorica istraživanja Parkinsonove UK, rekla je: ‘Sharon je sudjelovala u pionirskom ispitivanju koje je stvarno obećavalo, ali je nažalost imala loše iskustvo nakon što je završilo. Suosjećamo s njom i nekolicinom drugih sudionika koji su imali slične ishode i blisko smo surađivali s kliničkim timom kako bismo im pružili podršku’.
‘Bolnica je odgovorna za skrb o sudionicima kliničkog ispitivanja, ali, kao glavni financijer ovog istraživanja i vodeća britanska dobrotvorna organizacija za Parkinsonovu bolest, smatramo svojom odgovornošću podržati sudionike poput Sharon’, dodaje, ‘Radeći sa sudionicima GDNF-a i kliničkim timom, naučili smo lekcije koje informiraju sva ispitivanja koja su u tijeku. Zahvaljujemo Sharon i svima koji sudjeluju u vitalnim ispitivanjima jer bez njih ne bismo mogli pronaći bolje tretmane i naposljetku lijek za Parkinsonovu bolest’.
Ako imate ovakve simptome kod bolova u trbuhu, obavezno posjetite liječnika!