Najnovije vijesti
Objavljeno vijesti danas: 3
Pošalji priču
Imaš priču, fotografiju ili video?
obiteljska vinarija Braća Plančić

Podigla je obiteljsku vinariju iz pepela: 'Moja prva vina Optimus i Superbus su kupaže četiriju sorti, na njima sam radila šest mjeseci'

storyeditor/2024-06-06/PXL_280524_115286025.jpg
Igor Soban/PIXSELL
10.06.2024.
u 15:00

Magdalena kaže da se nikada nije obazirala na primjedbe da je vinarstvo muški posao. Od početka ima stav da mora upoznati svaki dio ovog posla, koliko god on bio i fizički težak

Prvo sjećanje na vino i vinogradarstvo za našu sugovornicu Magdalenu Plančić vezano je za obiteljsku vinariju koja datira još od 1919. godine. Od tada, obitelj Plančić se predano bavi vinogradarstvom, a od 1986. i profesionalnim vinarstvom. Magdalena je od djetinjstva često bila okružena pojmom "vino", iako ga tada još nije potpuno razumjela. No s vremenom, vinogradarstvo je postalo važan dio njezina života.

Iako su joj roditelji uvijek pružali podršku i nisu zahtijevali da nužno nastavi obiteljski posao, strast prema vinogradarstvu prevladala je. Danas, nakon pet godina aktivnog rada, ponosna je na svoj doprinos i viziju koja unosi novu energiju i pristup u obiteljsku tradiciju vinogradarstva i vinarstva. U razgovoru nam otkriva svoje prve korake u vinariji, kada je počela pomagati u skladištenju kartona te sudjelovati u pripremi za degustacije, dostavi vina s ocem, obilasku sajmova i radu u vinogradu.

Možete li nam reći nešto o svom prvom sjećanju na vino i vinogradarstvo? Što vas je privuklo ovoj industriji?

Na spomen vinogradarstva i vinarstva pomislim upravo na obiteljsku vinariju koja posluje od 1919. Točnije, od te godine obitelj Plančić bavi se vinogradarstvom, a od 1986. profesionalnim vinarstvom. Kao djetetu koje tada nije razumjelo ta oba pojma, mojim se mislima uvijek se podsvjesno provlačio pojam "vino". Prve svoje korake pamtim kad sam imala 13,14 godina i počela sam raditi u vinariji slažući kartone, sudjelujući u pripremi za degustacije, dostavi vina s tatom i obilasku sajmova, a pomagala sam i u vinogradu. Budući da smo živjeli na relaciji Split-Hvar (Svirče), vikendom je uvijek bio običaj posjećivati nonu na Hvaru. Zanimanje za rad u vinariji javilo se za vrijeme srednje škole te sam tih godina počela učiti i shvaćati polako cjelokupni posao… bar onoliko koliko su me htjeli upoznati s tim. S obzirom na to da dolazim iz velike obitelji u kojoj su braća (jedan od njih je moj otac) još uvijek aktivna u poslu, imala sam priliku od svakoga od njih naučiti različite segmente ovog posla. Naravno da je jasno da ne možeš u isto vrijeme biti u vinogradu, vinariji i na terenu, odnosno u prodaji, ali za prodaju je jako važno spoznati i razumjeti sve elemente procesa stvaranja vina kao finalnog proizvoda. S 19 godina, nakon završetka srednje škole, odlučila sam paralelno studirati i raditi, budući da je do 19. godine vinarstvo i vinogradarstvo postalo utjecajan faktor moje željene budućnosti, te nisam htjela propustiti priliku da stvaram, a opet sam se htjela i dalje obrazovati. Roditelji su mi uvijek bili podrška, nisu zahtijevali da se bavim obiteljskim poslom, no strast i emocija ipak su pobijedile. Odlučila sam upisati smjer PR & marketing kako bih stekla te vještine i svojim se znanjem približila našoj obiteljskoj vinariji.

Kako je bilo odrastati u obitelji poznatih vinara? Koliko je to utjecalo na vašu odluku da se posvetite vinarstvu i vinogradarstvu?

Nikada nisam svoju obitelj doživljavala kao "poznate" vinare. Nisam odgojena u tom stilu niti su to vrijednosti koje su mi roditelji kroz odgoj usađivali. Ni danas na to ne gledam tako kroz pet godina aktivnog rada, već uvijek to percipiram kao da je moj tata sa svojim bratom Marijem "otvorio vrata" i dao mi temelje, a na meni je da dalje nastavim put. Tako i njima nona i dida. To je tradicija koja se prenosi s koljena na koljeno, kao i znanje. Sve ono što znam naučila sam upravo od njih. I lakše je naravno kad doma imaš "majstora". Odrasla sam u obitelji koja je uvijek bila "težačkog" zanimanja, tako da je rad u poljoprivredi bio moja aktivnost od malenih nogu.

Možete li nam reći nešto o vašem prvom vinu? Koja je sorta grožđa u pitanju i kako biste opisali njegov okus?

Ovo je moj prvi samostalni projekt, naravno uz "mentorstvo" mog nadzornog odbora, kako ih od milja zovem – mame, tate i strica Marija. Htjela sam osmisliti nešto gdje fokus nije na prezimenu Plančić, već na sortama i modernom izričaju. Također, ovaj brend dostupan je samo za tržište HoReCa. Šest mjeseci sam aktivno radila na ovome, dobila "odriješene ruke" i došla do imena Moderna. Bijelo vino brenda Moderna zove se Optimus, a crno Superbus. Stilistika obitelji Plančić u vinogradarstvu i vinarstvu uvijek je bio jednostavan vizual te monosortna vina, po čemu smo i prepoznatljivi. No htjela sam nakon mnogo godina napraviti iskorak u našoj proizvodnji, te proizvesti potpuno drukčiji brend i stil. Podijelili smo se tako da je tata bio zadužen za vinograd, stric Marijo za podrumarske poslove, a ja za vizual i prodaju. I zaista sam im zahvalna na povjerenju koje su mi pružili.

I bijelo i crno vino zaista je posebno, budući da se u oba slučaja radi o kupažama četiriju sorti. Bijelo vino Optimus je kupaža pošipa, bogdanuše, vugave i parča, a to su sve autohtone dalmatinske sorte. Crno vino Superbus je kupaža plavca malog, darnekuše, merlota i cabernet sauvignona. Budući da smo se do sada vodili politikom monosortnih vina – vina proizvedenih od jedne sorte, s ovim smo napravili pravi iskorak. Jer sve se više napušta tradicija takvih vina, najvećim djelom zbog nedostatka grožđa. Oba vina su moćna, kompleksnija, jakog tijela, te dugog aftertastea. Kako i bijelo i crno vino sadrže sorte grožđa koje su univerzalne, odnosno poznate široj masi, pogotovo crno koje sadrži dvije svjetski poznate sorte (cabernet i merlot), imaju u startu okus koji je poznat široj publici, s posebnim značajkama autohtonosti hrvatskih sorata. No najbolji pokazatelj bit će upravo ova sezona jer će vino biti dostupno u prodaji u vinariji, budući da u njezinu sklopu održavamo i degustacije na koje se većinom odazivaju strani gosti.

Koji su bili najveći izazovi s kojima ste se suočili prilikom proizvodnje vašeg prvog vina?

Najveći izazov bio mi je osmisliti novi vizualni identitet s obzirom da smo se do sada vodili jednostavnim etiketama i prepoznatljivi smo po tome. Imala sam puno ideja, konzultirala se s nekim ljudima, što onima koji se bave prodajom, grafičkim dizajnom ili samo vole vina i poznaju tržište. I tako sam sva mišljenja sažela i sama krenula stvarati cjelokupni dojam, ime, grafički dizajn te sami marketing. Definitivno je izazov što nemam iskustva u tom dijelu, ali sam si uzela dovoljno vremena i truda. Zacrtala sam si određene stvari i poruke koje želim poslati prilikom prvog viđenja te kušanja ovog vina. Htjela sam istaknuti nekoliko pojmova, a to su: limited edition, UNESCO protected vineyard te single vineyard. To su sve pojmovi koji u prvom redu označavaju grožđe tog vina, znači prvi korak pri proizvodnji. Zapravo, uživala sam puno povjerenje svojih roditelja i strica Marija, a to je velika sreća i dodatan vjetar u leđa. Znala sam da ćemo zajedničkom sinergijom doći do najboljeg rješenja. I koliko god neki misle da je rad s obitelji teži, meni je to upravo velika prednost i olakotna situacija.

Vinski sektor često se percipira kao 'muška' domena. Kako ste se nosili s izazovima i predrasudama u tom smislu? Ima li dovoljno žena u ovom biznisu?

Pa gledano kroz povijest muškarci prednjače općenito u fizičkom radu, tek u novije doba žene su se uključile u općenito fizički zahtjevnije radove. Meni to ne stvara problem, nisam osoba koja se vodi nekakvim globalnim mišljenjima. Predrasuda nije bilo, dapače, mislim da je svima simpatično vidjeti curu kako ide u vinograd, dostavlja vino ili pomaže u vinariji. I u radu s mojom obitelji nije bilo izbora, apsolutno od početka imam stav da moram upoznati svaki dio ovog posla. Najdraži dio cjelokupnog vinogradarsko-vinarskog segmenta mi je upravo berba grožđa. Koliko god te fizički iscrpi, toliko budeš ponosan na sebe kad navečer dobiješ prvi mošt od grožđa koje si ubrao.

Koliko se vaš pristup vinogradarstvu razlikuje od pristupa vaših roditelja ili prethodnih generacija u obitelji Plančić?

U ovom se poslu vidim kao dio nove generacije, nove energije i novog pogleda na svijet. Naravno, sve radim dozirano i uz prethodno savjetovanje s tatom i stricem. Budući da sam pred završetkom fakulteta, nadam se da ću u sve unijeti nova znanja, ali dobar dio već prakticiram u prodaji. Svaka generacija nosila je svoje breme, suočavala se s izazovima tih vremena. S obzirom da se ovdje radi o poljoprivrednoj djelatnosti, nikad ne znate što možete očekivati. Važno je biti kontinuiran u radu u vinogradu, imati istančan senzibilitet pri proizvodnji vina te biti dinamičan u prodaji. Te tri stavke su ono što se prilagođava svakom novom dobu. Ali temelji su uvijek isti.

Koja je vaša filozofija kad je riječ o proizvodnji i prodaji vina? Što smatrate najvažnijim u stvaranju vrhunskog vina?

Definitivno bih istaknula redovitost i sustavnost, kao dva pojma koja se prožimaju u svakom segmentu ovog posla. Otkad se bavimo ovim poslom, trudimo se, naravno koliko nam priroda dopušta, ne odskakati previše od prethodnih godina tog tipa vina. Primjerice ako je Moderna Superbus 2020. kupaža četiri sorte s 15 posto alkohola, i 2021. trebala bi biti u tom rangu. Kad netko prvi put proba bilo koje naše vino, trudimo se da ga zapamti po tijelu i aromama, te da u svakom sljedećem kušanju prepozna iste te stavke. Nisam sklona nekakvim "izletima", volim samo nastaviti ono što mi je prethodno dano. I ono u čemu smo sigurni. Dosljednost u proizvodnji vina jako je bitna. Kad imaš slabiju poljoprivrednu godinu, možda ćeš proizvesti manje boca vina, ali važno je zadržati isti taj "touch".

Koji su vaši planovi za budućnost? Možemo li očekivati nove sorte vina ili nove projekte?

U sljedećem razdoblju planiram raditi na pripremi projekta za novu kušaonicu, pripremi za sadnju još dva hektara vinograda te općenito na podizanju cjelokupnog marketinga enoturizma koji je sve više prepoznatljiv kako na Hvaru tako i u Hrvatskoj. Kušaonica bi trebala sadržavati elemente dalmatinske konobe, pa se prema planu neću previše odmicati od tog stila jer to je definitivno po mom mišljenju epitet u cjelokupnoj priči. U novim vinogradima bit će opet zasađene autohtone hvarske sorte bogdanuša i parč.

Uz to radim i na projektu slikovnice o malom "Plančiću" u suradnji s Kašmir Prometom, a to me također jako veseli. O tome ćete uskoro više saznati, ne smijem otkrivati previše detalja. Općenito sam jako zahvalna na povjerenju ljudi koji surađuju sa mnom, ponajprije zahvaljujem obitelji i svojem sinu Luki koji mi je najveća motivacija jer jako voli provoditi vrijeme na Hvaru, ali i sudjelovati kroz igru u aktivnostima u vinariji i vinogradu. A zahvalna sam i ljudima s kojima surađujem kroz ugostiteljske objekte i distribuciju. Ovo je moj prvi samostalni projekt, naravno uz 'mentorstvo' mog nadzornog odbora, kako ih od milja zovem – mame, tate i strica Marija. Htjela sam osmisliti nešto gdje fokus nije na prezimenu Plančić, već na sortama i modernom izričaju, i došla do imena Moderna" Odrasla sam u "težačkoj" obitelji, tako da je rad u poljoprivredi od malena moja aktivnost.

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije