Premda će dva prijatelja i dva istinska humanista, naš Antun Vrančić i flamanski pisac i diplomat Ogier Ghiselin da Busbeque, obojica na Sulejmanovu dvoru uz Bospor i Dardanele još nekoliko godina provesti u svojoj zahtjevnoj diplomatskoj misiji, njihov put Sulejmanu do Amasyje ostao je zapamćen po dva događaja. Jedan je prevažan za svjetsku povijest, otkriće natpisa "Res gestae divi Augusti". Bio je to dugo tražen i eto, zahvaljujući našoj dvojici humanista, pronađen natpis koji opisuje sva postignignuća obogotvorenog rimskog cara, uzidan na zidu nekadašnjeg Augustova hrama pretvorenog u mošeju u Ankari, što je imalo velikog odjeka po cijeloj Europi. Drugi događaj za svjetsku je povijest tek bizarna bilješka koju je zabilježio naš Šibenčanin Vrančić:
"Buesbecque je skupljao kornjače posvuda po Maloj Aziji. Turcima su se te životinje gadile i ni na kraj pameti im nije bilo da ih jedu. Čak je jednu dvoglavu kornjaču čuvao i nosio cijelim putem dok nije uginula. Ipak, čini se da je njega više zanimala kornjačevina od kornjača, što je bio popratni dio njegova temeljnog kulinarskog zanimanja budući da je navikao uživati u jelima i juhama od tih kopnenih i morskih oklopnika." Pa piše dalje: "Na njihovu nesreću, riječno je ribarstvo u Turaka još u povojima. Eto, tako smo stigli na obalu rijeke i upitali jednog seljaka ima li u rijeci riba. On je odgovorio da ih ima, ali ako ih netko pokuša dohvatiti rukom, ne čekaju da ih čovjek ulovi... A bio sam opazio neke rijetke vrste ptica pa smo upitali domoroce jesu li za jelo. No odgovorili su nam da je to nemoguće jer ptice polete čim im se približe pa ne znaju kakve su kao hrana... Nadalje, prolazeći kroz brdovite predjele, vidjeli smo razne vrste ovaca. Jedna je pasmina imala tako tust i težak rep, koji se osobito milio Turcima, da su odabranim primjercima morali pod njega pričvrstiti dasku i dva kotačića radi lakšeg kretanja."
Ipak, ma koliko se činilo krajnje neobično i vjerojatno izmišljeno, ovo pastirsko tehničko rješenje koje je zabilježio Vrančić i njegov nećak Faust, autor inovativnih "Novih strojeva", ovce golema repa, tu još neviđenu maloazijsku pasminu možemo prvenstveno pripisati Antunovu i Buesbequovu maštovitom daru zapažanja, sklonu pretjerivanjima. Uskoro su stigli u Amasyju i svakodnevno su se krijepili raznolikim jelima, koja je Sulejman Veličanstveni, kako piše Vrančić, vrlo umjeren u jelu i piću, izbjegavao. Unatoč svom vojničkom asketizmu tjerao je kuhare, koje je doveo iz istanbulskog Topkapija, da i u ratnom konačištu u Amasyji svakodnevno pripremaju desetke jelovnika za stotine uzvanika i perzijskih izaslanika koji su velikog sultana molili za milost. Jer po vladarovoj zapovijedi i tamo se svakodnevno moralo naći i neko jelo od leće, koju je volio, a po preporuci liječnika jeo ju je i radi bolje probave budući da ga je u poznijim godina znao mučiti zatvor crijeva.
Od tada je, kako pišu suvremeni turski gastronomi i kuhari, jedni od najboljih u novijoj mediteranskoj kuhinji, leća, bilo ona osmanska žuta prikladna za pripremu juha, bilo ona crna ili crvena pripremljena u uz plodove mora ili obična zelena leća s graškom i komadićima bravetine, jedan od zaštitnih znakova otomanske kuhinje. A europski su humanisti, posebno oni mletački, kampanski i apulijski, te oni školovani u velikim španjolskim sveučilištima koje su sve od reda osnovali Arapi, zamišljajući čudesna jela, kornjače, ribe, ptice i ovce golema repa, ipak oblizivali usne, čitajući Vrančićev i Buesbequov putopis, i pri tome zavidjeli, i jednome i drugome, sve privrženiji jelima od leće, koja je već od davnina zaposjela njihove stolove.
Osmanska juha od žute leće
U ¾ l pilećeg temeljca skuhate 40 dag žute leće, mekše i podatnije za kuhanje, pa kad sasvim omekša začinte je žličicom klinčića u prahu, posolite po volji te štapnim mikserom u usitnite u gustu juhu. Prije služenja ukrasite krupno mljevenom harisom i listom korijandera i iznesite juhu na stol vruću.
Sulejmanove punjene lignje s crnom i crvenom lećom
Po 25 dag crne i crvene leće potopite u vodi na nekoliko sati pa je skuhajte dok ne omekša u 1 l jačeg ribljeg temeljca, posolite i zaljutite 1 žličicom sjeckanog ljutog feferona. Istovremeno očistite 3 veće lignje od po 30 dag, obarite ih i ogulite im kožu, a utrobu punite sjeckanim krakovima od liganja pomiješanim s 20 dag mladog ovčjeg sira. Čačkalicom zatvorite otvore na utrobi svake punjene lignje i tušite na 1 dl maslinova ulja i 1 dl ribljeg temeljca na vrlo blagoj vatri dok meso liganja ne omekša. Tada ih izvadite, položite na crnu i crvenu skuhanu leću koju ste u međuvremenu dobro promiješali, stavite na par nekoliko minuta u dobro ugrijanu pećnicu pa služite vruće, a može i hladno. Po receptu iz Sulejmanove kuhinje na Topkapiju.
Bravetina s lećom i povrćem
Pirjajte ½ kg očišćenog i na kockice narezanog mesa od mlade bravetine zajedno s po 1 mrkvom, korijenom celera, 2 krumpira, sve sječeno u kockice i 1 stručkom sjeckanog peršina, stalno podlijevajući mesnim temeljcem. Kad sve omekša, ubacite 20 dag graška, 10 dag preko noći namočene zelene leće, zalijte s još 1 l temeljca, a jelo tada ugustite s malo brašna od bulgura umućenog s 1 dl ovčjeg (može i kravljeg) vrhnja. Tada sve još jednom dobro promiješajte pjenjačom. Pustite da kuha dok sve ne omekša i služite vruće. Suvremena turska inačica recepta iz Sulejmanova doba.