Promo

Rab - otok sreće

Foto: TZG Rab
HTZ Rab
Foto: Bojan Haron
HTZ Rab
Foto: Bojan Haron
HTZ Rab
Foto: Bojan Haron
HTZ Rab
Foto: Bojan Haron
HTZ Rab
Foto: Bojan Haron
HTZ Rab
Foto: Bojan Haron
HTZ Rab
Foto: Bojan Haron
HTZ Rab
Foto: Bojan Haron
HTZ Rab
Foto: Bojan Haron
HTZ Rab
Foto: Bojan Haron
HTZ Rab
Foto: Bojan Haron
HTZ Rab
Foto: Bojan Haron
HTZ Rab
VL
Autor
PR Članak
05.11.2015.
u 08:45
Destinacija: Rab – otok sreće
Pogledaj originalni članak

Stari Rimljani su Rab zvali sretnim otokom, Felix Arba. Sa svojom bogatom povijesti i beskrajnom prirodnom raznolikosti od najfinijeg pijeska preko kamenog krša do uvijek zelenih šuma hrasta crnike, otok Rab u potpunosti zaslužuje taj laskavi naziv.

Iznenađujuća raskoš raznolikosti

Na ulasku u Rab dočekuju nas četiri zvonika koji se izdižu nad gradom. Nalaze se na najvišoj, južnoj strani zidina do kojih se dolazi uskim ulicama zgusnutih kamenih kuća. Svaki od slikovitih tornjeva ima svoju zanimljivu priču koja seže daleko u srednjovjekovnu povijest grada. Sa stražnje strane poluotoka na gradske se zidine nastavlja park šuma Komrčar. Nekadašnji krševiti pašnjak zahvaljujući znanju i viziji šumara Pravdoja Belie pretvoren je u park jedinstvene ljepote. S druge strane uvale sv. Eufemije nalazi se poluotok Kalifront. Njegove razvedene uvale i kraški reljef obrasli su gustom šumom hrasta crnike, koja je najočuvanija u posebnom botaničkom rezervatu Dundo, čija su vazdazelena stabla stara i do tisuću godina. I poluotok Lopar iznimno je razveden, ali bura, sol, vjetar i kiša ovdje su stvorili čudesne oblike u stijenama pješčenjaka, kao i posebnu vegetaciju otpornu na takve uvjete. Turiste ovdje najviše vesele brojne pješčane plaže od kojih je najpoznatija ona Rajska u samom mjestu Lopar. Dok u sezoni na čitavoj dužini od gotovo dva kilometra nema mjesta ni za ručnik, sada, u jesen, potpuno smo sami. Iznad plaže pronalazimo jednu od dvije otočke planinarske staze koje je izgradio inženjer Ante Premužić, poznatiji po jedinstvenoj Premužićevoj stazi na Velebitu. Vrsno trasiranom stazom penjemo se prema platou Fruga. Goli krš i kamenjar izloženih obronaka ovdje su zamijenili pašnjaci i šume začudne ljepote. Na namreškanoj površini fruške lokve zrcale se vrhovi Velebita. Žurimo stići do najvišeg otočkog vrha, Kamenjaka, prije zalaska sunca. S 410 metara nad morem uživamo u divnim vidicima, sretni na Otoku sreće.

PET STVARI KOJE NE SMIJETE PROPUSTITI

  1. Šetnju starom gradskom jezgrom Raba s njegova četiri zvonika, uskim ulicama i trgovima te parkom Komrčarom koji se svojim zelenilom nastavlja na gradske zidine.
  2. Vožnju biciklom ili pješačenje sjenovitim stazama poluotoka Kalifronta i zaštićene šume Dundo, jedne od najočuvanijih šuma hrasta crnike na Sredozemlju.
  3. Uspon pješačkom ili biciklističkom stazom do Kamenjaka, najvišeg otočkog vrha (408m) s prekrasnim pogledom na Rab, okolne otoke i masiv Velebita.
  4. Pohod Premužićevom stazom od Supetarske Drage do Lopara preko prekrasne skrovite visoravni Fruga.
  5. Poluotok Lopar razveden slikovitim oblicima pješčenjačkih stijena i pješčanih plaža, od kojih je najpoznatija Rajska plaža u Loparu.

JESTE LI ZNALI

  • Da je prva Rabska fjera organizirana 1364. godine u čast kralja Ljudevita Velikog koji je otok Rab oslobodio od Mletačke vlasti?
  • Da recept nadaleko poznate slastice Rapske torte, potječe još od 1177. godine kada je, kaže priča, prvi puta poslužena papi Aleksandru III prigodom blagoslova katedrale Uznesenja Marijina na otoku Rabu?
  • Da je sv. Marin klesar, osnivač San Marina, najstarije republike na svijetu, prema predaji rođen u Loparu?
  • Da se otok Rab smatra pretečom naturizma na Jadranu. Kao službeni počeci naturizma na Rabu često se spominje kolovoz 1936. godine, kada je na Rabu boravio engleski kralj Edward VII.  kojemu su rapske vlasti dopustile da se s budućom suprugom okupa gol u uvali Kandarola. Međutim sigurno je da je naturizam na Rabu počeo znatno prije. Prvu naturisitčku plažu na Rabu otvorio je osobno predsjednik međunarodnog saveza naturista Richard Erhman iz Beča 1934. godine, a naturizam se na Rabu spominje i u napisima Čeha Josefa Hermana iz davne 1907. godine, što dokazuje da su Rabljani davno shvatili svijetle perspektive tog, za ono vrijeme smionog, turstičkog pokreta.

Piše: Daniel Lacko, HTZ

Pogledajte na vecernji.hr