Osvojili ga Hrvati

'Rock zvijezda' organske poljoprivrede otkrio koja je najveća greška malih farmera

Foto: Marko Prpić/PIXSELL
Jean-Martin Fortier
Foto: Marko Prpić/PIXSELL
Jean-Martin Fortier
15.12.2018.
u 08:24
Prvi je put bio u Zagrebu i Hrvatskoj, a osvojili su ga velikodušni ljudi
Pogledaj originalni članak

Trebamo hranu koju će proizvoditi brižni ljudi – za brižne ljude! A ona sigurno ne dolazi iz konvencionalne, kemijske poljoprivrede, nego iz malih, ekoloških imanja koja su sve više u trendu – i što je najvažnije – pokreće ih sve više mladih farmera koji su budućnost i koje treba poduprijeti – kaže Jean-Martin Fortier, jedan od trenutačno najpoznatijih svjetskih kreativaca i inovatora u području ekološkog povrtlarstva koji je ovih dana na 5. HR Eko Forumu Biovege u Zagrebu održao predavanje “Je li moguće živjeti od tri jutra zemlje i mijenjati svijet?“.

I Hrvatska posljednjih godina prati “zdrave” globalne trendove kemijski netretiranog voća i povrća te ekoprerađevina. Broj ekoloških proizvođača u posljednjih se 10 godina u nas povećao deset, a ukupna površina pod ekološkom proizvodnjom gotovo trinaest puta. No kako rast broja hektara ne prati jednak rast proizvodnje te smo i dalje deficitarni s domaćim ekoproizvodima, nije čudno što je Fortierov primjer učinkovitog, produktivnog, inovativnog i isplativog mikrogospodarstva, kakav se bez većih problema i ulaganja može primijeniti i u Hrvatskoj, u Zagrebu oduševio mnoge.

Oni rade u Vrtovima vila

Riječ je zapravo o biointezivnom uzgoju povrća, modelu koji kombinira suvremenu praksu pionirskih organskih povrtlara, poput Eliota Colemana, s tradicionalnim francuskim povrtlarstvom, te s elementima biodinamike i permakulture. Izvrstan je i kod urbanih farmi i vrtova i kod malih obiteljskih gospodarstava i manjih komercijalnih farmi. Zemlja se obrađuje bez kemikalija, bez prevrtanja, bez traktora i ostale teške mehanizacije. Koriste se precizni i specijalizirani ručni alati i oprema, uz gusti sklop sadnje, standardizirane gredice, stalno poboljšanje kvalitete tla, visoku obrtajnost kultura u sezoni..., čime se može uštedjeti i 88% vode u odnosu na konvencionalne metode, a tlo je u odnosu na konvencionalno 100% plodnije i urod 2 do 6 puta veći. Fortier i supruga mu Maude-Helene Descroches tako od imanja od oko 8000 kvadrata, poetičnog naziva Les Jardins de la Grenette (Vrtovi vila – gdje se pod pojmom vile misli na nimalo poetične široke vile za prekopavanje tla na manjim imanjima), godišnje uprihoduju oko 150 tisuća dolara, s profitnom maržom od 40%.

– To nije urnebesno puno, ali je dovoljno za podizanje obitelji, život na selu i putovanja u zimskom dijelu godine – kaže Fortier. Mikrogospodarstvo na kojemu u hladnoj kanadskoj klimi raste više od 60 vrsta povrća svakog tjedna, od ožujka do prosinca, rađa dovoljno povrća da nahrani više od 200 obitelji. Sav urod prodaje se lokalno, bez posrednika, putem umrežene baze vjernih kupaca, na zelenim tržnicama Montreala te u restoranima koji cijene domaću organsku hranu. No životni stil Fortiera i njegove obitelji isti je kao i na početku, prije 15-ak godina, s minimalnim troškovima i bez trunke financijskog pritiska. Njegova uspješnica Eko-povrtlar (The Market Gardener), nedavno je u nas izašla i na hrvatskom jeziku u izdanju Planetopije, a kako svoja iskustva dijeli s tisućama istomišljenika diljem svijeta i putem društvenih mreža, te na radionicama i seminarima u Kanadi, SAD-u, europskim zemljama, Australiji..., medijska popularnost priskrbila mu je titulu rock-zvijezde među organskim uzgajivačima. Zapravo mu ne smeta.

Pogledajte galeriju 7 namirnica koje biste trebali izbjegavati da smanjite rizik od raka:

Foto: Getty Images
hrana, restoran
Foto: Thinkstock
Brza hrana
Foto: Getty Images
Hrskavi krumpiri
Foto: Thinkstock
Crno vino
Foto: Dino Stanin/PIXSELL
pomfrit
Foto: Thinkstock
čaj od limuna i meda
Foto: Shutterstock
Gazirana pića
Foto: Getty Images
Naresci
Foto: Thinkstock
Kokice
Foto: Thinkstock
Brza hrana

Želim nadahnuti mlade

– Želim nadahnuti mlade da se bave poljoprivredom jer to je jedno od najvažnijih pitanja današnjice. Kad sam bio mlad, i ja sam imao ljude na koje sam se mogao ugledati. Jako je važno imati uzore poput vašeg izvrsnog tenisača Gorana Ivaniševića. Ljudi ga gledaju i žele igrati tenis kao on, a tako je i s organskim uzgojem povrća.

Trebamo uzore da vidimo da je to moguće – i da mi to možemo – smije se taj Kanađanin iz Quebeca, koji je već kao student klimatskih promjena htio ostvariti pozitivan utjecaj na prirodu. Sanjao je, tvrdi, o promjenama koje se danas doista događaju i sretan je što je dio toga. No, iako je sanjarenje dobro, uspjeha nema bez teškog rada, priznaje.

– Mala ekološka obiteljska imanja u Kanadi, ali i drugim dijelovima svijeta ponovno se vraćaju na scenu, postaju sve popularnija i način su kako treba mijenjati društvo – kaže on. Ljudi žele živjeti zdravije, dobro i od svoga rada, sve više brinu o klimi i okolišu, a on im nakon dugogodišnjeg uspješnog rada može ponuditi alat, model i inspiraciju. Ni njemu nije uspijevalo sve od prve. Bilo je vremena kad je tikve sadio i 16 puta iznova.

To je, treba znati, i riskantan posao. No na imanju na kojemu su njegovi najvažniji “zaposlenici” gliste i druga stvorenja, leptiri, pčele, ptice, bubamare... (a ne strojevi i gnojiva!) zaslužna za bioraznolikost i održanje ekosustava, upornost, iskustvo, znanje i inovacije na kraju su se višestruko isplatili.

“Mi ne radimo za gospodarstvo, ono radi za nas”, napisao je Fortier u svojoj knjizi.

– Budućnost je poljoprivrede, a time i cijelog planeta, da svi budu svjesni kako je tlo živi organizam kojeg trebamo brižno njegovati. Vjerujem da povećavanjem broja malih ekogospodarstava i njihovim udruživanjem možemo štetnu “kemijsku“ poljoprivredu zamijeniti proizvodnjom zdrave hrane – koja ne samo da je svježa i ukusna nego i oplemenjuje ljude, povezujući ih zahvalnošću i ponosom što stvaraju nešto lijepo.

S monokulturama na ogromnim površinama, ovisnima o teškoj mehanizaciji, pesticidima, herbicidima i umjetnim gnojivima kreiramo pak sterilni okoliš neotporan na bolesti i sve ostalo što je pogubno. Iz zemlje koja nije “živa” nije “živa” ni mrkva koju jedemo. Iz nje ne dobivamo ni hranjive nutrijente i energiju koji su nam potrebni – uvjeren je Fortier koji kao “nuspojavu” monokulturne poljoprivrede navodi i niz samoubojstava farmera u njegovu kraju. Farmeri koji imaju stotine hektara rade od jutra do sutra, nemaju interakcije i ne druže se ni s kim u zajednici, nitko im ne zahvaljuje na mlijeku, mesu, povrću..., te se iz usamljenosti odlučuju za tako strašan čin.

Koja je najveća greška koju čine mali farmeri, pitamo.

– Obrada manje od jednog hektara zemlje traktorima. Neki misle da je to vraćanje u prošlost. Ali ja ih nemam i baš zato ostvarujem veće profite – poručio je Fortier.

Ne zna puno o našoj ekološkoj proizvodnji budući da je prvi put u Hrvatskoj. No već prvi susret s Hrvatima, koji su ponosni i velikodušni, osvojio ga je, priznao nam je.

Najvažniji savjeti

Na povišenim gredicama veći su prinosi

Proizvodnja povrća idealna je na trajnim povišenim gredicama (20 cm), s bogatim i živim tlom koje se prekopava, odnosno prozračuje širokim vilama, bez njegova okretanja. To omogućuje bližu sadnju biljaka, a da se korijenje međusobno ne isprepliće. Cilj je da se, kad biljke dosegnu tri četvrtine konačne veličine, listovi dodiruju. Tako će, kad potpuno izrastu, stvoriti živi malč. Prinosi su tako visoki uz minimalnu brigu o korovu.

Obavezno rotirajte kulture

Plodored poboljšava uzgojni sustav. Dopušta da se na zemlji nastavi proizvodnja, a da se pri tomu ne osiromašuju hranjive tvari, dok se istodobno uklanja cijeli niz bolesti i štetnih insekata koji se često javljaju kad se neprekidno uzgaja jedna vrsta biljaka. Usjevi iz porodica Brassicacae (kupusnjače), Lilaceae (lukovi, šparoge) i Solanaceae (rajčice, paprike, patlidžani, krumpiri) te Cucurbitaceae (krastavci, tikve, dinje i lubenice) na istome mjestu ne smiju se ponovno uzgajati najmanje četiri godine. Veliki potrošači slijede iza malih potrošača, korjenasto povrće sadi se naizmjenično s lisnatim povrćem, a usjevi koji se jednostavno čiste od korova godinu dana prije lukova.

Direktna prodaja najisplativija

Većina supermarketa ili trgovina prehrambenim proizvodim umanjuje prodajnu cijenu između 35 i 50%, distributeri koji je prevoze još 15 do 25% pa uzgajivač koji ne sudjeluje u prodaji gubi čak dvije trećine vrijednosti svoga proizvoda. Poljoprivrednici koji koriste izravne kanale prodaje sa svakom prodajom ostvaruju puni iznos. Potrošači vole znati porijeklo proizvoda i vole vidjeti lica ljudi koji uzgajaju povrće koje jedu i to su spremni dodatno platiti.

Učinkovita berba

Dočim stigne u spremište, lisnato povrće, uključujući i salate, treba poprskati hladnom vodom kako bi se rashladilo do pranja, kad ga treba na nekoliko sekundi potopiti u hladnu vodenu kupelj, ocijediti i pohraniti u hladnjaku. Brokula i cvjetača dulje će ostati svježe rashlade li se odmah poslije ubiranja. Treba ih uroniti u hladnu kupku čim stignu u spremište, ocijediti i odmah premjestiti u hladnjaču. Mahune i grašak ne trebaju se prati, ali ako se ubiru u podne, dobro ih je prskati hladnom vodom. Krastavac će biti hrskaviji ako se poslije berbe, a prije pohrane u hladnjaču, uroni u hladnu vodu. Dinje, rajčice, bosiljak mogu se brati u bilo koje doba dana, no bosiljak nikad po mokrom vremenu. Tikvice se ne peru prije pohrane.

Pogledajte i video supernamirnica koje trebate imati u svom domu:

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.