Treptaj oka, možda dva ili tri, i već je turist na biciklu ili u automobilu prošao kroz Karigador. Tisuću i nešto koraka ima mjesto, nema više. Čini se na prvu da ovdje, u mjestu od 70 stanovnika, neće biti velike štorije. Da će se priča svesti na ručnik, kupanje i odlazak u obližnji Umag, Brtoniglu ili Novigrad. Nema u mjestašcu glavnog trga, nema crkve, nema hotela, nema marine, nema škole... E, prevarili biste se. Tu nema čega nema! Idemo u (jedini) kafić, u Amaii beach bar.
Brancin velik kao odojak
– A gdje da počnemo? Imate li dovoljno vremena? – pita nas Igor Spitz (42), koji je bar Amaii nazvao po obiteljskim inicijalima; Aurora, Mattia, Andrea, Iva i Igor. Imamo na raspolaganju dan i noć, odgovaramo.
– O.K., vidite onaj ondje dio plaže ispod beach bara? E, tu je šetao susjed Sauropod Brontopodus – priča Igor. Susjed Brontopodus bio je Grk, tjeramo šalu.
– Dinosaur! Sad, jesu li njegovi iz Grčke, tko će ga znati. Onaj simpatični s dugim vratom. Eto, ondje su 64 njegova otiska na plaži. Kad je oseka, lijepo se vide. Nema straha, da se eventualno turisti ne uplaše, bio je biljožder, nije to T–Rex koji bi nas tu sve pojeo, ovaj naš karigadorski dinosaur jeo je samo sa stabala, bio je dobroćudan. Da je i sad tu, ne biste se previše obazirali na njega – veselo pričaju u Karigadoru.
– Vidite li onaj dio plaže lijevo? U pijesku ima na stotine periski, turisti dolaze s maskama kilometrima daleko ne bi li zaronili i uživali u pogledu na tu strogo zaštićenu školjku. Zato ne želimo ni marinu, čuvamo naše periske! Tamo malo dalje, u uvali Sabioni ljekovito je blato, ono djeluje na reume. A tamo dalje na otvorenom moru, e tamo je negdje naš ribar uhvatio zubaca od 17 kilograma! Kad ga je donio na rivu, mislili smo da je morski odojak – govore. Olga Sabadin (65) pamti prvog turista u Karigadoru. Ništa čudno, jer upravo je kod nje ljetovao!
– Guelmana i Toni Torcello bili su prvi turisti 1972. godine. Moji su mama i tata, Marija i Romano, dočekali te ljude koji su s nama bili puna tri mjeseca! Sjećam se da smo im pripremali lignje i palentu za doček.
I ona pokazuje na mol. Ribarski mol.
– Znate kako cijela Venecija počiva na drvenim hrastovim stablima? E, upravo su se s ovog mola ona iz Motovunske šume odvozila preko puta u Italiju. S našeg je mola, karigadorskog, odlazilo drvo na kojem stoji Venecija – ponosno priča gospođa Sabadin. Dinosauri, periske, ljekovito blato, mol koji će spasiti Veneciju od potapanja. Što još ima u Karigadoru, što turist može raditi?
– Dolce vita. Slatki život, tu se odmara. Ujutro obavezno na kavu u Vistu, to je zapravo mjesto gdje se jedu marende, a zatim kod lokalnih ribara, vidjeti jesu li došle ribarice.
Pošto je riba?
– Srdela je 25, trilje 40 kuna. A hvataju i skuše, listove, brancine, orade, škarpine, nađe se i šanpjer... I kad kupite ribu za ručak, pravac na plažu Karigador, tu je odmor, kupanje i sunčanje, okretanje poput srdela na gradelama. I susjeda Slavica, ima 96 godina, svaki se dan kupa na plaži. Imamo tri tuša, vjetar često puše pa se može i kite-surfati!
Pahor joggira pokraj plaže
Tko ne kuha, ima na raspolaganju restoran Agroturizam Spitz, a tu je i jedan market. Slobodne za noćenje te večeri ostale su tek mobilne kućice u Camping parku Umag. Za noć s četvrtka na petak cijena – 1701 kuna. Puno, ali stane šestero ljudi. U Karigadoru kuhaju i rakiju; Luka Šegon proizvodi bisku, medovaču, lozu.
– Ki ni proba vin i rakije, ni vida ni Boga ni Marije – tako mi kažemo. Na plaži u Karigadoru često se može susresti i slovenski predsjednik.
– Borut Pahor tu često joggira, srećemo ga kad je na odmoru, a ljetuje u susjednom mjestu. Imamo i kamp, ali i legendu o šumi Ladin gaj u kojoj je grof izgubio kćer, pa je nazvao po njoj. I tamo su otisci dinosaura – govore.
Za kraj će reći:
– Kad čovjek malo razmisli, shvati da je prava šteta što dinosaura više nema tu dolje na plaži. Sad bi nam po ovom zvizdanu radili hlad! Bilo bi ga kao u priči!