Brčkaju se veselo kupači tu na plaži u Krničkom Portu, guštaju na divljim plažama, na mjestu gdje se more duboko uvuklo u kopno. Gdje god se okrene – ljepota, nema divlje gradnje, nema tvornica, nema ničega osim prirode. Ni ne znaju kupači tu na plažama, tek će i Večernjakovi reporteri upravo doznati, da je ovaj skriveni kutak zapravo kraljevska plaža. Kupala su se tu, ne tako davno, i dva najpoznatija brata na svijetu, još dok se zbog supruga nisu posvadili...
Nona Albina (101) u berbi
– Prinčevi William i Harry kupali su se u Krničkom Portu! Ima možda deset godina da je prošlo, primijetili su ih susjedi dalekozorima na jahti, a tek smo poslije u novinama čitali da su to zaista bili oni – govori Maurizio Maurel (62), vlasnik konobe PortoRiko, gledajući iz konobe prema ribarskim čamcima u luci i pokazujući gdje je jahta bila usidrena, pa nastavlja:
– Očekivali bismo da su dečki na Karibima, u Monaku ili Portofinu, na nekom finom mjestu, a eto oni došli k nama u Krnicu! Došli su njihovi tjelesni čuvari s dva tanjura, mi im napravili škampe na žaru te lignje, pržene i pečene, porciju pola-pola, pa su im to nosili na brod. Jednu su noć tu spavali pa otišli dalje... Vratit ćemo se poslije u konobu, pojesti lignje koje su jeli i prinčevi, no idemo s plaže u mjesto, u Krnicu. Tri kilometra gore u kopno. U živopisnom su mjestu još tri restorana, ujedno i kafića. Prva je Janette, kod Josipa Bepe Vlačića, dugogodišnjeg pomorca koji još čuva fotografije stare pola stoljeća s plesačicama iz Rio de Janeira, zatim Da Rocco, a treći Kum, gdje Atilio Šegota (62) priča:
– Tu je mir. To je naš forte! Jedini put kad je u Krnici bila neka panika, bila je kad je meni janjac pobjegao iz Citroëna Dyane tik pred vatrogasnu feštu. Četiri sam ukrcao, a jedan je na putu prema fešti – pobjegao – smije se Šegota. Njegov zet Ivan dodaje:
– Bio je i drugi problem, nije samo punčev janjac koji je pobjegao. Neki gosti iz Njemačke rekli su: "Sve je OK, ali cvrkut ptica nam je malo preglasan." Nismo znali kako im pomoći. Smetao im je cvrkut ptica?!
– Da! (smijeh).
Koliko ljudi živi u mjestu?
– 301! Imamo Australca Phila iz Queenslanda, kojem je ljepše tu kod nas nego u vlažnim tropskim šumama, imamo i Rumunja, pa i Kanađanina za susjeda. A najvažnija je naša nona Albina Šegota, ta i sa 101 godinom i dalje ide u berbu! Pamti sve, a zna više o mjestu od svih nas! – govore u Krnici. U mjestu, u kojem vlada apsolutni mir, gotovo je svaka kuća s bazenom.
– Vi u Zagrebu imate bazena za nabrojiti na prste jedne ruke: Šalata, Utrine, Mladost, Svetice... a kod nas gotovo svaka kuća ima bazen! Ima više od 30 kuća s bazenima, a uskoro će ih biti i 50 – govore mještani. Gdje se još može kupati?
– Da se mene pita, ja bih se spustio u Pedrolu. Tamo je beach bar, ležaljka, pivo... Ima i jet-ski, kajak, pedalina, SUP, ma izgubiš dan samo tako. U moje smo doba dva puta pješice išli dolje do plaže tri kilometra, pa tri natrag, pa tri dolje... Nije tada bilo cipela, već "cavate", koje bi se šile od platna i starih automobilskih guma. Eh, koliko sam ih poderao za odlaske do plaža... Bolje je to zaboraviti nego se sjećati – smije se Atilio Šegota. Rakalj je mirno mjesto u općini Marčana. Ljudi su itekako susretljivi, dočekuju goste raširenih ruku, sa svakim će sjesti i popričati. Ima se što čuti, lijepo je tu provesti dan. Prođe za čas. Cijene smještaja? Za četveročlanu obitelj soba bi večeras, za jednu noć i dvoje odraslih, u Boutique hotelu Carmen stajala 904 kune, u privatnom smještaju ima soba i za 500 kuna. Nekada ribari i težaci, danas su u turizmu. Znaju što im je činiti...
Kovčeg sa zlatom
– Kod nas je sve netaknuto. Vidimo i Gorski kotar, i Lošinj, Unije, Srakane... Ma uživamo samo tako. Kovčeg sa zlatom pronađen je tu u jednoj špilji prije više od stotinu godina, pa se ni o tome više ne treba brinuti. Dođite, tu vam jedino cvrkut ptica može remetiti mir...
