I stari Rimljani dolazili su banjati se tu – u Banjole. Nisu bili blesavi da se kupaju tamo na gradilištu ispred Arene, već upravo ovdje, a usput su mogli prošetati i do obližnjih Banjola, birati gdje će namočiti kupaće gaćice. Jesu li ih nosili ili nisu, u to nećemo ulaziti. Drugi put o tome. Banjole su mjesto koje je s tri strana okruženo morem, ima tri prekrasne uvale i, a nekoć je ribi trebalo samo mahnuti da uskoči na gradele.
Plivarica više nego u Rovinju
– Tu je bilo toliko rakovica da su stari pričali kako bi trebalo samo gurnuti kakav štap, granu od bora, a rakovi bi se sami pohvatali – smiju se ribari u Banjolama. Ribarsko selo nekoć je imalo i tvornicu ribljih konzervi, no danas su to samo sjećanja. Hotel Centinera i apartmansko naselje Apart Hotel dominiraju, a kvadrat novogradnje stoji i više od 2500 eura. Za šator u jednom od brojnih kampova večeras ćete platiti 208 kuna, a za deluxe apartman 949 kuna. Ima još nešto slobodnih apartmana ovih dana za nas, turiste.
– Toliko smo bili bogati da smo imali najviše televizora po broju stanovnika, a plivarica je u Banjolama bilo više nego u Rovinju... – govore. Davor Škorić, jedan od ribara i dobrih duhova kraja kaže:
– Imam 59,9 godina, mogli bi me u Konzum na policu staviti. Ribar sam 40 godina, a jednom sam spašavao turiste i od – bonace! Zvala me Lučka kapetanija da je jedrilica sa Slovencima na tri milje od Banjola, da im je motor stao i da već 36 sati stoje na mjestu. Eto, i od bonace, a more je bilo mirno kao ulje, nekad treba spašavati turiste...
Škorićev otac Ante najpoznatiji je stanovnik Banjola. Nekadašnji Titov komandos i pilot imao je najgoru moguću nesreću pri skoku iz aviona – nije mu se otvorio padobran! Zaglavili su se i glavni i pomoćni. Udario je punom snagom u tlo pokraj pulskog aerodroma te čudom – preživio!
– Nemoguće je moguće! Pao je s 1100 metara s padobranom koji se nije otvorio. Pronašli su ga s punim šakama i ustima trave, ali svjesnog! Štoviše, igrao je on i nogomet godinama kasnije, tu kod nas igra ulica protiv ulice. I odigrao je za našu ulicu taj put sjajnu utakmicu. Danas uživa, svaki dan popije čašu crnog vina – govori sin Škorić.
Što mi turisti možemo raditi u Banjolama?
– Idite se kupati, a što drugo? Centinera je najveća plaža, lijepo je u šumi Bumbište, u njoj je staza koja prolazi kroz borove, a dolje plaža. A na kavu, bar mi domaći, idemo dolje u Paltana bar. To su novine! Tamo ujutro doznaš sve što trebaš. Prvo, tko je što ulovio, a drugo, tko je – koga ulovio – smije se Škorić. Razgovaramo u teniskom klubu Banjole. Za domaće su ovdje najbolji tulumi. Uz zvuk žute loptice na tenisitu, ovdje se okreću jarići.
– Nama jarić ne potraje ni nekoliko minuta. Donesemo ga na stol, začuje se zvuk vilica i noževa, a za deset minuta već se priča: "Uh, bio je dobar." I sad jednog okrećemo u subotu, dođite – govori društvo u klubu. Lijepo je ovdje i domaćima i turistima. Za sedam minuta, dakle otprilike onoliko vremena koliko društvu treba da pojede jarića, stiže se do Pule. A čini se da si ovdje na dnu istarskog trokuta, kao na kraju svijeta. Mirno je, mjesto nema ni tisuću stanovnika, nema kuća na moru pa ni na rivi, nema čak ni glavnog trga. Sve je rasuto, rasprostranjeno. Ne skaču jedni drugima po glavi.
– Tu nijedna kuća nema podrum! Pa sve je ispod kamen, tko bi kopao. Čak je i polovica pulske Arene sagrađena kamenom iz Banjola – govore domaći. Zagrepčanin Marijan Radović (70), nekad je živio u Zapruđu, u Cvjetnom naselju, kao klinac bio na Opatovini, a mirovinu provodi u Banjolama.
Na kraju svijeta
– Tu sam 25 godina. Prihvatili su me kao da je prošlo već 200! A štos je u tome da je u pola stoljeća ovo mjesto, koje je imalo tek nekoliko kuća i bilo pustara, danas doživjelo procvat. Evo, postoji dio mjesta koji se zove India, tamo su prije dovodili stoku iz Premanture, a kako je to bilo na kraju svijeta, kad bi govorili kamo idu, rekli bi da idu u Indiju, tamo prema Banjolama. Kao da idu u – Zanzibar! – pripovijeda. Banjole danas više nisu Zanzibar niti Indija. Forte su im privatni kampovi, možda ih je i 20 u malom mjestu. Priroda, more kamo god se okreneš, nema gužve, cijene nisu vrtoglave, domaći su itekako raspoloženi za priču s turistima, zovu i na jarića. Nema ljepšega! Idemo na kupanje, ono je pravi forte Banjola...
