Zašto moje dijete noću škripi zubima? – pitanje je koje zabrinuti roditelji često upućuju stomatolozima. Nenamjerno dnevno ili noćno stiskanje, škrgutanje ili škripanje zubima, poznatije kao bruksizam, nesvrsishodna je nekontrolirana navika koja se javlja ne samo u odraslih osoba, već i u djece. Iskusan bi stomatolog trebao savjetovati roditeljima što da učine ukoliko kod djeteta primijete ovu naviku. No zbog nepoznavanja uzroka, kao i zbog ograničenih mogućnosti dijagnostike, bruksizam još uvijek predstavlja nepoznanicu.
Dnevni i noćni bruksizam
U znanstvenoj se literaturi, ovisno o vremenu nastanka, bruksizam dijeli na dnevni i noćni. Tijekom spavanja prepoznaje se po karakterističnom zvuku škripanja, dok je tijekom dana prisutan uglavnom kao stiskanje zubima. Iskustva iz kliničke prakse pokazuju da se pojavljuje najčešće između četvrte i osme godine života, podjednako u djevojčica i dječaka. Unatoč činjenici da je učestalost kod djece visoka, pojava bruksizma tijekom djetinjstva obično predstavlja samo prolaznu fazu te nema dokaza da će osoba koja je škripi zubima kao dijete tu naviku zadržati i u odrasloj dobi.
Što uzrokuje bruksizam?
Ranije se nagađalo da su uzrok ove navike različite nepravilnosti u okluziji (odnos žvačnih površina gornjih i donjih zuba). Danas se sa sigurnošću može tvrditi samo da bruksizam ostavlja posljedice na zubima te time može „oštetiti“ okluziju, ali nikako da „loš zagriz“ uzrokuje bruksizam. S bruksizmom se povezuju poremećaji spavanja, promjene u prijenosu nekih neurotransmitera, visoka razina stresa i povećani intelektualni ili fizički napor. Najčešće ipak nismo u mogućnosti otkriti što mu stoji u podlozi.
Iako često prisutno kod djece, škripanje zubima je tek rijetko povezano s ozbiljnim simptomima. Roditelji se stomatologu obraćaju za pomoć uglavnom zbog iritantnog zvuka, a samo rijetko zbog vidljivih promjena na zubima ili okolnim tkivima. Ponekad ipak može imat štetan učinak na žvačni sustav. Osim trošenja zuba, koje je najčešća posljedica te navike, vrlo rijetko mogu biti prisutni i neki znakovi poremećaja u žvačnom sustavu npr. bolovi pri žvakanju, osjetljivost žvačnih mišića i problemi s čeljusnim zglobom.
Postavljanje dijagnoze
Klinička dijagnoza bruksizma kod djece postavlja se na temelju prisustva simptoma (podatak dobiven putem razgovora s roditeljima) te postojanja znakova koji mogu ukazivati na ovu naviku (istrošenost zuba). Važno je napomenuti da trošenje zuba nije specifično za bruksizam. Mliječni se zubi troše zbog fizioloških procesa tijekom žvakanja. Osim toga, velika količina kiselih i slatkih pića također uzrokuje trošenje zuba, poznatije kao erozija, koje je teško razlikovati od trošenja uzrokovanog škripanjem zubima.
Ukoliko se ustanovi da dijete danju stišće zube, različitim vježbama ili tehnikama opuštanja može se pokušati djelovati na promjenu te navike. Okluzijska udlaga, akrilatna pločica koja se nosi noću, u odraslih se osoba standardno koristi za zaštitu zuba od trošenja uzrokovanog noćnim bruksizmom. Primjena udlaga u djece može predstavljati problem, osobito u fazi mješovite denticije, jer nicanje zuba udlagu brzo čini neupotrebljivom, a zbog utjecaja na rast čeljusti nošenje udlage je otežano i često kontraindicirano.
S obzirom na specifičnost ove navike te moguć štetan učinak udlage na rast čeljusti u djece, za pravilno je postavljanje indikacije o terapiji bruksizma potreban iskusan i posebno educirani stručnjak. Na Zavodu za mobilnu protetiku Stomatološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu skupina je profesora posvećena upravo ovoj problematici, ne samo u odraslih osoba, već i u djece.
Ključne informacije
Roditelje koji primijete da njihovo dijete stišće ili škripi zubima treba umiriti da se radi o epizodi koja će vrlo vjerojatno proći sama od sebe.
Indikacija za liječenje posljedica bruksizma u dječjoj dobi postoji tek ukoliko se pojave znakovi oštećenja koji uključuju opsežno trošenje zuba ili bolove žvačnih mišića i čeljusnog zgloba.
Ukoliko je došlo do značajnog trošenja zuba može se izraditi okluzijska udlaga za zaštitu zuba od daljnjeg trošenja. Odluka od izradi udlage donosi se individualno ovisno o dobi djeteta, težini simptoma i vremenu nicanja zuba.
Prof.dr.sc. Iva Alajbeg
Zavod za mobilnu protetiku
Stomatološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Voditeljica projekta Hrvatske zaklade za znanost „Uloga oksidativnog stresa i opiorfina u temporomandibularnim poremećajima“