– Na okolnim bi brdima u normalnim okolnostima bilo metar, možda i dva metra snijega, a ne jedva 20-30 centimetara kao sada. Ovdje u dolini cvatu magnolije kao da smo u ožujku, sunce sija, temperatura je 14 stupnjeva. Ljudi došli na skijanje, a šeću, planinare, idu na wellness, vožnju jezerom... Meni ovakvo vrijeme ne smeta, ali suprug je skijaš i svaki bi vikend bio na skijama da je zima normalna. Skijališta rade, ali ni on ni njegovo skijaško društvo ne guštaju kad nije sve bijelo, a i ne vole umjetni snijeg. Kažu da je puno tvrđi od prirodnog i puno neugodniji u slučaju pada – kazuje S. D., koja sa suprugom živi u Bodensdorfu uz jezero Ossiacher, u podnožju Gerlitzen Alpe skijališta.
Topovi za umjetni snijeg rade punom parom, ali to je uglavnom i maksimum zimskog ugođaja koji omiljene europske skijaške destinacije, poput Austrije i Italije, zasad mogu ponuditi. No, da je zimski turizam ozbiljan biznis, u kojem se ništa ne prepušta slučaju, govore podaci prema kojima većina austrijskih i talijanskih skijališta unatoč svemu radi, i to s 80-90 posto svojih kapaciteta.
U Schladmingu, recimo, u pogonu je prema jučerašnjim informacijama 40 od 44 žičare, na skijalištu Obertauern 24 od 26, u Nassfeldu 21 od 30 postojećih, na Kronplatzu rade sve 32, u Alta Badiji 45 od 53, na skijalištu Passi Tonnale 22 od 28. U onim bližima, Kranjskoj Gori, Rogli i Krvavcu, u pogonu je oko 50 posto žičara, a, dakako, gdje rade vučnice, u funkciji su i skijaške staze.
Svi su poznati zimski centri odavno ušli u utrku za cjelogodišnju turističku sezonu, pa domaćini u nedostatku snijega ovih tjedana forsiraju i svoje proljetno-jesenske sadržaje. Mnogi su razočarani skijaši – među kojima je puno upravo Austrijanaca s djecom na školskim praznicima – ovih dana umjesto na skijama na biciklu. Ili umjesto sanjkanja i klizanja odlaze na vožnje brodom ili pecanje na nezaleđena jezera. Kako će se tko provesti na zimovanju s proljetnim temperaturama ovisi tako uvelike o umješnosti domaćina. Iako mnogi gosti u cijeni zimskog odmora trenutačno dobivaju mogućnost, slikovito rečeno, brati jaglace, na cijene relativno skupog zimovanja to se ne odražava.
– Prvo, staze su pripremljene i skijati se može, a drugo, potražnja za skijanjem je ove godine širom Europe bila dobra i svi su kapaciteti manje-više prodani. Skijanje se ne kupuje u zadnji trenutak i velika je većina skijaša svojih sedam dana zimovanja davno zakupila – kaže Nikolina Frklić iz Atlasa i podsjeća da cijene tradicionalno padaju nakon 10. siječnja, i to 20 do 30 posto.
Popusti na licu mjesta
U ski-centrima zasad ima tek pojedinačnih sniženja. Na niže, akcijske cijene, odlučuju se ugostitelji, wellness centri i slično, a popusti idu do dvadesetak posto. Unatoč svemu, posjet je daleko od onog kakva su domaćini očekivali i kakav je uobičajen od ceremonija otvaranja ski-sezone potkraj studenog i tijekom cijelog prosinca. U austrijskim medijima, primjerice, već tjednima se nagađa o podbačaju dosadašnjeg dijela zimske sezone i 20-30 posto. Ništa bolje nije ni u četiri alpske regije u Italiji, čije se gospodarstvo snažno oslanja na skijaše i zimsku sezonu.
– Snijega nema, skijališta rade uz pomoć umjetnog snijega, i to samo dijelom svojih kapaciteta, a gostiju je znatno manje. Mediji sve to prenose, domaćini su zabrinuti... Svima je sad najvažnije hoće li ili neće biti snijega. Iako, na skijalištima se trenutačno nadaju da će ovih dana možda ugostiti i nešto više gostiju iz najvećeg grada sjeverne Italije, Milana. Od danas do 30. prosinca između 10 i 16 sati zbog zagađenja zraka zabranjen je promet privatnim vozilima, pa će mnogi pohrliti izvan grada – kazuje Branko Curić, direktor predstavništva Hrvatske turističke zajednice u Italiji, sa sjedištem u Milanu. – Kako god bilo, domaćini u nedostatku snijega forsiraju biciklizam, penjanje, hodanje, a na televiziji je svakako najgledanija vremenska prognoza. Ona, pak, na zadovoljstvo i skijaša i ski-domaćina, najavljuje prve ovozimske snježne pahulje, možda već u silvestarskoj noći.
Umjetne pahulje iz '49.
– Prava, puna ski-sezona i počinje poslije Nove godine, a snježne oborine koje se za tada najavljuju trebale bi zahvatiti sva skijališta na koja Hrvati tradicionalno odlaze i nema razloga za strah da ove zime neće biti ništa od pravog, lijepog skijanja. Ovako visoke temperature za ovo doba godine možda nisu poticajne za razmišljanje o odlasku na skijanje i kupnju ski-aranžmana, ali nema ni govora da bi netko otkazivao – uvjerava Ivan Pukšar iz agencije Kompas. – Istina, većini je ljepše na zimovanju kad je sve bijelo i bajkovito, ali, vjerujte, ima i onih koji vole snijeg samo na skijaškoj stazi, ali ne i na ulicama, u prometu. To, pak, skijališta već nude.
Rijetki znaju, ali za to se može zahvaliti Amerikancu Waltu Schoenknechtu, koji se zime 1949./50. suočio s nestašicom snijega na svom skijalištu Mohawk Mountain u Connecticutu. Ugledao se na nedaleku skakaonicu pokrivenu sitno mljevenim ledom, nabavio drobilicu i naručio prvih 500 tona leda. Prvo zasnježivanje staze potrajalo je tjedan dana, iste ga je zime ponovio više puta, a došao je i na ideju o snježnom topu. Proces je u međuvremenu moderniziran i pojednostavnjen. Iako, umjetni snijeg i danas ima svoja ograničenja – treba puno vode (za površinu od dva nogometna igrališta čak deset cisterni), a temperatura mora biti najmanje minus četiri stupnja. Oko sto tisuća Hrvata, koji će nakon Nove godine na skijanje, ispuni li se vremenska prognoza, o tome se neće morati brinuti.
pitanje ??dali se i u zimskoj sezoni ,vracaju novci turistima ako nema snijega ??,,kao sto se u ljetnoj sezoni turisti ljute i traze povrat novca ako su kisoviti dani ,prekidaju odmor i ne placuju ,,,,,,