Glavna zvijezda stola tisućama godina

Sočna teleća koljenica: Gozba u 2 tradicionalna mediteranska recepta i arheološki artefakt o propasti jedne kulture

Foto: Veljko Barbieri
Sočna teleća koljenica: Gozba u 2 tradicionalna mediteranska recepta i arheološki artefakt o propasti jedne kulture
19.03.2023.
u 06:54
U južnoj Anadoliji na sjevernoj granici Mezopotamije živjeli su moćni i divlji ratnici Hetiti. U doba najvećeg procvata njihova kraljevstva čak su osvojili dijelove Mezopotamije, Levanta i Egipta, a stoljećima su prijetili svim svojim susjedima, ognjem i mačem prisvajajući njihove domove i zemlje, posebno od na obalama Crnog mora i Sredozemlja. Pa ipak, u vremenima mira uzgajali su svinje, po zapisima još prije 5000 godina, kao i ovce, koze i goveda, a posebno konje, taj ponos svih ratnika.
Pogledaj originalni članak

Žene su radile u poljima, uz posude s hranom dičili su se ukrašeni pehari puni vina uvezenog iz Kolhide te ponajviše piva, kojeg su toliko voljeli da su njime čak pojili i svoje ratne konje. Svi njihovi gradovi bili su opkoljeni zidinama, a život je u njima tekao mirno, sve dok ne bi provalila iz hetitske duše njihova krvožedna ćud, pa budući da su teško podnosili život, nasrtali su jedni na druge i borili se u međusobnim, iscrpljujućim dinastičkim sukobima. No u jednom povijesnom trenutku nestali su s povijesne scene. Kako govore grčki i mezopotamski kroničari, kad je umro posljednji od velikih hetitskih kraljeva Htušvili II., a Asirci su tijekom godina spalili sve gradove i naselja, ostatak se Hetita stopio s Egipćanima, Asircima i s narodima na obalama Male Azije postavši tako dio sredozemne kulture koja im nakon stoljetnih sukoba, ali i trgovine nije bila strana.

Miljenik južnog Sredozemlja

Tri jela s drevnim bulgurom – prastarom namirnicom u kuhinji sredozemnih tisućljeća

Još nije utvrđeno kada i kako je stigao na Sredozemlje, posebno na njegov južni dio, od Osmanskog Carstva i priobalja Male Azije, od Egipta sve do zemalja Magreba, gdje ga u svim tim krajevima pripremaju na razne i kulinarski dovitljive načine. Neki tvrde da je došao iz Kine, neki iz Indije, a treći da je zajedno s mnogo namirnica stigao na sredozemne stolove s Aleksandrom Makedonskim. Iako ne znamo kada i kako je stigao, poznate su nam osnove pripreme bulgura od tvrdog pšeničnog zrnja bez ljuske, različitog od krušne pšenice, a koje se već tisućljećima djelomično skuha, zatim suši i usitnjava u manje dijelove. Od davnina tako nastaje nakon natapanja pšenice koja se zatim suši ili peče u male smeđe granule uglavnom kockastog oblika. Fino mljeveni bulgur koristi se za pripremu posebnih vrsta kruha i kolača, a grubo mljeveni za nadjeve, složence i juhe.

Pa ipak, unatoč mnoštvu povijesnih podataka i zapisa o Hetitima, organizaciji njihova društva, bogovima i vladarima, jedno se arheološko otkriće izdvaja. Naime, u Beycesultanu, jednom od njihovih gradova, oslonjeni o glavnu ulicu iskopani su ostaci dućana s tavernom u stražnjem dijelu. I dok je prednji dio bio prava trgovina s velikim posudama sa žitaricama i mahunarkama, uljem, vinom i začinima, u stražnjem dijelu, uz zidani šank, uz mnoštvo keramičkih plitica za piće pronađeno je i točno sedamdeset sedam junećih, telećih i svinjskih koljenica koje su, nakon što je meso pojedeno, jednostavno bacane na pod i vlasnik ih je zatrpavao zemljom, na licu mjesta. Opijali su se svakodnevno na tom mjestu Hetiti i nakon što bi pojeli po posudu svoje guste juhe od leće, rukama i zubima otkidali su slasne mišiće s pečenih koljenica i potezali omiljena pića.

gotov je lovostaj

Srdela se vratila u ribarnice, a kilogram košta 4 eura – zbog ovih recepata isplati se stati u red

Premda je trebao trajati do kraja veljače, naknadno je odlučeno da se lovostaj na srdele i inćune skrati pa od danas možete uživati u omiljenoj ribi, ali po novim cijenama. Zapravo, cijene variraju unutar ribarnice, pa dok je na jednom štandu kilogram srdele 4 eura, na drugom je 3,98. Inćuni su 5,3 eura, a na Utrinskoj tržnici gotovo da nema razlike u veličini između inćuna i srdela. Ne zaboravite, meso srdele je sočno i puno zdravih masnoća, pa zahtijeva i koju čašu vina. Darujemo vam 3 recepta i priču o srdeli Veljka Barbierija!

I ne bi ova krčma bila jedinstveni izuzetak iz tog davnog I. tisućljeća pr. Krista, da uz sam zid na suprotnoj strani gdje su se nalazile od zemlje i blata zidane klupe nisu pronađeni kosturi osam muškaraca koji su umrli nasilnom smrću. Lubanje su im bile razbijene toljagama i onim oglodanim koljeničnim kostima, dok smrvljene posude za piće govore o pradavnom krvavom sukobu. Naime kosturima zatučenih nisu bile skrhane samo lubanje, već su u žaru borbe neki prije smrti ostali prebijenih ruku i nogu, a nekima su njihovi pobješnjeli neprijatelji slomili rebra i kralježnicu.

Tek gozba, pijanstvo i osam ubojstava na istom mjestu, a sukobili su se vjerojatno pripadnici zaraćenih strana u ratu za prijestolje, koji su tako gotovo nenadano dokrajčili moć hetitske države i kraljevstva. Pa premda ima nekoliko pretpostavki što je moglo dovesti do ovog strašnog čina, po tragovima paljevine koji su vidljivi na dijelovima iskopane trgovine i taverne, očito da su napadači nakon strašnog ubojstva osmorice gostiju zapalili krčmu.

U mašti još u plamenu možemo čuti glasove ratnika i krikove ranjenih i pobijenih dok se miris kuhane leće i povrća, pečenog mesa, vina, piva i krvi još umiljava u zraku vremena. Sve dok ga ne otpuše vjetar sa sjevernog gorja, a krčma užasa opet postane popaljena ruševina, zanimljiva samo istraživačima u plamenu poharane hetitske povijesti.

Foto: Veljko Barbieri

Teleća koljenica iz pećnice

U 1 l crnog vina i 1 dl prošeka, koje ste začinili s po 1 grančicom ružmarina i lovora te 2-3 klinčića, marinirajte preko noći teleću koljenicu od oko 1 ½ kg. Sutradan ocijedite meso, nabodite slaninom i bijelim lukom, pa pecite okrećući na namašćenom limu u pećnici, s 1 kg krumpira u komadu. Prvo pokriveno folijom, a poslije na otvorenoj vatri dok koljenica i povrće posve ne omekšaju, podlijevajući stalno goveđim temeljcem. Kad je sve gotovo, posolite, popaprite, pa iznesite na stol. Uobičajeni sredozemni recept.

Foto: Veljko Barbieri

Teleća koljenica s povrćem

Na maslinovim uljem namašćen lim za pečenje stavite 3 razrezana patlidžana ili balancane, 2 paprike, 5 pomidora ili rajčica, 5 kapula, 6 češnjeva češnjaka, sve sječeno u krupno. Promiješajte i na povrće položite dvije teleće koljenice od po 1 ½ kg. Posolite i popaprite, ubacite grančicu ružmarina i pecite u pećnici pokriveno folijom, podlijevajući bijelim vinom. Kad sve omekša, skinite foliju i koljenice s povrćem do kraja zapecite u pećnici. Inačica tradicionalnog mediteranskog recepta.

leća u 3 recepta

Punjene lignje Sulejmana Veličanstvenog ili osmanska juha od žute leće – moćna grahorica bez koje nema otomanske kuhinje

Bilo ona osmanska žuta prikladna za pripremu juha, bilo ona crna ili crvena pripremljena uz plodove mora ili obična zelena leća s graškom i komadićima bravetine – nema otomanske kuhinje bez ove grahorice. Evo kako je moćna grahorica – zahvaljujući probavnim teškoćama velikog sultana – postala jedan od zaštitnih znakova otomanske kuhinje.

 

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.