Vjerojatno smo barem jedanput u životu čuli svima dobro poznatu tvrdnju „suprotnosti se privlače“, posebno kada su u pitanju partnerski odnosi. No, vjerojatno ste isto tako često čuli i da „svaka ptica svome jatu leti“. Činjenica je da se kod obje tvrdnje jasno uočava da uloga sličnosti u odnosima nije nimalo jednostavna stvar.
U nastavku teksta saznajte što zaista znače suprotnosti u partnerskim odnosima te koliko su sličnosti zapravo važne kako bi odnos mogao opstati.
Suprotnosti se privlače – što kaže psihologija?
Većina istraživanja iz socijalne psihologije došla je do istog zaključka, a to je onaj koji samo djelomično potvrđuje tvrdnju da se suprotnosti privlače. Drugim riječima, ipak se radije povezujemo s ljudima koji su nam slični te koji dijele naše vrijednosti i interese. No, neki stručnjaci ipak tvrde da bi nas ipak možda više trebale zanimati komplementarnosti.
Sredinom 1950-ih, sociolog Robert Francis Winch tvrdio je da je, kada je riječ o osobinama ličnosti, potpuno nebitno postoji li sličnost već komplementarnost. Na temelju studija supružnika, predložio je da se pojedinci pridruže onima koji posjeduju osobine ličnosti koje im nedostaju. Tako bi vjerojatnije asertivna žena privukla pokornog muškarca, dok bi ekstravertirani muškarac privukao introvertiranu ženu.
Primjerice, vjerojatno će nas više zanimati ljudi koji su nam slični po pripadnosti (topli ljudi privlačit će iste takve, a hladniji će se vjerojatno bolje slagati s hladnim ljudima) i suprotni po dominaciji i kontroli (dominantni ljudi će vjerojatno privlačiti nekoga tko je pokoran). Međutim, mogli bismo očekivati da će svi, bez obzira na svoju ličnost, više voljeti pozitivne osobine kod drugih ljudi.
S obzirom na to da postoje brojna istraživanja u ovom području, a sukladno tome i brojni nedosljedni rezultati, jasno je samo da zadovoljni romantični parovi u svojem odnosu iskazuju više sličnosti nego suprotnosti. No, to i dalje ne treba nužno značiti da su ti parovi od početka bili jako slični već da su s vremenom poprimili obrasce ponašanja jedni od drugih, što je također česta pojava (jer kako kažu „s kim si, takav si“).
Međutim, ako samo malo bolje laički promislimo o ovoj temi, možemo jasno uočiti da je vjerojatnije da ćemo nekoga upoznati na temelju sličnosti. Primjerice, ako odete na koncert svojega omiljenog izvođača i tamo upoznate svojega partnera, to bi onda značilo da već u početku dijelite preferencije prema istoj vrsti glazbe. Drugim riječima, da bismo nekoga uopće mogli upoznati, trebali bi se nalaziti barem u nekim sličnim okolnostima.
No, unatoč nedosljednim rezultatima istraživanja, ako ste odgajani uz Disneyeve bajke, oprošteno vam je ako zaista vjerujete da se suprotnosti uvijek privlače (kao što je to bio slučaj kod npr. Ljepotice i zvijeri). Međutim, čini se da je ideja privlačenja suprotnosti ukorijenjena i u filmskoj industriji. Jedno je istraživanje pokazalo da gotovo 80% ljudi vjeruje u tvrdnju da se suprotnosti privlače, a čini se da u stvarnosti svi dokazi tvrde da je takva privlačnost vrlo rijetka.
Svaka ptica svome jatu leti – jesu li sličnosti ipak važnije?
Psiholog Donn Byrne bio je jedan od prvih koji je proučavao utjecaj sličnosti na rane faze partnerskih odnosa, a to je učinio pomoću tehnike fantomskog stranca.
Postupak započinje tako da sudionici popunjavaju upitnik o vlastitim stavovima o različitim temama, poput upotrebe nuklearnog oružja. Zatim slijedi faza percepcije osobe u kojoj ocjenjuju (nepostojeću) osobu na temelju odgovora na isti upitnik. Byrne je manipulirao stupnjem sličnosti između sudionika i fantomskog stranca, a njegovi su rezultati pokazali da su sudionici izvijestili da ih više privlače ljudi koji imaju slične stavove kao i oni.
Kako bi objasnio svoja otkrića, Byrne je tvrdio da većina ljudi ima potrebu za logičnim i dosljednim pogledom na svijet te su, sukladno tome, skloni favoriziranju ideja i uvjerenja koji podržavaju i jačaju tu dosljednost. Ljudi koji se slažu s nama potvrđuju naše stavove i tako zadovoljavaju našu potrebu za dosljednim i logičkim svijetom, dok ljudi koji se ne slažu s nama imaju tendenciju poticanja negativnih osjećaja koji vode prema odbojnosti.
Byrneova rana istraživanja bila su ograničena samo na sličnosti stavova, ali druga su istraživanja sugerirala da postoji i veća privlačnost prema onima koji imaju slične sociodemografske dimenzije.
Na primjer, studije su pokazale da je vjerojatnije da će osobe na društvenim mrežama prije kontaktirati i odgovarati na poruke onima koji imaju sličnu obrazovnu i etničku pripadnost kao i oni te su slične dobi. Međutim, Byrneova kasnija istraživanja su pokazala da je sličnost stavova možda važnija od sociodemografske sličnosti kada je u pitanju formiranje i održavanje odnosa.
Zapravo, ideja da nas više privlače slični drugi nevjerojatno je postojana. Jednom znanstvenom analizom 313 studija s više od 35 000 sudionika utvrđeno je da je sličnost snažan prediktor privlačnosti, posebno u ranim fazama odnosa te se ne nalaze dokazi koji potvrđuju tvrdnju privlačenja suprotnosti. Toliko je vjerojatno da će nam se svidjeti sličniji pojedinci da su neki psiholozi čak proglasili učinak sličnosti jednom od najboljih generalizacija u socijalnoj psihologiji.
Ravnoteža između sličnosti i suprotnosti
Vjerojatno ste nakon čitanja svih ovih informacija i znanstvenih zaključaka mogli uočiti da u stvarnosti baš i niste toliko slični sa svojim partnerima. Psiholog Arthur Aron vjeruje da, iako su sličnosti važne, možda ipak postoje neke situacije u kojima one ipak mogu smanjiti privlačnost.
Naime, ljudi također imaju potrebu za rastom i širenjem vlastitih perspektiva te je upravo to jedan od razloga zašto uopće stvaramo odnose s drugima, odnosno kako bismo mogli usvojiti neke kvalitete partnera koje nemamo, a potiču naš rast i razvoj.
Sugestije idu u smjeru da će nas vjerojatno privući oni ljudi koji nude najveći potencijal za naš vlastiti rast i razvoj, a u praksi bi to značilo da će nas vjerojatno na prvi pogled privući oni koji su drugačiji. Dakle, to bi značilo da različitost ponekad može biti privlačna, pogotovo ako vjerujete da postoji dovoljno mogućnosti da se odnos razvije. No, zanimljiva je i činjenica da većinu ljudi kod partnera smetaju upravo one stvari, tj. različitosti, koje su ih u početku privukle zato što je po njima njihov partner bio drugačiji i posebniji.
Naravno, sve to postaje kompliciranije kada parovi otkriju neslaganje o nekim temama, a onda pokušavaju svoje stavove „uskladiti“ sa stavovima partnera. To usklađivanje s vremenom prerasta u sličnost, što znači da s vremenom partneri postaju sličniji te modificiraju vlastita ponašanja i stavove kako bi odnos mogao opstati.
Konačno, suprotnosti se ipak ne privlače. Ako se na početku i privuku, ubrzo postanu problem i prva točka na popisu problema u odnosima. Iako je gotovo nevjerojatno da ćete pronaći osobu koja vam je u svemu slična, važno je naglasiti i da previše sličnosti može rezultirati manjkom osobnog napretka u odnosu i brzim zasićenjem.
Stoga, istinska ravnoteža leži u sličnosti i slaganju u temeljnim vrijednostima, stavovima i razmišljanjima, ali i djelomičnoj različitosti u određenim kvalitetama i vrlinama. Najvažnije od svega je da obje osobe u odnosu žele raditi na sebi i na svojoj vezi, a to podrazumijeva komunikaciju, razumijevanje, brigu i podršku u svim životnim situacijama.