U društvenom svijetu, socijalna usporedba je uobičajena pojava. Bilo da se uspoređujemo s ljudima koje poznajemo ili s ljudima koje vidimo u medijima, tendencija uspoređivanja s drugima postoji oduvijek, a službeno i od 1954. godine kada ju je teoretski razvio psiholog Leon Festinger te istaknuo da ljudi imaju urođen nagon za samoprocjenom pomoću socijalne usporedbe.
Zašto se uspoređujemo s drugima?
Ljudi su skloni donošenju različitih vrsta prosudbi, a jedan od ključnih načina kako to činimo je upravo putem društvene analize ponašanja ljudi koji nas okružuju. Ako pokušavate odrediti svoje osjećaje, osobine i sposobnosti, drugi ljudi i njihovi osjećaji, osobine i sposobnosti vrijedan su izvor informacija.
Ljudi se koriste socijalnom usporedbom kada ne postoje objektivni standardi kojima bi se izmjerile njihove sposobnosti i kada osjećaju nesigurnost u pogledu toga kakvi su u nekom području. Stručnjaci vjeruju da putem socijalne usporedbe ljudi uspostavljaju referentne vrijednosti pomoću kojih sami rade točne procjene vlastitih i tuđih ponašanja.
Stoga smo već od najranije dobi skloni promatranju i analiziranju ponašanja ljudi koji nas okružuju. Primjerice, studentica glazbene umjetnosti može svoje talente uspoređivati s najboljim studentom na godini kako bi uočila u kojem su odnosu njezine sposobnosti sa sposobnostima i talentima njezinih vršnjaka. Možda će je to natjerati na veći trud i rad kako bi poboljšala svoje sposobnosti. Međutim, treba biti oprezan i znati napraviti točnu procjenu kako ne bi došlo do podcjenjivanja i osjećaja bezvrijednosti.
Kako dolazi do socijalne usporedbe?
Proces socijalne usporedbe uključuje ljude koji spoznaju sebe procjenjujući vlastite stavove, sposobnosti i uvjerenja i uspoređujući ih s drugima. U većini slučajeva se pokušavamo usporediti s onima koji su nam slični po godinama, interesima i obrascima ponašanja.
Prema tome, postoje dvije vrste socijalne usporedbe:
Uzlazna socijalna usporedba ili uspoređivanje s onima koji su bolji od nas – često je riječ o želji za poboljšanjem naše trenutne razine sposobnosti, a promatranje i uspoređivanje s boljima nam pokazuje načine na koje možemo postići slične rezultate, odnosno čemu možemo težiti,
Silazna socijalna usporedba ili uspoređivanje s onima koji su lošiji od nas – najčešće u situacijama u kojima se želimo osjećati bolje po pitanju vlastitih sposobnosti jer, iako nismo u nečem izvrsni, ipak smo bolji od nekog drugoga, a to činimo kako bismo nahranili svoj ego, odnosno kako bismo mislili bolje o sebi.
Također se možemo uspoređivati sa samim sobom kakvi smo bili prije. Na neki način se i ovdje koristimo silaznom usporedbom, jer je otkriveno da se ljudi češće osjećaju bolje kada se usporede sa svojim „prošlim ja“.
Prema Festingeru, ljudi se općenito uspoređuju s drugima kako bi preciznije procijenili vlastite vještine, sposobnosti, uvjerenja i stavove. Međutim, problem nastaje kada su naše samoprocjene preoptimistične i kada podcjenjujemo osobu s kojom se uspoređujemo. U takvim situacijama, osoba može precijeniti vlastite sposobnosti i doživjeti duboko razočaranje kada se uvjeri da za neke stvari ipak nije toliko spremna koliko je mislila da će biti.
S obzirom na to da je socijalna usporedba uobičajena pojava u našoj svakodnevici, stručnjaci preporučuju uspoređivanje s ljudima koji su nam slični po sposobnostima, mišljenjima i stavovima, posebno kada je riječ o procjeni određenih vještina. Primjerice, ako uspoređujete dijete koje je tek krenulo u glazbenu školu s djetetom koje već nekoliko godina ide u glazbenu školu i redovito vježba svoj instrument, vjerojatno ćete obeshrabriti dijete koje je tek na početku jer ćete za njega postaviti prezahtjevne i previsoke ciljeve.
Stoga je pametnije ciljeve postavljati postepeno, odnosno uvijek paziti da su u skladu s našim sposobnostima, ali opet dovoljno zahtjevni i izazovni kako bi se održala razina motivacije.
Zašto biste se trebali prestati uspoređivati s drugima?
Problemi se javljaju kada uspoređivanje s drugima izaziva osjećaj bezvrijednosti i manjka samopoštovanja. Dok se uspoređujete s drugima, razmislite o tome s kime se uspoređujete zato što to može utjecati na negativne osjećaje koji se javljaju. Ljudi nisu uvijek baš onakvi kakvima se čine na prvi pogled.
Prema socijalnoj psihologiji, kada želimo da ljudi imaju točno određen dojam o nama, svjesno ili nesvjesno pažljivo osmišljenom samoprezentacijom stvaramo određeni dojam koji odgovara našim ciljevima ili potrebama u socijalnoj interakciji. Na taj način upravljamo dojmovima drugih ljudi, a samopredstavljanjem kao temeljnim aspektom naše socijalne egzistencije pokazujemo kakvi mi jesmo ili kakvi bismo željeli da drugi vjeruju da jesmo putem svojih riječi, neverbalnog ponašanja i postupaka.
Ukratko, stvaran život možemo usporediti s kazalištem koji se sastoji od pozornice i područja iza kulisa. Osjećamo se neugodno kada ljudi uđu naše područje iza kulisa jer smo nespremni za predstavljanje i pokazivanjem pravog „ja“. To onda znači da svatko od nas izlazi u svijet s određenim maskama, kao i glumci koji izlaze na pozornicu tek nakon što se našminkaju i pripreme za svoju ulogu.
Stoga, uspoređivanje s drugim ljudima nije nužno dobro ako uzmete u obzir da je svatko od nas u stvarnom životu puno drugačiji nego što se na prvi pogled doima. Najbolje bi bilo kada bismo se svaki dan trudili biti bolji nego što smo bili jučer i kada bi nam jedino uspoređivanje bilo upravo ono sa samim sobom, odnosno svojim pravim „ja“.
Kako se prestati uspoređivati s drugima?
S obzirom na to da imamo prirodni nagon da se uspoređujemo sa svima oko sebe, istovremeno donosimo i zaključke o tome koliko su te usporedbe prikladne, shvaćajući da nam nisu sve jednako informativne. Uglavnom smatramo prikladnim uspoređivati se s osobama koja imaju neka slična iskustva s nama, a to koristimo kada želimo točnu procjenu svojih sposobnosti.
Međutim, ako imate problem s čestim negativnim osjećajima koji se javljaju zbog uspoređivanja s drugima (npr. razočaranje, tuga, zavist itd.), najbolji protuotrov tome je zahvalnost. Kada ljudi počnu uočavati što drugi imaju, a oni nemaju, vrlo vjerojatno uopće nisu razmislili za koliko toga bi trebali biti zahvalni. Zanemarivanjem vlastitih vrijednosti i vrlina ljudi brzo zaborave koliko su sretni s onim što već imaju te koliko puno toga još mogu postići ako vjeruju u sebe.
Stoga, prije brzopletog uspoređivanja s drugom osobom, prvo razmislite za što biste trebali zahvaliti. Nakon toga pokušajte pronaći jednu stvar koju možete napraviti bolje u odnosu na jučer ili zadnji put. Tako ćete, umjesto usporedbe s drugima, sebe uspoređivati s vlastitim prijašnjim verzijama koje nisu nužno uvijek loše, ali uvijek ostavljaju prostora za napredak. Trudite se uvijek biti bolja verzija sebe, a to znači da ne trebate čekati sutra ili idući mjesec već krenuti danas. Ono jučer je prošlo, sutra nije zagarantirano, a danas je jedino vrijeme koje sigurno imate.
