Svaki dolar kupljen u Hrvatskoj ovdje je kao dobitna srećka od lutrije

Život u Argentini nije nimalo lak. Kada je 2014. godine novca u državi nestalo, cijeli se sustav potpuno urušio. Zemlja je jednostavno bankrotirala.

No, inteligentno vodstvo zemlje na čelu s predsjednicom Cristinom Fernandez de Kirchner odlučio je problem riješiti na vrlo jednostavan način - tiskanjem novog novca, tj. nekoliko milijardi pesosa u apoenima od 100, na kojima ponosno stoji lik Evite Peron. 

No, takva odluka značila je samo jedno. Novca sada ima, ali na tržištu vrijedi puno manje. Problem koji je do jučer bio državni, sada postaje problem pojedinca. Već drugi dan svakodnevni život postao je kudikamo skuplji, a plaće su ostale iste. Zvuči poznato? 

Ipak, službena tržišna vrijednost pesosa u Argentini u odnosu na američki dolar ostala je nepromijenjena kao i prije bankrota, što naravno, nikako nije realno. Jedan dolar vrijedi 8,5 pesosa. No, samo lud čovjek može svoj dolar dati u takvo bescjenje, jer na crnom tržištu, koje je naglo procvjetalo, taj isti dolar, tzv. blue, vrijedi čak 14,5 pesosa, i zapravo se on smatra realnom i službenom vrijednošću. Tako npr. mjesečni najam jednosobnog stana iznosi 250 dolara, no u pesosima to vrijedi cca 3.500. Prijenosna računala se u dućanima kupuju u dolarima i cijena im je oko 300, no ako su u pitanju pesosi onda je to 4.350. 

A prosječna plaća u Argentini danas je 6.000 pesosa. Vlada će reći kako je to 700 dolara, što je nešto slično kao kod nas, no svima je jasno kako je to realno vrijednost od zapravo tek nešto više od 400 dolara. Pa zašto ljudi ne kupuju dolar i ne mijenjaju ga na crnom tržištu, zapitat će se mnogi. Zato što dolar nije dostupan za svakodnevnu kupnju! Jedina mogućnost za kupnju dolara jest u banci i to s posebnim razlogom kao npr. putovanje. 

Za takav pothvat nužno je priložiti sve dokumente tipa avionsku kartu, vrijeme i adresu boravka i još niz dokaza s kojima je jasno da nije riječ o prijevari. Nakon toga banka procjenjuje maksimum dolara koje pojedinac može kupiti. A tada slijedi neviđena pljačka. Tečaj kupovnog dolara je 9 pesosa na što državi treba platiti čak 35 posto poreza, a to na kraju iznosi 12,15 pesosa za jedan dolar. Druga opcija je kupiti dolar na crnom tržištu po cijeni od 22 pesosa, pa tko voli nek izvoli. 

Logično je zaključiti kako je u Argentini najljepše biti stranac koji je spreman i informiran stigao s dolarima u džepu. U tom slučaju ova zemlja postaje jeftina kao Zanzibar. Svaki dolar kupljen u Hrvatskoj ovdje je kao dobitna srećka od lutrije, jer vrijedi više nego dvostruko. Cijena stana od 250 dolara tako preračunato u kune iznosi 1.500, a prijenosno računalo od 300 dolara oko 1.800 kuna, mlijeko u trgovini 4 kune, kg vrhunskog mesa 35 kuna, a kutija cigareta tek 7,5 kuna. 

Sjedam kao i gotovo svako jutro u kvartovskom kafiću u Pueyrredonu, jednom mnogih kvartova u Federal Capitalu, centralnom dijelu Buenos Airesa. Tamo me po starom dobrom običaju čekaju moji novi argentinski prijatelji. Njih pet, točnije. Neobično im je i zanimljivo što sam kao Hrvat iz daleke zemlje banuo baš pred njihov prag. Odmah smo se sprijateljili. Ovaj put umjesto kave na stolu leži brdo stotica pesosa. Svi broje novce. 

"Što je ovo?", pitam zbunjeno. "Akcija dolar", odgovora mi Emmanuel. Ništa ne razumijem i tražim objašnjenje. Nakon nekoliko minuta pomnog slušanja shvaćam o čemu se radi. Plan je sljedeći: 

Svaki od njih u nekoliko mjeseci skupi na ovaj ili onaj način što više novca, naravno, u pesosima. Jedan od njih s tim novcem otputuje u Urugvaj. Inače, argentinsko-urugvajska granica od Buenos Airesa daleko je svega 50 km brodom. Urugvaj je pak iz neobjašnjivog razloga jedina zemlja u Južnoj Americi koja službeni tečaj pesosa drži na nivou kao Argentina, tj. jedan se dolar može kupiti za 9 pesosa i to bez onog poreza od 35 posto. Ovaj put red je došao na Nerija. On će pak sa skupljenim novcem otići u Urugvaj, zamijeniti ga za dolare, a potom ga u Buenos Airesu na crno ponovno zamijeniti za pesose. Razlika je čista zarada. Tako ovih pet ljudi svakih nekoliko mjeseci zaradi nekoliko tisuća pesosa u jednom danu. 

"Lukavo. Kako vam je to palo na pamet?", pitam naivno. 

"Nije nama, to radi cijela Argentina", ističe Emmanuel. 

"I dokad tako?" 

"Dokle god Urugvajci ne zavrnu pipu." 

"I što onda?" 

"Naći će se već novi način. Dok god država je*e nas, mi ćemo je*ati državu", dobio sam britak odgovor. 

"Pošteno...! Valjda."